Izdavač: Algoritam, 2013.
[eng. Thirteen reasons why]
Srednjoškolac Clay Jensen jednog dana nakon škole u svoj posjed dobije neobičan paket. U njemu pronađe 7 audiokazeta na kojima, preslušavajući ih, čuje glas Hannah Baker, djevojke iz njegove škole koja se nedavno ubila. Na kazetama, Hannah objašnjava pravila koja svaka osoba koja presluša kazete mora slijediti - ili će ono što je na kazetama postati javno. Pri tome, osobe koje će preslušavati kazete nisu odabrane nasumce, već je svaka od njih Hanni dala razlog za samoubojstvo, a svaki od ukupno trinaest razloga na kazetama je detaljno objašnjen.
Clay isprva ne shvaća zašto je baš on dobio kazete, budući da Hannu nije baš dobro poznavao, iako mu se oduvijek sviđala. Možda zbog znatiželje ili možda zbog toga što mu nedostaje, Clay odluči poslušati što Hannah ima za reći. Svaku kazetu sve je teže slušati i sa svakom kazetom Clay je sve bliže trenutku u kojem će se suočiti sa strašnom činjenicom da je možda ipak i on odigrao ulogu u Hanninom životu koja ju je usmjerila tamo kamo ju je usmjerila. A što je taj trenutak bliže, neki neodređeni osjećaj krivnje koji ga sve vrijeme dok sluša kazete tišti, sve je veći...
Ova je knjiga, baš kao i Netflixova serija prema njoj snimljena, podigla puno prašine. Mnogi zabrinuti roditelji, nastavnici i psiholozi htjeli su zabraniti seriju (a i, pretpostavljam, knjigu), navodeći kako ona veliča samoubojstvo i kako je opasna za klince koji možda prolaze kroz iste ili slične stvari kao glavna protagonistica serije (i knjige), Hannah.
Mislim da su potpuno promašili bit i knjige i serije.
Zašto? Hannah je to sjajno istaknula parafrazirajući riječi gospođe Bradley, Hannine nastavnice:
"S obzirom na to da smo maloljetnici, rekla je, sve dok se samoubojstvo ne dogodi na javnom mjestu, pred svjedocima, vjerojatno neće doći u vijesti. A nema tih roditelja koji bi htjeli da drugi saznaju kako je njihovo dijete, dijete koje su odgojili, samo sebi oduzelo život. Stoga se ljude često ostavi u uvjerenju da se radilo o nesretnom slučaju. Negativna strana toga je da nitko ne zna što se uistinu događa s ljudima u njihovoj zajednici."
Zar zaista mislimo da će pometanje stvari pod tepih i sklanjanje svega što govori o potencijalno opasnim temama od očiju onih na koje se te teme odnose pomoći cijeloj situaciji? Ako o samoubojstvu ne govorimo, mislimo li da ga nitko više neće počiniti? Upravo suprotno.
Ova knjiga ne veliča samoubojstvo, ona podiže svijest o razlozima koji ljude, a naročito tinejdžere, mogu navesti na takav čin. Ona progovara o svim onim stvarima, svim vidljivim znakovima glede neke osobe koja razmišlja o samoubojstvu, koji vrište na uzbunu, a koje svi mi ostali svjesno zanemarujemo i pravimo se da ih ne primjećujemo.
Hanninih trinaest razloga možda će vam se činiti banalnima, čak glupima. Vjerojatno ćete pomisliti, 'Hej, zbog toga si se odlučila ubiti?' Ali, dok to mislimo, zaboravljamo i jednu vrlo važnu činjenicu vezanu uz Hannu: tu da je ona tinejdžerica. A tinejdžeri su posebno osjetljivi na to kako se uklapaju u svoju okolinu i to kako ih vršnjaci doživljavaju. Pubertet, hormoni, povodljivost, potreba da se uklopiš, da budeš dio ekipe. Tinejdžeri su, također, često i vrlo zli jedni prema drugima: konstantna ogovaranja, podbadanja, pa čak i ozbiljnije stvari poput bullyinga i vrijeđanja - sve je to dio tinejdžerskog svijeta. Naposlijetku, nismo li svi bili u tim godinama? Godinama kad činjenica da te simpatija više ne primjećuje ili svađa s najboljim prijateljem ili prijateljicom može srušiti cijeli tvoj svijet. Većina nas uspije doći k sebi nakon toga i nastaviti dalje. Ali nekima to ne uspije.
Zato je ova knjiga bitna. Bitna je jer nam govori da gledamo oko sebe, da primijetimo znakove koji nam govore da s nekim nešto nije u redu i, najvažnije od svega, da REAGIRAMO. Ponekad je dovoljno samo malo potpore, malo lijepih riječi podrške da nekoga tko je na rubu usmjerimo dalje od tog ruba. Ali moramo biti spremni, i voljni, istupiti i pružiti ruku onome kome je potrebna, prije no što bude prekasno.
Još je jedna bitna stvar koju ova knjiga naglašava, a to je da nikada ne znamo koliko smo nekome bitni i koliko na nečiji život možemo utjecati. Baš kao što Clay nije znao koliko je bio bitan dio Hanninog života sve dok to nije otkrio na audio snimkama.
"Valjda u tome i jest smisao svega toga. Nitko ne može biti siguran u to koliko utječe na živote drugih ljudi. Vrlo često nemamo blagog pojma. No ipak ustrajno nastavljamo."
Ova će vas knjiga natjerati da se zapitate postoji li netko poput Hanne negdje u vašoj okolini, a da to niste primijetili. Možda ga/ju zbog ove knjige primijetite, možda mu/joj baš zbog nje spasite život, a da to ni ne znate. Ova knjiga nije opasna. Opasnije je praviti se da problemi koje ona iznosi ne postoje.
