četvrtak, 1. ožujka 2018.

U VODU, Paula Hawkins

Izdavač: Mozaik knjiga, 2017.
[eng. Into the water]

 
Nakon 'Djevojke u vlaku', koja je pomela svu konkurenciju u kategoriji najboljeg trilera u godini u kojoj je objavljena, malo je reći da se novi roman Paule Hawkins s nestrpljenjem očekivao. Hoće li ponoviti uspjeh 'Djevojke u vlaku'? Hoće li oduševiti ili razočarati? Hoće li ostati unutar granica istog žanra ili otploviti u neke druge?

Ako je suditi prema mišljenju korisnika Goodreadsa, novi roman Paule Hawkins - 'U vodu' - u potpunosti je ponovio uspjeh njenog prvijenca, osvojivši nagradu za najbolji roman u kategoriji trilera za 2017. godinu, baš kao što je to 'Djevojka u vlaku' učinila dvije godine ranije.

Novim je romanom Hawkins ostala vjerna žanru trilera, a u njemu ponovno istražuje zagonetne načine na koje su povezani ljudski životi i sudbine.

Priča prati Jules Abbott, ženu čija je sestra Nel nedavno smrtno stradala u rijeci, na mjestu poznatom pod nazivom 'Jezero utapanja', na kojem je ranije život izgubilo (svojom ili voljom drugih) već mnogo drugih žena. Nel je prije smrti istraživala priče o 'Jezeru utapanja' i tragala za sudbinama žena koje su ondje umrle, od kojih je posljednja, Katie, bila najbolja prijateljica Neline kćeri Lene. I dok je Lena uvjerena da je njena majka namjerno skočila u svoju smrt, Jules nikako ne vjeruje da bi Nel to bila učinila. Istina je, dakako, mutna poput riječne vode i zakopana duboko u muljevito dno, a brzinom kojom će se izmjenjivati riječni brzaci djelići će te istine također izlaziti na vidjelo.

Zagonetna priča o različitim ženama koje su svoju smrt srele na istom mjestu - u vodi - vrlo je zanimljivo i intrigantno štivo. Priča prati puno likova čije su zasebne priče međusobno isprepletene na načine koje ni oni sami isprva ne mogu pojmiti, a postupno otkrivanje tih povezanosti, zajedno s komadićima priča o 'Jezeru utapanja', samo povećava nivo zanimljivosti ovog romana i ujedno ga čini i vrlo napetim štivom.

Što se samih likova tiče, baš kao i kod 'Djevojke u vlaku', likovi Paule Hawkins nisu baš 'likeable'. To su redom ljudi puni problema i mana, s mnoštvom tajni koje skrivaju jedni pred drugima. Nel, posljednja žrtva 'Jezera utapanja', izrazito je nesimpatična kao lik, baš kao i njena kći Lena. Ne mogu zapravo reći da mi se ijedan lik posebno svidio (možda Nickie), iako to ne znači da mi nije ujedno bio i zanimljiv i da nisam htjela doznati istinu iza njegove priče.

Rijeka, među čijim se zavijutcima i okukama skriva i mistično 'Jezero utapanja', djeluje kao još jedan zaseban lik u ovom romanu. Prateći priče likova i gradića koji se smjestio oko rijeke, kao da čujemo njeno žuborenje, osjetimo kapljice vode na svojoj koži dok brzo protječe pored nas, gubimo se u magli koja se širi njenom površinom. Osjećaj je istodobno neobičan i nekako neodređeno mističan.

Napetost i osjećaj uzbuđenja koji priča u nama gradi dok čitamo i čekamo da se pred nama otkriju tajne te priče raspline se i rastopi, nažalost, u mlakom i posve predvidivom kraju. U tom sam segmentu očekivala puno više, pa me kraj blago razočarao, ali ostatak je priče svejedno ispunio moja očekivanja.

Ovaj roman možda je za nijansu slabiji od 'Djevojke u vlaku' (većinom zbog mlakog raspleta), ali, po mom mišljenju, on je i dalje vrlo dobar. Bit će zanimljivo vidjeti što nam još sprema Paula Hawkins, koja je izjavila da će nastaviti istraživati žanr trilera i misterija, bar još neko vrijeme. Treba pričekati i vidjeti kakvu je priču odlučila sljedeću ispričati.