WILL GRAYSON, WILL GRAYSON, John Green & David Levithan

Izdavač: Fokus, 2017.

[eng. Will Grayson, WIll Grayson] 

 

Upoznajte Willa Graysona: povučenog tinejdžera čiji je životni moto - 1. Nemoj pretjerano razmišljati o nekome i 2. Začepi. Will se ne voli isticati u gomili, iako mu to poprilično otežava činjenica da je njegov najbolji prijatelj golemi gay lik sitnog imena - Tiny - koji je, uz to, prilično popularan i obožava biti u centru pažnje. A i Willova odlučnost da pretjerano ne razmišlja o nekome u zadnje je vrijeme na klimavim nogama, čemu je krivac slatka Jane sa snobovskim ukusom u glazbi.

A sad, upoznajte Willa Graysona: ne, to nije ovaj isti Will Grayson, iako je i Will Grayson broj dva također povučeni tinejdžer. Will Grayson broj dva sitan je, mračan i gay. Nema mnogo prijatelja, zapravo niti jednog pravog prijatelja, i pati od depresije. Jedina svijetla točka njegovog života je Isaac, dečko kojeg je upoznao online i s kojim se već jako dugo dopisuje.

Dvojicu Willa Graysona igra slučajnosti dovest će u isti sex shop u isto vrijeme jedne hladne večeri. A ako je moguće da postoje dva Willa Graysona, koja su slični slučajni događaji doveli na najbizarnije moguće mjesto na kojem bi se dva Willa Graysona uopće mogla sresti... Sve je moguće.

Dupla doza Willa Graysona originalna je ideja za jedan vrlo zabavan roman za mlade. Udruživši snage s Davidom Levithanom, John Green nam je ovoga puta servirao sjajnu tipično Greenovsku priču, ali s dodatnim twistom za kojeg je zaslužan Levithan, čime smo doslovno dobili duplu dozu Willa Graysona: dva zanimljiva lika, dvije slične, a opet toliko različite priče o odrastanju i sazrijevanju.

Dvojica pisaca podijelila su se u ovom romanu na način da je svaki zaslužan za jednog Willa i svaki nam priča priču tog svog Willa - priču koja je, u slučajevima u kojima obojica Willova sudjeluju u zajedničkoj priči, ispričana naizmjence kroz Willa broj jedan, pa Willa broj dva. Originalno, zanimljivo, - i doista zabavno.

Priča o dvojici Willa Graysona priča je o odrastanju, sazrijevanju i prihvaćanju samih sebe. Ali više od svega drugog, ovo je priča o prijateljstvu.

Kako kaže Willov otac:

"...prijatelje biraš sam. Osim toga, moraš znati da možda i možeš kopati po svom nosu, ali zapamti da ne možeš kopati po prijateljevom nosu."

Nakon što iskusi sve uspone i padove prijateljstva i upozna nas s pričom o svom prijateljstvu s Tinyem, Will će ocu dokazati da, ponekad, ne samo da možeš odlučiti kopati prijateljev nos, već da to moraš.

Pričajući o prijateljstvu, ovaj nam roman oslikava točno koliko je važno imati pravog prijatelja u svom životu - onog tko će te ponekad toliko naživcirati da ga više nikad ne poželiš ni vidjeti, ali i onog tko će te izvući iz najdublje rupe u koju te život baci i biti uz tebe onda kada ti je to potrebno.

Također, ovaj roman progovara o nekim vrlo važnim temama u svijetu tinejdžera: mentalnom zdravlju, prihvaćanju drugačijih od sebe, utjecaju koji zadirkivanje može imati na neku osobu, čak i onda kada je ta osoba svjesna da se drugi samo šale. Will Grayson, Will Grayson, Tiny, Jane, Gideon i ostali likovi u ovom romanu svojim pričama podižu svijest o utjecaju depresije na mlade i promiču pozitivnost i prihvaćanje ljudi takvima kakvi jesu, bez obzira jesu li homoseksualci, sramežljivci, nježni divovi, povučeni pametnjakovići ili nespretni štrkljavci.

Duhovita i zabavna, ova šašavo-bizarna priča prava je oda prijateljstvu. Ona je podsjetnik o samoprihvaćanju, toleranciji i prihvaćanju različitosti. Ona je sve ono što očekujete od Johna Greena, ali i ponešto što ne biste očekivali. Ova priča je baš poput Tinyevog mjuzikla: prpošna, pozitivna, energična, romantična - i posuta šljokicama duginih boja. Ako vam je potrebno malo šljokica u životu, slobodno otvorite ovu knjigu - i pustite da vas obaspu.

PRIČE ZA LAKU NOĆ ZA MLADE BUNTOVNICE, Elena Favilli & Francesca Cavallo

Izdavač: Znanje, 2017.
[eng. Goodnight stories for rebel girls]

Sjećam se, prije nekog vremena, da sam surfajući netom nabasala na video zanimljivog naslova ‘If Cinderella were a guy’. Zamijenivši rodne uloge u klasičnoj bajci o Pepeljugi, taj je video sjajno prikazao koliko su zapravo blesave sve te bajke namijenjene djevojčicama, o princezama koje se ne mogu pobrinuti same za sebe, već moraju čekati na prinčeve da ih spase. Spomenuti video bio je također uvod u priču o nastanku 'Priča za laku noć za mlade buntovnice’ i sjećam se kako sam pomislila kako je ideja Francesce Cavallo i Elene Favilli da stvore malo drugačiju knjigu bajki za djevojčice naprosto genijalna!

Vidjevši da sve knjige, crtići i ine stvari namijenjene djevojčicama pričaju o ženama kao o nemoćnim stvorenjima koje vječno čekaju da ih netko spasi ili im pomogne, pri čemu je jedina zadaća tih žena da budu lijepe, autorice ove knjige pomislile su kako je krajnje vrijeme da netko u cijeloj toj priči nešto promijeni. Kontaktirale su brojne roditelje, učitelje i djecu širom svijeta i u odgovor dobile samo pohvale za svoju ideju. Osnovale su crowd-funding kampanju kako bi svoju ideju provele u djelo i ta se kampanja pokazala kao jedna od najuspješnjih ikad: uspjele su skupiti više od milijun dolara! I tako su nastale 'Priče za laku noć za mlade buntovnice’, koje su ubrzo postale pravi hit - i među djecom i među odraslima.

Knjiga mi se svidjela već na prvi pogled. I naslovnica, i uvez, i papir vrlo su kvalitetni i vrlo lijepi. Knjiga sadrži stotinu kratkih priča koje se bave stotinom iznimnih žena koje su ostavile svoj trag u povijesti i na koje se mlade buntovnice, kojima je knjiga namijenjena, mogu ugledati. Svaka priča upotpunjena je prekrasnom ilustracijom koja prikazuje svaku od tih žena, a same ilustracije djelo su - također žena, vrlo talentiranih slikarica i ilustratorica.

Genijalnost ove knjige proizlazi iz činjenice da su sve priče koje su u njoj sadržane - stvarne. Sve bajke koje se nalaze unutar korica ove knjige zaista su se dogodile, a njihovi glavni akteri nisu bespomoćne princeze, već žene od krvi i mesa - astronautkinje, matematičarke, političarke, znanstvenice, sportašice; pionirke u svojim područjima - koje ne samo da mogu biti uzor novim generacijama djevojčica širom svijeta, već tim istim djevojčicama govore da se svi njihovi snovi itekako mogu ostvariti i potiču ih da sanjaju i posežu više - jer one to mogu, bez obzira koliko ih drugi pokušavali uvjeriti u suprotno.

Ovo je knjiga koju bi svaka djevojčica trebala imati, a u njenim pričama jednako će uživati i djevojčice i njihovi roditelji. Također, samo zato što je prvenstveno namijenjena djevojčicama, to ne znači da ju ne mogu čitati (i u njoj uživati) i dječaci. Čitajući o snažnim ženama, i generacije dječaka će se oblikovati tako da poštuju i podupiru žene, te da ih smatraju sebi jednakima (kao što bi i trebalo biti).

Ukoliko se u vašem životu nalazi neka mlada buntovnica, neka ovo bude knjiga koju će joj Djed Mraz ove godine ostaviti pod borom. Vrijeme je da mlade buntovnice širom svijeta prestanu sanjati o tome da izrastu u lijepe princeze i prestanu čekati na lijepe prinčeve da ih spase. Vrijeme je da počnu sanjati o tome da slijede svoje snove, izgrade uspješnu karijeru, ostvare svoje ideje, promijene svijet i, u konačnici, da nauče da ih nitko ne treba spašavati: jer su snažne, samostalne i sasvim sposobne same učiniti što god požele.

P.S. 'Priče za laku noć za mlade buntovnice’ odnedavno su dobile i nastavak, s još stotinu priča o još stotinu sjajnih žena o kojima će mlade buntovnice moći čitati. Nadajmo se da će se i ta knjiga uskoro pojaviti i kod nas, a do tada, ako vas zanima o čemu je riječ, pogledajte video 'If Rapunzel were a guy’ na Youtubeu.

AUGGIE & JA, R.J. Palacio

Izdavač: Fokus, 2017.

[eng. Auggie & me]

  

Ako još niste čuli za 'Čudo', niti znate tko je Auggie Pullman, ne znam kako vam je to uspjelo, ali krajnje je vrijeme da saznate. ;)

Fenomenalna priča o priznavanju različitosti, promicanju ljubaznosti i sklapanju prijateljstava osvojila je čitav svijet, a uskoro nam u kina stiže i njena filmska verzija. Auggijeva priča postala je pravo čudo, i to u najboljem smislu.

Priča iza 'Čuda', ukratko, je ova: Auggie Pullman dječak je s teškom deformacijom lica koji kreće u peti razred osnovne škole, nakon što se sve do sada školovao kod kuće. Auggijev je izgled, zbog spomenute deformacije, takav da ga ne možete ne primijetiti. Ljudi neprestano bulje u njega, na što se Auggie već naviknuo, a jednaka je situacija i u novoj školi. Auggijev dolazak kod njegovih će vršnjaka potaknuti i ono najgore i ono najbolje u njima: neki će mu se rugati, a neki će mu postati prijatelji. No i na jedne i na druge Auggie će utjecati, onako kako samo on to može, i naposlijetku - postići da se dogodi pravo malo čudo, u smislu prihvaćanja drugačijeg i poticanja ljubaznog ponašanja.

Posebnost je Auggijeve priče u tome što ju ne priča samo on sam, već uvide u nju dobivamo i preko drugih likova povezanih s Auggiejem: njegove sestre, prijatelja, vršnjaka. U tom smislu, 'Auggie i ja' nije nastavak 'Čuda', već svojevrstan dodatak tom romanu.

Radi se o 3 dodatna poglavlja ispričana od strane 3 lika koja u romanu nisu dobila prostor da bi ispričali svoje priče: Juliana, Charlotte i Christophera. Svaki od ta 3 lika daje nam još jedan, odnosno proširuje onaj postojeći, uvid u originalnu priču Auggijea Pullmana, ali nam također daje priliku i da ove likove malo bolje upoznamo. S tim da, za razliku od 'Čuda', Auggie u ovoj knjizi nije glavni, već sporedan lik, ali je i kao takav uspio utjecati na živote Charlotte, Juliana i Christophera - i promijeniti ih na posve jedinstven način.

Ako ste već pročitali 'Čudo', onda se sjećate Juliana - i to ne baš u dobrom svjetlu. Julian je bio predvodnik ekipe koja se rugala Auggieju, zlostavljala ga, slala mu ružne poruke i smijala mu se iza leđa. Ovdje, u svojoj verziji priče, Julian je dobio priliku - ne da se opravda, nego da nauči lekciju, a i da nama pruži priliku da shvatimo zašto se ponašao kako se ponašao.

Christopher je Auggijev prijatelj iz djetinjstva, koji se u 'Čudu' tek nakratko pojavljuje. Christopher i Auggie odrasli su zajedno i bili jedan drugome najbolji prijatelji. No, čak i kao osoba koja iskreno voli Auggieja, Christopher nam u svojoj priči iznosi i poteškoće koje mu je to prijateljstvo znalo donijeti. Jer, kada si prijatelj s nekim poput Auggieja, dio pogleda koji on privlači past će i na tebe, a s tim se, kada si samo maleni dječak, ponekad, i uz najbolju volju, teško nositi. Kako kaže sam Christopher: 'Ponekad je teško biti Auggijev prijatelj.'

Charlotte je još jedan lik iz 'Čuda' koji je svima koji su taj roman pročitali dobro poznat. Charlotte je bila izabrana u prijateljski odbor za doček koji je Auggieju trebao pokazati školu kad je tek došao i poželjeti mu dobrodošlicu. Iako je Charlotte uistinu dobra djevojčica, i ne pada joj na pamet da se ruga Auggieju, ona svejedno ne želi da ju drugi vide u njegovom društvu ili društvu njegovih prijatelja. Charlotte svoje postupke opravdava željom da 'ostane neutralna', ali kod zlostavljanja, ne možeš ostati neutralan. Zar ne?

Izborom ova 3 lika autorica nam je uspjela odlično prikazati kako različita djeca doživljavaju drugačije od sebe i kako se prema njima postavljaju. Neki se prave da ništa ne vide, neki drugačije od sebe zadirkuju ili im se izravno rugaju, a neki ih prihvate baš onakve kakvi jesu. Ono što ova knjiga potiče i prema čemu usmjerava je upravo ovo potonje: prihvaćanje, prijateljstvo, ljubaznost. Baš kao što kaže načelo gospodina Brownea: 'Uvijek odaberi ljubaznost.'

Baš zbog pozitivnosti i promicanja ljubaznosti i prijateljskog ponašanja, mislim da bi ovu knjigu, baš kao i 'Čudo', svatko trebao pročitati, a posebno djeca. Bilo bi sjajno kada bismo ih uvrstili i na popise lektira u osnovnim školama ili ih barem pridodali književnom fondu školskih knjižnica. Možda bi onda (zapravo ne možda, nego sigurno!) bilo manje slučajeva 'Lidlića', a više sretnih odrastanja u ljubaznom i prijateljskom okruženju, u kojem su sva djeca jednaka i nitko ne ispašta samo zato jer je drugačiji.

Svakome kome se svidio roman 'Čudo', bit će drago, sigurna sam, uživati u njemu još malo čitajući ova dodatna poglavlja. A svakome tko ga još nije čitao: obavezno pročitajte - prvo 'Čudo', a zatim i 'Auggieja' ! Neka pozitivnost ovih dvaju knjiga i njihove poruke o ljubaznosti dopru i do vas. Nećete požaliti.

MLIJEKO I MED, Rupi Kaur

Izdavač: Stilus, 2017.

[eng. milk and honey]

Rupi Kaur otkrila sam na Facebooku prije par godina i sve od tada je pratim. Osvojila me svojom poezijom, načinom na koji se izražava, načinom na koji njene pjesme pogađaju bit problematike na koju se odnose.

Rupi nazivaju 'insta-poet'-om, terminom koji označava novu generaciju mladih pjesnika i pjesnikinja koji se koriste društvenim mrežama kako bi doprli do svoje publike. Otkako je Rupina poezija na taj način našla svoj put do srca stotina tisuća ljudi, čini se da taj način ne samo funkcionira, već i uspijeva zainteresirati ljude, pogotovo mlade generacije, za poeziju.

Rupina debitantska knjiga, zbirka poezije 'mlijeko i med', svojevrsna je književna senzacija. Naime, ova je knjiga ne samo postala svjetski bestseler (što je nešto što tek rijetko uspije knjigama poezije općenito, a kamoli novim i još neafirmiranim autorima), već je ušla i na onu najpoznatiju - listu bestselera NY Timesa, i na njoj se održala puna 52 tjedna.

Ova zbirka podijeljena je na četiri tematske cjeline: bol, ljubav, slom i lijek. Međutim, ove su tematske cjeline tek gruba okosnica oko koje se vrte teme Rupinih pjesama koje su pod tim cjelinama sadržane, jer u njima ćete naći još mnogo, mnogo toga.

Rupine pjesme govore o strahu, boli, tuzi i zlostavljanju; ali i o snazi, ženstvenosti, ljubavi i pripadanju. Rupine pjesme pogađaju srž svake teme o kojoj Rupi piše, čineći to bez zadrške i šaljući nam izravnu poruku da možda trenutno patimo, ali patnja će proći i biti će (možda već sutra) bolje.

"kako dolazi bol
tako dolazi i sreća

- budi strpljiva"

Rupine pjesme su izravne, čak drske, nabijene su emocijama i snagom. Poetične su i u ritmu, iako u njima nema rime, te su popraćene sjajnim autoričinim ilustracijama, koje same pjesme izvrsno nadopunjuju.

Rupina poezija nije nalik ni na što na što ste u svijetu poezije do sada naišli. Njene su pjesme poput haikua: kratke, ali jezgrovite; svaka riječ puna značenja, svaka riječ nosi poruku. Ponekad je ta poruka gorka i nije ono što želite čuti, ali znate da je istinita. Ponekad je, pak, ta poruka slatka, zbog nje osjećate toplinu i izmamljuje vam smiješak.

Ono što mi se najviše sviđa kod Rupinih pjesama sadržanih u ovoj knjizi je feminizam, koji izvire iz svakog njihovog stiha. Rupine su pjesme, svaka od njih na svoj način, svojevrsna oda ženama i ženstvenosti, svemu onome što žene čini ženama. 

"tvoje je tijelo
muzej
prirodnih nepogoda
možeš li uopće pojmiti
koliko je to nevjerojatno"

Teško mi je opisati vam što je sve ova knjiga i što se sve u njoj nalazi: toliko je toga! Ovo je knjiga o ljubavi i patnji i sreći i boli, knjiga koja pronalazi žličicu šećera i u najgorčim životnim situacijama; knjiga zbog koje je svijet ponovno poludio za poezijom. Ova je knjiga, u biti, za svakoga nešto drugo: ne možete unaprijed znati na koji će vas način dotaknuti. Potrudite se saznati.

"mlijeko i med vodi čitatelje
na putovanje najgorčim dijelovima života
i u njima pronalazi nešto slatko
jer šećer se može pronaći posvuda
ako ste ga spremni potražiti"

GEORGE LUCAS: JEDAN ŽIVOT, Brian Jay Jones

Izdavač: Profil, 2017.
[eng. George Lucas: A life] 

 

George Lucas za mnoge je, a pogotovo fanove njegovog rada, vječna enigma. Čovjek koji je svojim radom zauvijek promijenio svijet filma i način na koji se filmovi stvaraju jedan je najuspješnjijih i najpoznatijih filmskih redatelja na svijetu, ali je istodobno vrlo zatvorena i povučena osoba, koja se teško snalazi u komunikaciji s ljudima, pa čak i vlastitim glumcima. Kao vizionar koji će svoje vizije, ako mu se da potpuna kontrola nad time, lako pretočiti u film, ali će ih teško objasniti ljudima koji bi taj film trebali financirati; Lucas je savršen izbor za biografiju, tj. dokumentiranje njegovog života.

Brian Jay Jones potrudio se u ovoj nam knjizi predstaviti Georgea Lucasa kao sve što on jest: introvert, vizionar, genij; iznimno talentirani filmaš, ali i osoba s kojom je ponekad noćna mora surađivati. Od njegovog djetinjstva i mladih dana, do stvaranja filmske Sile kakva će se teško ponoviti, Jones nam je uspio približiti Lucasa i prikazati nam njegov put od buntovnog umjetnika do filmske legende.

Knjiga je podijeljena na tri dijela, nazivi kojih predstavljaju hommage originalnoj trilogiji Star Warsa: Nada, Imperij i Povratak. Kroz te dijelove pratimo Lucasov put od njegovih prvih redateljskih pokušaja i ostvarenja do stvaranja kompanije koja će revolucionarizirati kompletnu filmsku industriju.

Kao tinejdžer, Lucas se volio motati oko automobila i automobliskih utrka, a san mu je bio postati profesionalni vozač utrka. Kreativan i umjetnički nastrojen bio je oduvijek, te se, nakon što ga je automobilska nesreća odvratila od sna o vožnji utrka, posve posvetio ganjanju umjetničke karijere. Ovdje je naišao i na prvi problem, u obliku svog oca, koji je odbio financirati Lucasov studij umjetnosti, te je Lucas kompromisno upisao studij kinematografije: studij dovoljno mutnog naziva da ga njegov otac podrži, a opet dovoljno umjetnički da zadovolji Lucasove apetite. Ovim je kompromisom, ni ne znajući, Lucas započeo svoj filmski put.

No taj filmski put, kako ga ova knjiga sjajno opisuje, bio je sve samo ne lak. Filmska industrija 1960-ih i 1970-ih nije baš bila zainteresirana za mlade i odvažne redatelje, a posao u filmskom studiju mogao si dobiti samo ako si već bio član nekog sindikata. Kao buntovniku i samotnjaku po prirodi, Lucasu nije padalo na pamet da postane članom sindikata, već se odlučio probiti sam i ostvariti svoj san - što koštalo da koštalo. Ova ga je odluka dovela do mnogih problema, nesuglasica sa šefovima filmskih studija, brojnih odbijenica i općenito neshvaćanja, ali Lucas nije odustajao.

Snimiti film tih godina nije bilo nimalo lako, niti brzo: bile su potrebne silne pripreme, mnogo novca, mnogo ljudi koje se moralo angažirati, i cijeli je proces stvaranja filma - od predprodukcije do završne montaže - trajao godinama. Tijekom tih godina filmski bi se studiji često znali predomišljati, smanjivati budžet i oduzimati kontrolu nad filmovima - što je Lucasu, kao ultimativnom kontrol freaku, bila najveća noćna mora. Trnovit je bio njegov put do stvaranja svog prvog igranog filma, ali kad je stigao do cilja tog puta, konačni rezultat: film Američki grafiti pokazao se vrlo uspješnim i označio Lucasa kao redateljsko ime za koje će se definitivno još čuti.

Bez obzira na uspjehe, Lucas je vječno bio nezadovoljan što je uvijek morao biti prepušten na milost i nemilost filmskih studija. Nikada ga nije zanimao novac, ono što je želio bila je kontrola. S tim na umu osnovao je Lucasfilm Ltd., kompaniju koja će postati jedna od najpoznatijih i najuspješnijih na svijetu, te kasnije stati uz bok 'starim divovima' poput 20th Century Foxa, Universala ili United Artists-a. Njegova Industrial Light & Magic, THX, kao i kasnije Pixar, Lucasov su način da kaže 'kad ne možeš dobiti ono što želiš, napravi to sam.' Součen s nemogućnošću da mu netko isporuči specijalne efekte, animaciju i zvuk kakav mu je potreban da bi ostvario svoju filmsku viziju, Lucas je odlučio sve sam stvoriti, time započevši revoluciju na polju filmske slike, zvuka i specijalnih efekata.

Star Wars - koji će postati filmska franšiza koja će zauvijek promijeniti svijet filma - u početku su bili tek Lucasova ideja za film 'nalik Flash Gordonu'. Lucasu su trebale godine i godine, puno truda i muke da svoju ideju uobliči u nešto što će i ostali prepoznati kao fantastičnu ideju za znanstveno-fantastični film. Čak i nakon što je uspio dovršiti scenarij (nekoliko verzija scenarija) i dobiti novac za financiranje snimanja, proći će još dugo dok Star Wars ne ugledaju svjetlo dana kao onakvi kakve ih danas znamo. Na koncu, to se i dogodilo. A kao što znamo - ostalo je povijest.

Kao fanu Star Wars serijala, ova knjiga za mene je uistinu fascinantno štivo. No ono što sam otkrila čitajući je, također, je i to da bi ona mogla itekako zainteresirati i sve filmofile općenito, bez obzira na to koliko im je drag sam George Lucas. Jer, osim što ova knjiga donosi iscrpan uvid u Lucasov život i djelo, ona je ujedno i sjajan svjedok o tome kako je funkcionirao svijet filma u 1960-ima, 70-ima i 80-ima, te nam prikazuje kako je tekao put do slave jednog nezavisnog mladog filmaša koji se odlučio probiti kroz prilično zatvoren svijet filmskih studija koji su izrazito skeptično promatrali takve kao on.

Osim samog Lucasa, ova knjiga ispunjena je još nekolicinom 'zvjezdanih' imena, poput Francisa Forda Coppole i Stevena Spielberga, s kojima je Lucas bio (i još jest) dobar prijatelj. Kako su trojica filmaša često surađivala i družila se, osim Lucasovih filmskih početaka, ova knjiga dokumentirala je i Coppoline i Spielbergove početke također, dajući nam time uvid u različite puteve kojim su u to doba prolazili mladi redatelji kako bi si stvorili ime u prilično negostoljubivoj industriji.

Bez obzira na to volite li Star Wars filmove, ili Lucasov filmski opus općenito, ne možete poreći da je George Lucas svojim radom zauvijek promijenio svijet filma i način na koji se filmovi rade. Ova knjiga nije samo o Lucasu, niti je samo o Star Wars-ima. Ona predstavlja dokumentarni dokaz jednog filmskog razdoblja, jedne filmske ere koju je George Lucas preokrenuo naglavačke - i učinio boljom. Fanovima Star Wars serijala teško da moram ovu knjigu posebno preporučivati (zar ne?), ali zato ću ju preporučiti svim ljubiteljima filma i svakome tko uživa čitajući biografije složenih ličnosti, povučenih geekova koji su skloni mijenjanju svijeta oko sebe. George Lucas to svakako jest.

Same old, same old Interliber

Otkako je počeo, ovog utorka, Interliber i fotke s Interlibera zatrpali su društvene mreže. Nemoguće je gledati sav taj hype drugih ljudi i ne početi ga također osjećati, bar malo. 

Inače, ovogodišnji je Interliber jubilarni 40. po redu, a na njemu sudjeluje, kako kažu, čak 300 izlagača, koji su tradicionalno smješteni u dva paviljona: petom i šestom. Sajam se najavljuje golemim popustima ('do 90%!') i velikom ponudom književnih naslova, od kojih su mnogi strašno sniženi ('knjige već od 5 kuna!').

Koliko ima istine u svim tim najavama i reklamama? Ah, tek nešto.

Interliber posjećujem zadnjih desetak, možda i petnaestak, godina i obično ga obiđem posljednji vikend sajma, u jutarnjim satima (naivno vjerujući kako su tada manje gužve nego popodne. Ha! Baš!). I, moram vam reći, u posljednjih se, pa recimo pet-šest, godina na Interliberu nije promijenilo baš - ništa.

Čim sam počela obilaziti paviljone, onaj početni hype me napustio. Zašto? Jer su u ponudi potpuno isti naslovi, potpuno istih cijena i popusta kakve sam već vidjela prošle godine. I one prije. I one prije. Nekim naslovima cijena je čak narasla koju kunu. Primjerice, 'Ledenu princezu' Camille Lackberg kupila sam prije par godina za 40 kuna, a sada je 50. 

Općenito je ponuda naslova koji su značajno sniženi loša. Knjige snižene 80 i više posto su uglavnom prastari self-help naslovi i biografije političara i kvazi-celebritya koje nitko ionako ne želi čitati. Ostatak te ponude čine oni naslovi koje ste imali prilike vidjeti (i kupiti) i na onom proljetnom i na ljetnom sajmu na Zagrebačkom velesajmu, na nedavnoj rasprodaji knjiga u Tvornici, kao i na bilo kakvom sniženju ili sajmu povezanom s knjigama. A i na prošlom Interliberu (odnosno prošlim Interliberima). Tako da, sve što želim, proteklih sam godina već kupila.

Prolazeći paviljonima, i nailazeći na štandove jednih te istih izdavača čak 3 ili 4 puta, pitala sam se gdje je točno tih 300 izlagača koje su najavili da će prisustvovati sajmu. Unutar  paviljona 5 već imate duple štandove istih izlagača, na kojima se nude potpuno isti naslovi po potpuno istim cijenama. A u paviljonu 6 ponovno ćete naletjeti na te iste izlagače, samo ovoga puta na njihove outlet verzije štandova, što bi čak bilo ok da se stvarno radi o outletima, ali ondje se ponovno nalaze iste knjige po istim cijenama kao i na redovnim štandovima. 

Ipak, ove je godine bilo nešto više raznolikosti što se tiče izlagača, što mi se svidjelo. Naletjela sam na nekoliko srpskih izdavača (Vulkan, Publik Praktikum, npr.), te na pokoji štand sa stranim knjigama. Cijene stranih naslova nisu baš neke, doduše, ali barem ih ima. :)

Veliku prazninu na ovogodišnjem je sajmu svojim izostankom ostavio Algoritam. Ne prazninu doslovno, jer nju su popunili drugi izlagači, ali baš je falilo njihovih naslova. 

Ono pozitivno kod Interlibera je to što izdavači svake godine čuvaju velik broj naslova kako bi ih izbacili taman za sajam. Pa tako imate gomilu novih naslova koje možete prelistati i po njima pronjuškati, a i biti među prvima koji će ih odnijeti doma i smjestiti na vlastite police. Popusti na nove naslove kreću se obično oko 10-20%. 

Poklonici stripa na ovom su Interliberu imali razloga za guštanje: ponuda stripova ove je godine bila dosta dobra, a i cijene su super, pogotovo na štandu Strip agenta, gdje ste mogli upecati razne stripove po 5, 10, 15 ili 30 kuna, a ponuda je bila zaista velika: Tex, Mark, Blek, Alan Ford, Garfield, Bone, Usagi Yojimbo, Zagor, Dylan Dog... Na štandu Fibre mogli ste kupiti sjajne tvrdoukoričene kolekcionarske primjerke uz popust od 20%, a svoj je štand ove godine dobio i CRŠ, tj. Zagreb Comic Con (otud moja Modesty Blaise torba :)).

U usporedbi s Beogradskim sajmom knjiga, koji sam posjetila netom prije Interlibera, čini se da Interliberu još nije poznat pojam 'sajamski popust'. Dok sam u Beogradu nakupovala hrpu knjiga, izdanih 2017., uz značajne popuste, u Zagrebu se takva sniženja odnose tek na naslove izdane prije 5 i više godina, koja se recikliraju na svakom sljedećem Interliberu, a novijim naslovima cijena gotovo nikada ne padne za više od 20-30 kuna. Stoga je moj zagrebački ulov ove godine bio mršav:

40. jubilarni Interliber nije učinio baš ništa da taj svoj rođendan proslavi kako spada. Nadam se samo da u idućih 40 Interlibera nećemo nastaviti gledati opet iste izlizane naslove, s opet istim izlizanim 'popustima'.

ČUDESNA NARUKVICA ARTHURA PEPPERA, Phaedra Patrick

Izdavač: Naklada Ljevak, 2017.
[eng. The curious charms of Arthur Pepper]

  

Postoje knjige koje vas neočekivano odvedu u uzbudljivu avanturu, kakvu niste očekivali da biste mogli naći unutar korica tih knjiga. Ne avanturu u smislu ludih jurnjava, spašavanja svijeta ili pustolovina ispunjenih fantastičnim bićima, već drugu vrstu avanture - onu životnu.

Postoje, također, i knjige koje će vam zagrijati srce čak i u slučaju da je ono načinjeno od najtvrđeg kamena ili najzaleđenijeg leda. Knjige pred čijom pričom je vaše srce potpuno bespomoćno, te se ono zaljubi i u priču i u likove prije no što ste uopće shvatili da postoji opasnost da će to učiniti.

Ova je knjiga oboje.

Naslovna čudesna narukvica Arthura Peppera zapravo nije Arthurova, već je pripadala njegovoj supruzi Miriam, koja je umrla prije godinu dana. Nakon Miriamine smrti, Arthur se začahurio u rutinu i sigurnost vlastitog doma, opsesivno ponavljajući iste radnje svaki dan ne bi li uspio pobjeći od tuge i ogromne rupe koju je u njegovom životu Miriam ostavila, sada kada je više nema. Na godišnjicu Miriamine smrti, Arthur je konačno skupio hrabrost da nešto učini s njenim stvarima, koje do tada nije ni taknuo. Raščišćavajući ormare, Arthur slučajno nabasa na zlatnu narukvicu punu privjesaka, koja je očito pripadala Miriam, a koju Arthur do tada nikada nije vidio. Pomnije proučivši narukvicu, Arthur odluči istražiti svaki od privjesaka, ne bi li štogod saznao o dijelu Miriamina života o kojem očito ništa nije znao, ni ne sluteći da će ga ta istraga, u šezdeset i devetoj godini, odvesti u avanturu života.

Kad sam tek otvorila Arthurovu priču, nisam ni slutila (baš kao ni Arthur kada je pronašao narukvicu) u kakvu će me pustolovinu ona povesti. Pustolovinu ispunjenu tajnama i putovanjima, u kojoj ću, zajedno s Arthurom, susresti najraznolikije i najzanimljivije likove, napiti se, biti opljačkana, otkriti štošta o sebi i životu općenito, ali i riskirati da me pojede tigar.

Arthur Pepper jedan je od najsimpatičnijih likova s kojima sam se imala prilike družiti ove godine. Baš kao i Backmanov Ove ili Jonassonov Stogodišnjak, Arthur nedvojbeno pripada ovoj sjajnoj novoj generaciji književnih junaka poodmakle dobi, koji nas stalno iznova podsjećaju da ti se pustolovine mogu dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi i da život nikako ne prestaje u pedesetoj. Ili šezdeset i devetoj, ili stotoj.

Ipak, za razliku od Ovea ili Stogodišnjaka, koji su sami po sebi svojeglavi i pomalo čak, mogli bismo reći, skloni pustolovinama, Arthur je izrazito nesklon bilo kakvim promjenama ili otklonima od rutine u koju se zatvorio i koja mu je poznata. Također, Arthur je plah, u sve sumnja, svaki svoj korak preispituje dugo prije nego što ga napravi. Miriaminom smrću Arthurov se život poremetio, a kako bi se ponovno vratio na pravi kolosjek, Arthur se sve više zakopava u poznate mu ponavljajuće svakodnevne radnje, za koje vjeruje da bi ih Miriam odobravala i koje mu pomažu da beskrajnu tugu koju osjeća drži pod kontrolom. Put kojim ga povede znatiželja glede narukvice put je kojim Arthur nije baš sklon krenuti, ali ipak hrabro njime korača. Odlučivši taj put i dovršiti, Arthur će otkriti ne samo neke nepoznate mu činjenice o Miriaminom životu, već i o samome sebi.

Arthurova priča nije samo priča o čudesnoj pustolovini na koju je slučajno naišao i koja ga je usisala, već je to i priča o gubitku i načinu na koji se s gubitkom možemo nositi. Svatko je od nas u nekom trenutku svog života zacijelo izgubio nekoga tko mu je drag. Takva je sama priroda života. Upravo zato možemo shvatiti sve kroz što Arthur prolazi, suosjećati s njim, a i vidjeti sami sebe u njemu. Bitno je naglasiti da, bez obzira na gubitak Miriam koji Arthur neprekidno duboko osjeća, pustolovina na koju ga odvede Miriamina narukvica natjerat će ga da vidi da može, i da treba, nastaviti dalje - ne bez Miriam, nego s njenom uspomenom uvijek u srcu.

Priča Arthura Peppera sjajna je, uzbudljiva avantura, ali je ujedno i topla ljudska priča koja ima tu moć da vas natjera da se osjećate bolje u vezi sa životom i sa samima sobom. Baš kao što stoji na ovitku knjige, ova priča je 'poput vruće šalice čaja u hladno zimsko popodne': sposobna je zagrijati nam utrobu i učiniti i naša srca i naše umove toplijima.

Čudesni likovi, čudesna narukvica, čudesna priča. Svakako pročitajte.