ON KAŽE/ONA KAŽE, Erin Kelly

Izdavač: Stilus, 2018.

[eng. He said/she said]

Cornwall, Lizard Point, 1999. godine. Gomile ljudi okupile su se na festivalu pomrčine Sunca. Kit i Laura, mladi par u kojem je Kit strastveni lovac na pomrčine, također su dio te gomile. Pomrčina te, 1999. godine, možda i nije bila najbolji od svih prizora pomrčine koji je Kit ikada promatrao, ali bila je jedan od najintimnijih trenutaka koji je podijelio s Laurom. Vraćajući se prema mjestu na kojem su kampirali, Kit i Laura slučajno nabasaju na drugi par i svjedoče trenutku u kojem se između tog drugog para odigra nešto strašno. Laura odluči uskočiti i pomoći djevojci jer vjeruje da je djevojka u onome što je vidjela žrtva, te odluči pozvati policiju. Žrtva šuti, a muškarac sve poriče.

U mjesecima koji slijede i pravnim zavrzlamama koje ih prate, cijeli se slučaj svodi na njegovu riječ protiv njezine. Odlučna pomoći djevojci koju uopće ne poznaje, Laura ne odustaje i čini sve što može kako bi se stvari okrenule u korist te djevojke - Beth. Zauzvrat, od Beth primi vječnu zahvalnost, no razmjeri u kojima se ta zahvalnost manifestira postepeno prerastaju u nešto posve ludo, pa i opasno. Da bi se spasili, Kit i Laura morat će pobjeći od svoje prošlosti - i nastaviti bježati, vječno se okrećući i panično gledajući za sobom. Jer, prošlost uvijek nađe načina da te sustigne.

Fantastično napisan, ovaj psihološki triler prepun je tajni i likova koji te tajne dobro skrivaju. Radnja se odvija brzo, a sadašnji događaji isprepliću se onima iz različitih razdoblja u prošlosti, čineći priču time još zagonetnijom. Priču pratimo naizmjence preko Kita i Laure, čas prateći njihove živote u sadašnjosti, čas one otprije 15 godina, kada je sve počelo. Sam početak odmah je zagonetan i teško je razlučiti što se tu zapravo događa, čak i nakon što vam ono što se događa likovi opišu u detalje. A upravo u tim detaljima je i stvar - o svemu što vidimo i svemu što svjedočimo postoje dvije (pa i više) verzija događaja, te nikada ne možemo biti sto posto sigurni jesmo li vidjeli ono što se odigralo ili samo ono što smo mislili da se odigralo. Kako saznajemo nove detalje o već poznatim događajima, tako nam se i mišljenje i shvaćanje čitave situacije iz trena u tren neprekidno mijenja.

Likovi su ono na čemu počiva čitava ova priča. Baš svaki lik ovdje je upitan, za baš svakog lika u pojedinom se trenutku počnemo pitati govori li istinu ili nešto skriva. A baš svi nešto skrivaju - samo je pitanje koliko je to što skrivaju strašno, i koliko je dobro skriveno. Laži i strah od njihovog izlaska na vidjelo u ovoj priči neprekidno plešu neki manijakalni ples, a trenutak u kojem konačno stanu trenutak je u kojem saznajemo novi komadić skrivene istine.

Svidjelo mi se kako su pomrčine Sunca i lova na te pomrčine utkani u ovu priču. I same po prirodi mistične, pomrčine dodaju neku posebnu dozu intrigantnosti cijelom ovom romanu, tvoreći svojevrsne checkpointe prema kojima pamtimo određene događaje i prema kojima se orijentiramo. A osim toga, nisam znala da su festivali pomrčina toliko fora. Gotovo ti dođe da potražiš kad je sljedeća i spakiraš kofere. :)

Ukoliko volite romane koji vam do zadnje stranice golicaju maštu i ostavljaju vas s upitnicima iznad glave, onakve romane u kojima nije samo teško, već i posve nemoguće sam zaključiti što se doista dogodilo i što je cijela istina, ovo je roman za vas. Posve je nepredvidiv; pomislit ćete u pojedinom trenutku kako ste na tragu nečega, ali taj će vas trag dovesti do nečeg posve drugog i izokrenuti cijelu priču naglavačke. Crescendo netom prije, a zatim i samo finale romana iznenadit će vas, no ne u tolikoj mjeri koliko će to tek učiniti njegov zadnji odlomak. Pročitavši ga, zaklopila sam knjigu, odmahnula glavom i pomislila jednostavno - wow.

Odličan triler, nemojte ga propustiti!

TVOJ DRUGI ŽIVOT POČINJE KAD SHVATIŠ DA IMAŠ SAMO JEDAN, Raphaëlle Giordano

Izdavač: Egmont, 2018.

[franc. Ta deuxième vie commence quand tu comprends que tu n'en as qu'une]

"Fikcija je najbolji oblik self-help literature.", rekla je američka spisateljica Quinn Barrett. Doista, svaka nas knjiga može nečemu podučiti, bez obzira na to radi li se baš o self-helpu ili pak dobroj staroj fikciji.

Roman pred vama predstavlja svojevrsni 'best of both worlds': spoj je fiktivnog romana i self-help priručnika.

Glavni lik ovog romana je Camille, žena u srednjim godinama, kojoj u životu ide baš onako kako bi trebalo: ima dobar posao, udana je za muškarca kojeg voli i majka je desetogodišnjeg dječaka. Ipak, Camille se ne osjeća sretnom i zadovoljnom, iako se konstantno pokušava uvjeriti da jest.

Kad joj jednog kišnog jutra baš sve pođe po zlu, igrom slučaja Camille upozna Claudea, koji joj ponudi pomoć u nevolji i predstavi se kao rutinolog. Čekajući da spomenuta pomoć stigne, Camille i Claude udube se u razgovor i ona mu prizna kako se već dulje vrijeme ne osjeća dobro u svojoj koži, u svom životu. Claude joj na to odgovori kako je sretna okolnost da je naišla baš na njega, jer mu se čini da pati od nečega što on naziva kroničnim rutinitisom, te ako želi, on će ju rado naučiti tehnici koja će joj pomoći da promijeni neke stvari u svom životu i postane sretna.

Camille se nećka, ali naposlijetku odluči da nema što izgubiti i odluči iskušati Claudeovu metodu. Isprva skeptična, uskoro počinje uviđati da su promjene koje su joj se do tada činile nemogućima za napraviti, zapravo itekako moguće, te da je ne samo moguće, već i izvjesno da bi iz cijele ove priče mogla izaći kao nova, sretnija i zadovoljnija osoba.

Self-help literatura nije oblik literature za kojom često posežem (ako i ikad), stoga sam se pomalo skeptično (baš poput Camille) upustila u ovu avanturu. Začudilo me koliko je zapravo ovaj roman, unatoč tome što se u biti radi o self-helpu pisanom u obliku romana, pitak, zabavan i jednostavan za čitanje.

Camille je lik s kojim će se mnogi poistovjetiti, a njena će priča mnogima biti itekako poznata. Koliko nas se samo u nekom trenutku u našim životima našlo u situaciji u kojoj se našla Camille - u vrtlogu rutine i zasićenosti vlastitim životom, koji nemamo snage prekinuti, što iz straha, što iz pukog neznanja što bismo uopće započeli sami sa sobom jednom kad bi nam to uspjelo.

Svidjelo mi se što odgovor na pitanje kako da izađemo iz te sumorne rutine u koju smo upali nije neki mumbo-jumbo niti neka suluda alternativna propaganda na kakve se i prečesto može nabasati kada smo u potrazi za promjenama koje žarko želimo. Odgovor je ovdje vrlo jednostavan i predstavljen je u obliku plana od nekoliko koraka koji su vrlo dobro objašnjeni i vrlo ih je lako slijediti. Za korjenitu promjenu vlastitog života nije zapravo potrebno mnogo: tek niz određenih malih promjena, sitnih koraka koji će nas jednostavno vratiti na pravi put, onaj kojim ćemo sa zadovoljstvom nastaviti kročiti.

Camille nam je taj svoj put ovdje predstavila i pozvala nas da zajedno s njom njime pođemo. Bilo se lako družiti s Camille, ona je vrlo simpatičan lik, a posebno mi se svidjelo kako je - baš kao i većina nas - na svakom koraku prvo skeptična i sklona gunđanju, prije no što joj stvari pođu za rukom. Jako mi se svidio i kraj romana, baš je poseban i ugodno me iznenadio. Neću vam ga otkriti, ali ću vam reći da ima tu neku pozitivnu vibru, koja nas zaziva da ju širimo.

Previše ljudi prečesto svoje živote provodi u nezadovoljstvu samo zato što se boje izaći iz sigurnosti sebi nametnutog im životnog mjehurića u koji su se zatvorili. Ponekad, ipak, taj mjehurić treba jednostavno probušiti - i pustiti neke nove stvari, ljude, osjećaje i iskustva unutra. Za promjenu je potrebno malo - ali i za to malo je potrebno odlučnosti i odvažnosti da to konačno napravimo. Camille je uspjela. A ako se osjećate poput Camille, zašto ne biste i vi pokušali?

P.S. JOŠ UVIJEK TE VOLIM, Jenny Han

Izdavač: Fokus, 2018.

Nastavak romana 'Dečki koje sam voljela'

[eng. P.S. I still love you]

Ako je ikada postojala knjiga, odnosno knjiški serijal, kojeg bi se moglo jednostavno opisati samo jednom rječju: sladak! - to je upravo ovaj serijal. Zapravo, ova jedna riječ hrvatskog jezika nije dostatna kako bih vam u dovoljnoj mjeri opisala koliko je sladak ovaj serijal - on je cute, sweet, adorable! Beskrajno je simpa i jednako toliko šarmantan.

A ako je ikada postojao neki književni lik kojeg bismo mogli nazvati beznadnim romantikom, taj je lik Lara Jean. <3

Ako se niste još upoznali s Larom Jean i njenim sestrama Margot i Kitty, obavezno prije čitanja ove knjige pročitajte prvi nastavak serijala: 'Dečki koje sam voljela'. Ne samo kako biste što bolje upoznali šarmantne sestre Song, već i kako biste u potpunosti razumjeli zašto su se neke stvari u nastavku odvile onako kako su se odvile i gdje i kako su uopće nastale. Osim toga, propustili ste sjajnu knjigu - morate taj propust nadoknaditi!

U ovom romanu, Laru Jean i dalje prate ljubavne, obiteljske i prijateljske zavrzlame, kao i sve ono što uobičajeno prati proces odrastanja i sazrijevanja. Lara Jean jednako je emocionalna i oprezna u svemu što radi i jednakom se silinom zaljubljuje - baš kao i u prvoj knjizi. Po prirodi samozatajna i povučena, kada joj je do nečega ili nekoga stalo, ona se za to predaje čitavim svojim bićem, čak i kada unaprijed očekuje da će na kraju ostati povrijeđena. Ipak, za razliku od plahe i pasivne djevojke kakva je bila kada smo je tek upoznali, Lara Jean sada je hrabrija, odlučnija, te i više no sposobna zadiviti nas nekim svojim postupcima.

Iako ju volim, u određenim trenucima poželjela sam Laru Jean zadaviti. Njena karakteristika da sve shvaća vrlo osobno i vrlo dramatično ponekad me tijekom čitanja dovodila do ludila, ali zahvaljujući njenom šarmu, sve joj se vrlo brzo može oprostiti. Na isti način me iznervirao i Peter. Ne jednom sam poželjela uletjeti u priču i oboje ih dobro protresti. :D A tek Genevieve... ona je i bila i ostala izrazito nesimpatičan lik.

Od dečki koje je Lara Jean voljela, a koje smo već upoznali, ovdje se pojavljuje njih nekoliko: naravno, Peter, zatim Josh, Lucas i još jedan kojeg vam neću otkriti jer će imati značajniju ulogu u ovoj priči. Obitelj i prijatelji Lare Jean i u ovoj priči imaju važne uloge, a možda najvažnija od svih pripala je Kitty, mlađoj sestri Lare Jean, koja se u ovoj knjizi pretvorila u sjajan, borben, ma, genijalan lik i baš me oduševila!

Ovaj je roman mnogo toga, ali je prije svega romantičan. I ne, ne mislim to u smislu da je onako ljigavo romantičan, već je romantičan baš onoliko koliko to treba biti. Zabavan je i pršti pozitivom, a ne libi se progovoriti i o nekim uobičajenim problemima s kojima se susreću tinejdžeri u svojim prvim ljubavnim vezama, poput pitanja prvog seksa i spremnosti na isti, te straha da će te zbog tvoje (ne)spremnosti drugi ismijavati ili ostaviti. Glavna tema ovog romana je upravo ljubav: ona nespretna, prva ljubav u kojoj se tek učimo snalaziti jer nam je sve novo i strano i uzbudljivo i ne znamo kako bismo se ponašali.

Neke su prve ljubavi vječne, neke nestanu jednako brzo kao prve simpatije. Ipak, jedna je stvar kod prvih ljubavi istinita: bile dobre ili loše, uvijek ih se sjećamo. Ljubav je u tinejdžerskim godinama nešto što te posve obuzme i može ti totalno rasturiti čitav tvoj svijet, ali ga i uljepšati na načine za koje nisi ni znao da postoje. Lara Jean uvijek stremi prema ovoj drugoj opciji, a njena neodoljiva pozitivnost pomalo je i zarazna. Lara Jean jednostavno uživa u ljubavi, a njena sestra Margot to u jednom trenutku savršeno opiše kada joj kaže da misli da Lara Jean nije uopće zaljubljena u nekog određenog dečka, već u ljubav samu.

Slatko, slatko, slatko. Zaboravite čokoladu (iako će to biti teško dok budete čitali o svim slasticama koje Lara Jean uživa pripremati), ovaj je roman točno ono što vam je potrebno da udovoljite svojoj želji za slatkim kada vas ta želja spopadne. Neodoljivo je šarmantan, lijepo napisan, pametan, simpatičan i divno pozitivan. U svijetu mladeži koja juri da što prije odraste, ovaj roman prikazuje jednu djevojku koja bi to radije odradila polako i umjerenim tempom. Možda je baš to ono što mu daje posebnost i zbog čega je tako osvježavajuće čitati ga. Što god to bilo, djeluje. Velika preporuka!

KNJIŽEVNA GROUPIE: KAKO BIT HIPSTER, Pavle Svirac

Izdavač: Egmont, 2018.

'Književna groupie' naziv je kolumne koja izlazi u tjedniku 'Nacional' i - a gdje drugdje! - na Fejsu, iza koje stoji vječni student Filozofskog fakulteta, mladi (još) neafirmirani pisac Pavle Svirac, iza kojeg pak stoji književnik i novinar Željko Špoljar. I dok mnogi fanovi 'Književne groupie' nisu još nikada ni čuli za Željka Špoljara, a kamoli pročitali neku njegovu knjigu, Svircu popularnost iz dana u dan (ili, bolje rečeno, iz kolumne u kolumnu) sve više raste.

Pavle Svirac osebujan je lik. Smušeni student iz Đakova pravo je utjelovljenje stereotipa 'studenta filozofskog': kosmatog i/ili bradatog zapuštenca koji čitavu vječnost studira nekakve opskurne studije poput turkologije i kroatistike. San je ovog studenta postati faca u književnom svijetu, a da bi u tome uspio, on se ne libi iskušati baš svaku moguću metodu za uspjeh, koliko god ona možda bila za njega ponižavajuća.

Bez sustezanja i bez dlake na jeziku, Svirac nam prostodušno prepričava sve svoje uspone i padove, ne štedeći niti jednog aktera koji je sudjelovao u tim usponima i padovima, pa niti samoga sebe. Baš poput prave groupie, pojma koji se obično veže uz rock'n'roll, Svirac vjerno prati svoje književne idole i vječno im se pokušava približiti, bilježeći svaki svoj susret s nekim od tih idola i bez rezerve ga dijeleći s nama.

Dok se mota po hrvatskoj kulturno-političkoj sceni, Svirac susreće čitavu plejadu raznih naših političkih i kulturnih celebritya i nikoga od njih svojim prikazom nimalo ne štedi. Tako su Mani Gotovac, Oliver Frljić, Zoran Milanović, Milan Bandić i mnoga druga poznata imena ovdje prikazani kao karikature, infantilni čudaci ili pak totalni luđaci. Jedno im je ipak zajedničko - svi su prikazani i na vrlo, vrlo humorističan način.

U cijeloj toj paradi hrvatskih celebova, naići ćete, naravno, i na niz književnih imena, a Svirac će vam, svako malo, iz čista mira ubaciti i pokoju bubu u obliku književnog naslova u uho, kojeg se nećete moći otarasiti dok ga ne potražite i pročitate. Možda i do kraja. ;)

'Književnu groupie' različiti ljudi različito doživljavaju. Pisana je jedinstvenim Svirčevim stilom, koji se ponekad doima nadmenim, infantilnim, pretencioznim - ali to je samo na prvi pogled. Kada se bolje zagledate, uočit ćete da je njegov stil pisanja obilno natopljen ironijom i humorom, te da su njegovi satirični prikazi šašavih događaja iz hrvatskog kulturno-političkog života iznimno duhoviti. Što je još važnije, njegova satira tako vjerno (i tako točno!) prikazuje to posvemašnje ludilo koje uopće nazivamo kulturno-političkom scenom u Hrvatskoj.

  

Specifičnost je 'Književne groupie' ta da ju ljudi ili vole ili mrze - nema sredine. Još nisam čula nekoga da je rekao kako mu je ova kolumna ok, ili je samo 'dobra'. Morat ćete sami prosuditi u koju ćete se skupinu svrstati: lajkere ili hejtere. A ako samo želite znati kako postati hipster - ne brinite, Svirac će vam i to, drage volje, objasniti.

ŽENA NA PROZORU, A.J. Finn

Izdavač: Profil, 2018.

[eng. The woman in the window] 

Jeste li gledali 'Prozor u dvorište'?

U jednom od možda i najboljih Hitchcockovih filmova (a po nekima i jednim od najboljih filmova svih vremena, s čim se slažem!), Jimmy Stewart glumi profesionalnog fotografa koji u automobilskoj nesreći završi sa slomljenom nogom. Privremeno osuđen na boravak u svom stanu bez izlaska van, Stewart vrijeme krati gledajući van kroz prozor i promatrajući svoje susjede u stanovima preko puta. Jedne noći čuje ženski vrisak, a sljedećeg dana primijeti da je žena jednog od susjeda nestala, što ga nagna da započne svojevrsnu istragu i sazna što se dogodilo.

Roman 'Žena na prozoru' hommage je ovom Hitchcockovom filmu. I to sjajan.

Zaplet je sličan: Anna Fox psihologinja je koju je težak oblik agorafobije i PTSP-a zarobio unutar zidova vlastite kuće. Nedostatak društva Anna nadomješta povremenim online partijama šaha, gledanjem crno-bijelih filmova i špijuniranjem susjeda kroz objektiv svog fotoaparata. Jedne večeri, Anna također začuje ženski vrisak, a nedugo potom svjedoči jednom događaju nakon kojeg će se upetljati u zavrzlamu zbog koje će početi sumnjati u sve i svakoga, te se čak početi pitati što je od onog što se događa pred njenim očima stvarno, a što samo plod njenog rastrojenog uma.

Ovaj sjajan hommage Hitchcocku i sam je neodoljivo 'hitchcockovski': napet, zanimljiv, nepredvidiv. Baš kao i gomile filmova koje Anna neprestano gleda, i njena bi vlastita priča mogla biti jedan od tih filmova: dok čitate, atmosfera, zvukovi i scene koje se odigravaju u romanu pred vašim očima postaju napeti filmski trileri iz 1950-ih ili 60-ih. A ako ste ljubitelj filmskih ostvarenja iz tog razdoblja, kao ja i Anna Fox, ovaj će vam se roman tim više svidjeti.

Anna je primjer nepouzdanog pripovjedača kakve smo već mogli upoznati u 'Djevojci u vlaku' Paule Hawkins, 'Nestaloj' Gillian Flynn ili 'Prije nego što zaspim' S. J. Watsona. Annina agorafobija i povremeni napadi paranoje, popraćeni njenim problemom s alkoholom, sve ono što kaže i čemu svjedoči čine upitnim. Dodajmo povrh toga i Annine vlastite tajne, mrvice kojih nam tek tu i tamo otkrije, i dobit ćemo priču u kojoj ćemo se čitavo vrijeme pitati što je stvarno, a što nije? Možemo li vjerovati Anni, kada niti ona sama nije sigurna može li vjerovati sama sebi? Te vječne nedoumice ono su što romanu daje dodatnu napetost i čini ga još uzbudljivijim za čitanje.

Ovaj roman pomalo je i klaustrofobičan. Autor sjajno opisuje kako je to kad postaneš zarobljenik vlastitih strahova, zatvorenik unutar vlastitog doma. Anna je, kao i svi, ponekad osamljena, ali, za razliku od većine ljudi, ona ne može jednostavno izaći u društvo i tu osamljenost umanjiti. Zato Anna svoje vrijeme provodi družeći se sa susjedima u vlastitom umu, sudjelujući u njihovim životima kroz objektiv svog fotoaparata, bez da oni uopće znaju da je ona tamo. Teško je sam sebi biti i jedini prijatelj i najveći neprijatelj, istovremeno.

Gradnji napetosti ovog romana doprinosi i sam način na koji je pisan: kratkim poglavljima, koja često završe cliffhangerom, povremenim flashbackovima u prošlost, u kojima vrludamo Anninim nepouzdanim sjećanjima i neprestano se pitamo je li ono čemu smo upravo svjedočili bilo stvarno ili samo halucinacija. Teško je prestati čitati, uglavnom stoga što je teško odabrati mjesto na kojem bismo mogli zastati. Nekako idete logikom aha, još jedno poglavlje, pa još jedno, pa još jedno, i već ste blizu kraja i jednostavno ne možete prestati čitati, ne sad! Pogotovo kada se ono što je istinito u ovoj priči vječito mijenja i u sve sumnjate.

Gillian Flynn nazvala je ovaj roman impresivnim i uzbudljivim štivom. A Stephen King ga je, pak, proglasio jednim od rijetkih koje se ne ispušta iz ruku. Kada ovakve dojmove čujete od kraljice psiholoških trilera i kralja i trilera i horora, onda znate da se radi o knjizi koja je doista izvanredna.

Ovim preporukama skromno pridružujem i svoju. Pročitajte! Svakako pročitajte!

PET SE RIJEKA SRELO U ŠUMOVITOJ DOLINI, Barney Norris

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.

[eng. Five rivers met on a wooded plain] 

Ovaj roman pjesničkog naslova priča nam pet zasebnih priča o petero sasvim običnih ljudi, čije su se sudbine u jednom neočekivanom trenutku nakratko spojile, a taj je spoj za svakoga od petero uključenih imao drugačiji odjek na nastavak njihovih života.

Pet priča odraz je krajolika u koji su te priče smještene: gradić Salisbury, smješten u dolini u kojoj se susreće pet rijeka. I baš kao što je svaka rijeka različita i svaka slijedi svoju putanju, tako i pet ljudskih sudbina o kojima ovdje saznajemo jednako meandrira kroz dodijeljeni im život, tekući čas sporo, čas brzo, te se u nekom trenutku spajajući sa nekom drugom sudbinom koja teče u istom smjeru ili se s ovom sudara.

Petero ljudi o kojima je riječ - Rita, Sam, George, Alison i Liam - ne mogu jedno od drugoga biti drugačiji, a opet ih vežu neke iste osobine. Rita je ostarjela cvjećarica i dilerica droge, samohrana majka koju život nije mazio. Sam je usamljen i sramežljiv dječak koji se sprema iskusiti svoju prvu ljubav. George je osamljeni farmer kojem je zloćudna bolest oduzela ljubav njegovog života. Alison je žena čije aspiracije da postane kazališnom glumicom vječno ostaju neostvarene, a vrijeme krati pišući svom odsutnom suprugu vojniku. Liam je mladić koji je izgubio svoj životni cilj, baš kao i djevojku koju je volio, pa svoj put traži povratkom u rodni grad.

Ovih petero ljudi nije međusobno povezano ni na koji način, osim što će se u jednom određenom trenutku svih petero na naći na istom mjestu u isto vrijeme i svjedočiti prometnoj nesreći koja će im na neki način utjecati na daljnji život. Različiti i po dobi i po životnim aspiracijama i po skoro svemu drugome, ovih petero ljudi ipak dijele nešto zajedničko: svatko je od njih, na svoj način, pomalo izgubljen, izostavljen i osamljen, te svatko od njih, na svoj način, traga za određenim iskupljenjem i svrhom svoga postojanja.

Pet priča o ovih pet ljudi ispisano je na najljepši mogući način, lirski, pomalo pjesnički, pomalo alegorijski, i s nekim neodređenim ritmom koji kao da savršeno prati svaku priču. Ove priče nisu ispunjene događajima i nemaju nikakav razrađeni zaplet, one su jednostavno priče o ljudskim životima i ljudskim sudbinama, usmjerene na likove i njihova unutarnja razmišljanja i kontemplacije. Svaka priča na svoj je način posebna, ispunjena simbolima, značenjima i osjećajima koji će svakog čitatelja dotaknuti na drugačiji način.

Posebno mi se svidio taj poseban, rekla bih, lirski stil pisanja i sjajan spoj priča i krajolika u kojima se ove priče odvijaju. Svaki put kad spomene rijeku, Norris to čini kao da pokušava ispjevati neku neodređenu pjesmu, koju krajolik oko nas čitavo vrijeme pjeva, ali mi to ponekad nismo u stanju čuti.

Osjećajnost koja izlazi iz napisanih riječi prisutna je u čitavom romanu. Budući da je i sam autor odrastao u gradiću u koji je smjestio radnju svog romana, nije ni čudno što čitavu priču prati toliko osjećaja. Možda je baš to ono što joj daje tu dodatnu posebnost.

Ovo nije knjiga na kakvu ćete često naići. Ovo je pravi mali dragulj lijepe književnosti, koji vas je u stanju dirnuti već samim stilom pisanja, a tek potom i pričama koje sadrži. Kad bi pjesma bila roman (koliko god to možda blesavo zvuči), ova bi knjiga bila ta pjesma. Poslušajte što vam ima za ispjevati.

MOJ (NE TAKO) SAVRŠENI ŽIVOT, Sophie Kinsella

Izdavač: Znanje, 2018.
[eng. My not so perfect life]  

 

 

Pogledate li Instagram profil Katie Brenner, vidjet ćete savršen život: savršen stan, savršen posao, savršeni cimeri, savršeni provodi... Jedini je problemčić što njene savršene fotke na Instagramu uopće ne predstavljaju njen život - pa, barem ne onaj trenutni. Fotke su više odraz njenog budućeg 'ja-bih-da-mi-je-stvarno-ovako', hm, još nepostojećeg života.

U stvarnosti, Katie radi nezahvalan posao na kojem ju nitko ne primjećuje, svoje cimere jedva podnosi, na posao putuje cijelu vječnost, nema prijatelja, a savršene izlaske svojom si plaćom ne može priuštiti. Oh, a tu je i šefica iz pakla, koja joj vrlo brzo uništi svaki san o napredovanju i savršenom životu u Londonu kada joj uruči otkaz i prisili ju da se vrati kući u Somerset pomagati ocu u još jednom njegovom projektu kojim se namjerava brzinski obogatiti.

Ipak, nije baš sve tako crno, jer očev novi projekt glampinga čak ima realne šanse postati uspješnim, a kada se u očevom novootvorenom glamping kampu pojavi upravo Katiena bivša šefica, Katie će dobiti priliku i za dugo priželjkivanu osvetu. Samo što, naravno, nikada nije sve onakvo kakvim se čini, što će Katie spoznati na jedan vrlo, vrlo zabavan način.

Sophie Kinsella u najnovijem je romanu ponovno točno onakva kakvu volimo: vrckava, zabavna, duhovita, snalažljiva, nepredvidiva, romantična i mrvicu šašava. Još jednom nam je dokazala kako je se s pravom može zvati kraljicom chick-lita: mnogo je romana ovog žanra duhovito, uzbudljivo i zabavno, ali rijetko koji u tome nadmašuju Sophiene (barem ako se mene pita :)).

Sophieni likovi uvijek su vrlo simpatični, pomalo luckasti i lako ih je zavoljeti (čak i one grozne). A imaju i tu tendenciju da neprestano upadaju u nevjerojatno šašave nevolje i posve nepredvidive situacije iz kojih se uvijek izvuku na najoriginalniji mogući način. Također, s njenim se likovima nevjerojatno lako poistovjetiti, jer većinom predstavljaju sasvim obične ljude koji se tek ponekad nađu u neobičnim nevoljama.

Ono što jako volim kod svih Kinsellinih romana, pa tako i ovog, je to što su oni, bez obzira koliko nam se ponekad situacije u njima opisane činile šašavima, zapravo prilično realni. Mnogi će se prepoznati u njezinim likovima, baš kao i u pojedinim situacijama: koliko nas je, primjerice, svoj početak života kao zaposlene osobe zamišljalo onako kao što ga zamišlja Katie - inspirativan posao na kojem će nadređeni prepoznati tvoj trud i tvoju kreativnost, ispunjen suradnjom sa super ljudima s kojima se ostaneš družiti i nakon posla; glamurozni poslovni ručkovi, važni sastanci...? Vjerojatno isto onoliko koliko je potom, kao Katie, vrlo brzo shvatilo da sve to skupa u stvarnosti ne izgleda baš tako (ili barem ne odmah).

Ovaj roman sjajno ocrtava nešto s čim se u današnje vrijeme neprestano susrećemo: razliku između našeg stvarnog života i onog filtriranog života na Instagramu. Nije li potpuno luda činjenica da postoji toliko ljudi koji se svakodnevno trude svojim lažnim fotkama zadiviti neke posve nepoznate ljude, dok istovremeno potpuno zanemaruju stvarnost i stvarne ljude do čijeg bi im mišljenja jedino trebalo biti stalo? Toliko smo otuđeni i opsjednuti izigravanjem savršenih fejk života online da posve zaboravljamo zaista živjeti. A istovremeno ne kužimo da drugi ljudi čijim se savršenim životima divimo svoje živote prikazuju u jednako lažnom svjetlu. Možda bismo, kao Katie, trebali više pozornosti dati pravim, nefiltriranim situacijama i shvatiti da ničiji život nije savršen - a i nema potrebe da to bude.

Ovaj roman savršen je predah od svakodnevice, dražesno štivo uz koje ćete se i odmoriti i zabaviti. Nasmijat će vas šašavim situacijama i nepredviđenim zgodama kojih ima pregršt, baš kao i pametnim i duhovitim dijalozima. Ovaj roman je pravi lijek za stres: baš poput fine kriške vaše najdraže torte, opustit će vas i raspoložiti u trenu. A baš poput te fine kriške vaše najdraže torte, nećete ga se moći zasititi. ;)

Volite li chick-lit i tražite li nešto uz što ćete se čitanjem opustiti, nasmijati i ludo zabaviti, ovo je knjiga koju trebate pozvati na druženje. A ako vam se svidi, nemojte propustiti ni druge Kinselline romane, pogotovo njen serijal o 'Šopingholičarki'. Samo se opustite - i uživajte u čitanju!