nedjelja, 29. siječnja 2017.

ISKORIJENJENA, Naomi Novik

Izdavač: Algoritam, 2016.
[eng. Uprooted]
 
  
Zacijelo ste, čitajući bajke ili slušajući narodne priče i predaje, čuli za legendu o strašnom zmaju koji svakih toliko i toliko godina od nekog sela ili grada zahtijeva žrtvu u obliku mlade djevojke, često najljepše od sviju, a ta žrtva predstavlja zalog zmaju kako ne bi taj grad ili selo napadao ili kako bi ga čuvao i branio od drugih, još opasnijih stvorenja. Ova priča vuče korijene iz takvih pripovijesti, ali satkana je od puno originalnijih i posve različitih niti.

Zmaj u ovoj priči nije pravi zmaj, već Zmaj sa velikim Z - čarobnjak koji štiti sva sela u jednoj kraljevini od opasnosti koje vrebaju iz obližnje, mračne i pakosne Šume. Svakih deset godina taj čarobnjak iz određenog sela bira jednu djevojku, koju potom odvodi sa sobom u svoju kulu na rubu Šume. No, djevojke koje odvodi ne dijele strašnu sudbinu djevojaka koje bi bile dodijeljene pravom zmaju iz svih onih legendi (i naposlijetku pojedene) - svaka djevojka koju čarobnjak odvede sa sobom mora s njim provesti idućih deset godina, nakon čega biva bogato nagrađena i slobodna da ode. Ipak, za vrijeme tih deset godina, djevojku koja ode s čarobnjakom nitko ne vidi niti čuje, a nakon završetka službe, niti jedna djevojka se ne želi vratiti natrag u svoje selo, već sve one odlaze - u veće i dalje gradove, živjeti drugačiji život, daleko od svog rodnog sela i Šume.

Kako uskoro dolazi vrijeme da čarobnjak odabere novu djevojku iz njenog sela, Agnieška, naša glavna junakinja, zabrinuta je da će ta djevojka biti njena prijateljica Kasija. Naime, uvriježeno je mišljenje da čarobnjak uvijek odabere onu djevojku koja se po nečemu najviše ističe - najljepšu, najljupkiju, najbolju kuharicu, najdomišljatiju... - a Kasiju krase baš sve te vrline. No, kad trenutak odabira konačno stigne, Kasija nije ta koja je odabrana - već Agnieška. A ako je i razmišljala o tome kakav bi je život mogao čekati u slučaju da bude odabrana, stvarni život uz čarobnjaka neće izgledati kao niti jedan od zamišljenih scenarija...

Naomi Novik upoznala sam čitajući njen serijal 'Temeraire', čija se radnja također vrti oko zmajeva - ali, onih pravih. Zmajevi je prate i u ovoj knjizi, iako u drugom obliku, a fantastični svijet koji je ovdje zamislila, iako se razlikuje od Temerairea, jednako je maštovit, domišljat i zanimljiv.

Glavna junakinja, Agnieška, ime je dobila prema bajci Natalie Galczynske, a ovo ime nije i jedina poveznica ove priče s folklorom i narodnim predajama istočne Europe - ona je snažno ukorijenjena u mitologiju i legende tih prostora. Najočigledniji znak te ukorijenjenosti su imena mjesta i likova, ali i druge legende i narodne priče vješto su utkane u samu priču - poput one o babi Jagi. A likovi iz spomenute bajke Natalie Galczynske također se nakratko pojave u ovoj priči.

Ovo nije baš tipični fantasy roman - on više i sam nalikuje na kakvu bajku ili narodnu pripovjetku, prepunu čudesnih likova i magičnih krajolika, ali i mračnih tajni i opasnosti koje uvijek vrebaju negdje iz prikrajka. Pomalo podsjeća i na bajke braće Grimm - one prave, neuljepšane, mračne; ne one ublažene dječje verzije koje pronalazimo u slikovnicama.

Baš kao što ovo nije tipični fantasy roman, tako ni Agnieška nije baš tipična heroina. Agniešku bih najbolje opisala kao - vihor. Nemoguće ju je zauzdati, grčevito će se boriti ako misli da joj prijeti opasnost, stalno sumnja u sebe, ali kada se naljuti hrabro zahtijeva ono što joj pripada; zna biti nespretna i neuredna, ali i učiniti točno pravu stvar u pravom trenutku i na pravi način. Agnieška je sjajan lik i jako mi se svidjela, sa svim svojim manama i vrlinama.

Sjajna stvar kod ove knjige je to što ona izvrće one uvriježene uloge likova koje očekujete u ovakvim pričama. Moćni čarobnjaci, hrabre heroine, čudovišta, prinčevi... svi su oni tu - ali je li svatko od njih točno ono što od takvog lika očekujete? Tko je heroj, a tko zlikovac? Iznenadit ćete se kad saznate. ;)

Snažni likovi i magična priča glavne su karakteristike ovog sjajnog djela. Ova je priča briljantno ispričana varijacija na temu svima nam poznatih narodnih predaja i bajki, začinjena na jedan posve originalan način. I likovi i sama priča pravo su osvježenje žanra - toplo preporučam!

četvrtak, 26. siječnja 2017.

MINIJATURISTICA, Jessie Burton

Izdavač: Profil, 2015.
[eng. The Miniaturist] 

 

Debitantski roman Jessie Burton, koji je osvojio čitatelje diljem svijeta, osvojio je i mene.

Radnja romana odvija se 1686. i 1687. godine u Amsterdamu, u doba koje se često naziva zlatnim dobom Nizozemske. Glavni lik romana je Nella Oortman, osamnaestogodišnja djevojka sa sela koja, nakon udaje za imućnog trgovca Johannesa Brandta, dolazi živjeti u njegov dom u Amsterdamu. Preplašena, ali ujedno i znatiželjna glede toga kako će izgledati njen bračni život, Nella se malo pomalo navikava na suprugova čudna i povučena ponašanja, te na osornost i strogoću njegove sestre, Marin. U kući još žive Cornelia, znatiželjna sluškinja koju Marin naziva 'kraljicom ključanica', te Otto, crni sluga kojeg je Johannes doveo iz Afrike.

Bračni život, na početku, ne ispunjava baš Nellina očekivanja. Supruga rijetko viđa, a Marin joj neprestano šefuje iako bi zapravo Nella trebala biti gospodarica kuće. Kako bi ju oraspoložio, Johannes Nelli pokloni izniman, ali pomalo i bizaran dar: vitrinu koja je u biti minijaturna kopija njihove kuće. Nella nije baš sigurna što bi s vitrinom, ali uskoro u popisu obrtnika pronađe minijaturisticu, kod koje naruči nekoliko stvarčica da njima ispuni vitrinu. Iako ju nikada nije osobno upoznala, nakon početne narudžbe, minijaturistica Nelli nastavi slati raznovrsne predmete i lutkice, koje se uskoro pokažu gotovo proročanskima. Čini se kao da tajanstvene minijature imaju stvaran utjecaj na Nellin život i živote ljudi koji ju okružuju, ali još tajanstveniju minijaturisticu Nella nikako da uhvati, niti shvati što sve to znači...

Ovaj sjajan roman spaja povijesnu fikciju, dramu i dašak nadnaravnog s iznimnom vještinom pripovijedanja, čineći ovaj roman jednim doista iznimnim djelom. Uživala sam u čitanju baš svake stranice, uranjajući u svijet Amsterdama 17. stoljeća, svijeta bogatih trgovaca, zaposlenih i vrlo cijenjenih zanatlija, zaleđenih kanala i bogataša ljubomornih na statusne simbole drugih bogataša, koji se neprestano natječu tko će imati nešto bolje i sjajnije i više novca od onog drugog. S druge strane, svijet je to i nemilosrdnih zakona koji propisuju smrt svim homoseksualcima, svijet neprikrivenog rasizma i općenito vrlo izražene spolne nejednakosti koja se ogleda u zabrani uzimanja žena za šegrte u obrtima i sl.

Naslovna minijaturistica jedini je lik kojeg zapravo ni u jednom trenutku osobno ne upoznamo na stranicama knjige. Ona je uvijek negdje u pozadini, ovdje ali stalno neuhvatljiva, misteriozna, puna tajni baš kao i minijature koje izrađuje iznimnom vještinom. Posebno mi se svidio taj dašak nadnaravnog koji prožima rad minijaturistice i cijeli njen lik, on daje neku posebnu, pomalo čarobnu, notu čitavom ovom djelu.

Zanimljiva je stvar da su Nella Oortman i Johhanes Brandt stvarno postojali, i da je cijela ova priča inspirirana stvarnom vitrinom, tj. kućom za lutke, koja je bila u vlasništvu Nelle Oortman, a sada se nalazi u Rijksmuseumu u Amsterdamu (slika ispod). Postoje, dakako, razlike između stvarnih Nelle i Johannesa i njihovih književnih pandana - stvarna se Nella, primjerice, udala za Johannesa kao udovica u već odrasloj dobi, a ne kao osamnaestogodišnjakinja poput Nelle u knjizi. Bilo kako bilo, volim djela koja se baziraju na životu stvarnih osoba, makar djelomice. To kao da daje djelu neku osobitu zanimljivost i čini čitanje tim zabavnijim.


Kao što sam spomenula na početku, ovaj je roman vrlo brzo osvojio čitatelje diljem svijeta, po meni, s dobrim razlogom. Zanimljiv je, divno pisan, intrigantan i dirljiv - lako te uvuče u svoju radnju i njegovi likovi te osvoje dok to još nisi ni shvatio. Kritika je prema romanu bila nešto oštrija od publike: zamjeraju mu prvenstveno to što je Nella lik koji više sliči na feministkinju 21. stoljeća no na nevinu i preplašenu tinejdžericu 17. stoljeća. Realno, sve to stoji, ali Nella mi se svejedno svidjela, makar ne bila u potpunosti vjerna liku svojeg vremenskog razdoblja.

Ono što možda nedostaje je malo dublja karakterizacija sporednih likova, primjerice Johannesa. Voljela bih da sam mogla saznati što ga zaista pokreće i tko je on u dubini vlastite duše. No, ovaj je roman nekako više koncentriran na žene u Johannesovu kućanstvu, koje su dovoljno zanimljive i intrigantne same po sebi, tako da ovaj mali nedostatak nije zapravo - ništa.

Ako ju do sada već niste pročitali, svakako odvojite vremena za 'Minijaturisticu'. Pravi je dragulj, a oni se, znate i sami, ne pojavljuju baš tako često.

utorak, 24. siječnja 2017.

MIMETIČKI POREDAK, Samantha Shannon

Izdavač: Profil, 2016.
2. knjiga serijala 'Sezona kostiju'
[eng. the Mime order] 


Druga knjiga serijala 'Sezona kostiju' nastavlja se točno tamo gdje je prva stala. Ukoliko prvu niste još čitali, obavezno prestanite sad čitati ovu recenziju i bacite se u potragu za prvom knjigom. ;)

Također, slijedi kratki SPOILER ALERT!:

Paige se, nakon bijega iz kažnjeničke kolonije Šeol I., vraća u Scionovu citadelu London, ponovno pod okrilje mimeokrata Jaxona Halla. Svjesna da je i Jaxon vidio sve što se događalo u koloniji, Paige misli da će ga lako nagovoriti da krenu u nekakvu ofenzivu - ili bar da upozore ostale vidovnjake o postojanju Refaima, no Jaxon za to ne želi ni čuti. Da, kolonija postoji i da, uspjeli su pobjeći, i što se njega tiče, ta je priča sada završena. Back to business-as-usual.

Paige je jasno da ne može sama protiv Jaxona i da joj bez dokaza i bez njegove potpore nitko neće povjerovati da Refaimi zapravo iz sjene upravljaju Scionom, ali svejedno ne može to samo tako pustiti i zaboraviti. No doprijeti do ostalih vidovnjaka i natjerati ih da ju saslušaju izrazito je težak pothvat, koji je, uz nadolazeća previranja na vladajućem vrhu vidovnjačkog stanovništva, te uz konstantnu brigu o tome je li Upravitelj uspio preživjeti i pobjeći iz kolonije, gotovo nemoguće provesti. Ipak, Paige je odlučna u tome da pronađe način da se njen glas čuje - i to prije no što bude prekasno.

-- END OF SPOILER ALERT --

Drugi dio ovog serijala po svemu može stati uz bok prvom: jednako je uzbudljiv, napet, pun akcije i stalnih prevrata i iznenađenja; radnja teče jednako brzo i ne zaustavlja se od prve do zadnje stranice, ostavljajući čitatelja gotovo doslovce bez daha. Likovi rastu i razvijaju se i mnoge od njih, za koje do sada nismo imali tu priliku, bolje upoznajemo.

Ono po čemu se ova knjiga razlikuje od prethodne je njen fokus radnje. U prvoj je knjizi taj fokus bio usmjeren na Refaime, tajnu kažnjeničku koloniju i spoznaju da postoji tajna rasa koja iz sjene upravlja fantastičnim svijetom Samanthe Shannon. U ovoj knjizi fokus se mijenja i usmjerava na svijet londonskih vidovnjaka i vidovnjake općenito: upoznali smo opasnost koja im prijeti, a sada upoznajmo i njih same.

U kažnjeničkoj koloniji opisanoj u prvoj knjizi upoznali smo surov svijet i surovu i okrutnu rasu ugnjetavača Refaima. Nakon toga, pomislili biste da je svijet izvan kolonije bolji i možda manje surov. To je u neku ruku točno, ali ne posve - jer, ni vladavina mimeokrata i mimeokratkinja nad vidovnjacima Londona nije bez surovosti, samo što se ta surovost manifestira na drugačiji način. Vidovnjaci Londona, posebno oni moćniji, brinu samo o vlastitoj moći, bogatstvu i utjecaju - i ne prezaju ni pred čim da tu moć, bogatstvo i utjecaj povećaju, bez obzira na to tko bi sve zbog njihove ambicije mogao završiti kao kolateralna žrtva.

Hijerarhija vidovnjačkog društva ne razlikuje se mnogo od hijerarhije bilo kojeg društva današnjice koje je ogrezlo u korupciju i kojim dominiraju političke igre moći. Intrige, izdaje, prevrati i laži izmjenjuju se u igri u kojoj svi žele biti na vrhu, a ondje ima mjesta samo za jednoga. I teško je onda fokus te pohlepne mase zaokupljene isključivo vlastitim ciljevima prebaciti na stvarnu i vrlo opasnu prijetnju - Refaime.

Tek su dvije knjige izašle, ali već vam mogu reći da obožavam ovaj serijal. Genijalan je, originalan, uzbudljiv, napet, naprosto sjajan! Za mene je ovo serijal za čiju bi se svaku sljedeću knjigu trebali ispred knjižara stvoriti redovi nestrpljivih čitatelja, koji ne mogu dočekati da novi nastavak prime u ruke. Serijal koji bi trebao izazvati masovni histeriju, onako kako je to nekada, ako se sjećate, izazivao Harry. Nažalost, nakon Harrya, čini se da niti jedan serijal takav čitateljski zanos nije u stanju ponoviti. Šteta. Ovaj serijal sav taj čitateljski zanos itekako zaslužuje.

ponedjeljak, 23. siječnja 2017.

KĆI, Jane Shemilt

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2015.
[eng. Daughter] 
 

Jenny Malcolm je liječnica, supruga, slikarica, majka troje djece. Jenny živi naizgled savršenim životom, koji se uzdrma iz temelja na večer u kojoj njena kći, Naomi, nestane.

Nakon Naomina nestanka, Jenny se počinje prisjećati svake sitnice, svake sitne promjene u Naominom ponašanju, koju je kod nje bila otpisala na račun umora zbog sudjelovanja u školskoj predstavi, a koje su, očito, bile i znakovi nečeg drugog. A što se više detalja o noći nestanka jedan za drugim otkrivaju, Jenny polako shvaća da postoji mogućnost da svoju vlastitu kći možda i nije poznavala onako dobro kao što je to mislila.

'Kći' započne napeto, glavnim događajem - Naominim nestankom, i onako, isprve, čini se da će ovo biti zbilja napet i zanimljiv triler. Nažalost, uskoro se ispostavi da to ipak baš i neće biti.

Naomin nestanak centralni je događaj oko kojeg se vrte svi ostali događaji u ovoj knjizi, čiji je vremenski tijek označen brojem dana 'prije' ili 'poslije' u odnosu na nestanak. I dok se u prvoj četvrtini knjige radnja odvija donekle brzo i dosta detalja vezanih uz Naomi nam se otkriva, nakon te početne četvrtine radnja znatno uspori, čak gotovo stane, da bi se ponovno ubrzala tek nekoliko stranica prije samog kraja knjige.

Taj bi se početak i kraj još mogli nazvati kakvim-takvim trilerom, ali sve ono između su samo nasumce razbacane Jennyne misli i sjećanja, iz kojih proizlazi stvarni fokus ovog romana: gubitak. Jenny se nikako ne može pomiriti s gubitkom Naomi, on joj zaokuplja svaki sat svakog dana i ona se ne prestaje, čak ni nakon što prođu dugi mjeseci bez ikakvog traga, nadati da će se Naomi samo tako vratiti i sve će opet biti dobro. Jennyna bol, njena tuga i njena nada sasvim su razumljivi, a gubitak koji osjeća u njenom je životu stvorio tako veliku rupu da je posve nesposobna nastaviti dalje sa životom. Jenny u biti cijelo vrijeme čeka: kraj, razrješenje, povratak Naomi, i ne usudi se napraviti niti koraka dalje dok to ne dočeka. Svatko tko je ikada nekoga izgubio ne može ne suosjećati s njom i njezinom boli.

Ipak, ne sjećam se kada me neki lik u tolikoj mjeri naživcirao kao Jenny. Prije no što je nestala, Naomi je pokazivala niz znakova koji su nagoviještali da se s njom nešto događa, a na sve je te znakove Jenny samo odlučno zatvarala oči i samoj sebi izmišljala razloge zašto se Naomi ponaša kako se ponaša. Istu je stvar napravila i s ostalim članovima svoje obitelji, svaki put kad bi umorom opravdavala činjenicu da je njen sin, Ed, vječno bijesan, i njen suprug, Ted, vječno odsutan mislima, prezaposlen i nezainteresiran. A osim toga, sumnjam da ijedna majka, nakon što joj nestane dijete, pomisli da je dobra ideja spetljati se s policajcem koji vodi istragu o njenoj nestaloj kćeri. Svako početno suosjećanje koje sam imala prema Jenny isparilo je kad sam ju zaista upoznala - kao potpuno flegmatičnu i apatičnu osobu koja je toliko usmjerena na samu sebe da ne vidi ni ono što joj je ravno pred nosom.

Tu dolazimo i do pitanja koje ova knjiga neizravno postavlja svim roditeljima: poznajete li zaista vlastitu djecu i koliko mislite da ih poznajete? Jenny je bila uvjerena da svoju kći poznaje bolje od ikoga, no kraju se ispostavilo da ju nije poznavala ništa više od bilo kojeg potpunog stranca. Pomalo vam dođe da se zapitate, zar ne?

Priča iznesena u ovom romanu u cjelini bila mi je ok, ali previše mi je tu praznog hoda, izrazito spore radnje i antipatičnih likova da bih mogla reći i da mi se svidjela. Osim antipatične Jenny i cijele njene antipatične obitelji (izuzev Thea), te nedostatka ikakve napetosti i pomaka u radnji na dugom nizu stranica, glavni nedostatak ove priče je motiv, odnosno nepostojanje istog - ne motiva zločina, nego motiva Naomi, nekog objašnjenja svih njenih postupaka. Zašto je Naomi radila sve što je radila prije nestanka i koji su njeni motivi da se ponašala tako kako se ponašala, nigdje nije objašnjeno. A s obzirom da se radi o djevojci koja je voljena i od obitelji i od prijatelja, ne vidim nikakav razlog koji bi objasnio neke od njenih postupaka. Također ne vidim ni ikakvu svrhu Jamesa u cijeloj priči, posve je nebitan i bespotreban.

Za mene, ovom romanu nedostaje ključni dio - motivacija iza ponašanja njegovih likova, a prije svega tu mislim na Naomi. Bez tog ključnog dijela, roman ostaje samo poludovršeni triler, krimić bez smisla, priča bez ideje. Kada vam je ispričano što se dogodilo i tko je kriv za to što se dogodilo, ali ne i zašto se to dogodilo (odnosno ne u potpunosti zašto), sve nekako pada u vodu. Šteta, bilo je tu puno potencijala za bolje. Ovako, ovo je samo još jedan tek prosječan roman o gubitku u kojem je najveći gubitak taj vašeg vremena i živaca da ga pročitate.

četvrtak, 12. siječnja 2017.

DJEVOJKA IZ BROOKLYNA, Guillaume Musso

Izdavač: Fokus, 2016.
[franc. La fille de Brooklyn]


Najnovija napetica popularnog francuskog pisca Guillaumea Mussoa prava je poslastica za sve ljubitelje brze i adrenalinom nabijene triler-misterije, koja u sebi sadrži i nezaobilaznu romantičnu notu.

U središtu zbivanja ovog romana nalazi se mladi zaručnički par, Raphael i Anna. Iako su ludo zaljubljeni i planiraju se uskoro vjenčati, Raphael o Anninoj prošlosti malo toga zna, a ta ga znatiželja cijelo vrijeme kopka. Zato, kad zajedno otputuju na romantični vikend, Raphael se odluči suočiti s Annom i nagovoriti ju da mu otkrije svoju tajnu koju tako brižno skriva i od njega i od svih. U trenutku u kojem joj to kaže, on zaista i misli da će ostati uz nju što god njena tajna bila i da nema toga što bi ga moglo od nje odvratiti. No, kada mu Anna pokaže fotografiju koja skriva tajnu njene prošlosti, Raphael se pri pogledu na tu fotografiju toliko izbezumi da, preplavljen emocijama i u šoku, ode i odveze se u nepoznatom smjeru.

Vožnja ga uskoro uspije primiriti pa, shvativši da je pretjerano reagirao i nije joj uopće dao vremena da mu objasni fotografiju, Raphael okrene auto i krene natrag Anni. No, kada stigne do kuće koju su iznajmili, Anna više nije ondje. Ne pronalazi ju ni nakon što se vrati kući, u Pariz. Ipak, Raphael ne odustaje i, uz pomoć svog prijatelja, umirovljenog policajca, odlučan je pronaći ženu koju voli. A trag koji slijedi odvest će ga na put kroz sve mračnije i mračnije tajne njene prošlosti, ususret opasnosti i zaboravljenim zločinima u koje tek treba shvatiti kako se Anna uklapa i tko je ona zapravo.

Pisan prepoznatljivim Mussoovim stilom, podijeljen u mnogo dijelova s puno kratkih poglavlja, ovaj roman jako se brzo čita i jednakom brzinom je u stanju zarobiti čitatelja. Brojnost i kratkoća poglavlja, koja uvijek završavaju nekim mini cliffhangerom, osiguravaju da čitateljeva pozornost ostane prikovana za stranice romana, od kojih se, zbog neprekidne napetosti radnje, strašno teško odlijepiti.

Radnju najvećim dijelom pratimo preko Raphaela, ali povremeno se, naizmjence s njegovim, nižu i poglavlja u kojima slijedimo njegovog prijatelja policajca, Marca Caradeca. Ti dvostruki tokovi radnje u priču unose još više napetosti i čine čitatelja još željnijim da sazna što se to zapravo ovdje događa. U par navrata priča nas odvodi i u prošlost, u kojoj pratimo glavnu zagonetku čitavog ovog romana - samu Annu. Pri tome nam svemu uskoro postaje sasvim očito da je početni misterij bio tek vrh sante prepune drugih misterija koji se ispod njega skrivaju.

Temom ovog romana Musso se dohvaća i nekih aktualnih problema koji i danas postoje u društvu, poput rasizma i spolne nejednakosti, ali najviše od svega dotiče se problema medijskog progona žrtava zločina. Musso taj problem sjajno oslikava pričajući o Anninoj prijateljici koja je bila žrtva grupnog silovanja i koja si je potom, zbog stalne medijske torture, novinara koji su danima sjedili ispred njene kuće i činjenice da će zbog toga zauvijek biti etiketirana kao 'žrtva silovanja', umjesto kao osoba koja ona doista jest, oduzela život. Ako malo razmislimo o tome, ovakva medijska tortura i razvlačenje žrtava zločina po novinama zaista je veliki problem današnjeg, informacija i senzacija gladnog, svijeta. A nitko ne vodi računa o tome kako se zbog toga te žrtve o kojima pišemo i čitamo zapravo osjećaju i žele li one svu tu pozornost. Naravno da ne žele.

No vratimo se priči.

Ovaj je roman za mene bio jedan zaista dobro napisan triler. Brz i neprestano napet, uzbudljiv, natjerao me da čitam bez prekida (barem koliko su mi to obveze dopuštale) i nestrpljivo okrećem svaku iduću stranicu. Počne tajnovito, a nastavlja se još tajnovitije; misteriozan je, zapetljan, teško je prokljuviti što se tu zaista događa - što su sve karakteristike koje cijenim kod ovakvih romana.

Ljubiteljima Mussoa mislim da ne trebam posebno ovaj roman preporučivati, oni će za njime posegnuti i ovako i onako (zar ne?). :) A svima vama koji još niste čitali Mussoa, a volite trilere i neobične životne priče, probajte ga upoznati ovim romanom. Sumnjam da ćete se razočarati.

ponedjeljak, 2. siječnja 2017.

SVIJET PREMA BOBU, James Bowen

Izdavač: Znanje, 2016.
[eng. The world according to Bob - The Further Adventures of One Man and His Street-wise Cat


Nakon golemog uspjeha prve knjige o Bobu, njegov je prijatelj James odlučio napisati nam i nastavak njihove zajedničke priče.

James i Bob jedan su drugoga našli u ključnom trenutku svojih života i jedan su drugome pomogli da, sada zajednički, taj život okrenu u pravom smjeru. Nakon odluke da se u potpunosti očisti od svoje ovisnosti o drogama i da prestane živjeti na ulici, Jamesu je, uz Bobovu pomoć, to konačno i uspjelo. Kao ulični prodavač časopisa za beskućnike, James uspijeva osigurati dovoljna sredstva da on i Bob (relativno dobro) prežive iz mjeseca u mjesec, ali rad na ulici svejedno svakodnevno sa sobom nosi i brojne potencijalne opasnosti. Sve više shvaćajući da ne mogu cijeli život provesti radeći na ulici, James očajnički traži nešto, neku priliku, koja bi mu pomogla da se i on i Bob oslobode stalne strepnje i nesigurnosti ovakvog života, a ta mu se prilika naposlijetku i pokaže - u obliku ponude za pisanje knjige.

'Svijet prema Bobu' sjajan je nastavak 'Fantastičnog mačka Boba' - knjige o simpatičnom mačku koja je osvojila svijet. U njoj nam James priča o nastavku svog zajedničkog života s Bobom, njegovom dijelu od trenutka u kojem je James uspio preokrenuti svoj život (a s kojim prva knjiga završava) do cijele te priče o tome kako je knjiga, a i sama ideja o knjizi, uopće nastala.

Pričajući o Bobu i o sebi, James je još jednom brutalno iskren - i u toj svojoj iskrenosti nevjerojatno hrabar. Sumnjam da bi mnogi od nas bez zadrške uspjeli govoriti (makar i pisati) o demonima iz svoje prošlosti, svojim strahovima, sumnjama i nesigurnostima, kao što to čini James. On u više navrata priznaje kako mu potpuno ogoljivanje samog sebe na ovaj način nije nimalo lako, te kako iskreno sumnja u to da će itko uopće htjeti čitati ono što on napiše. Mislim da je upravo u tome i posebna čar ove knjige, tj. obje knjige: to što se jasno vidi koliko je cijela priča u njoj ispričana iskrena i pisana iz srca.

Neki će reći da je financijska korist jedini razlog zbog kojeg je James nastavio pisati knjige o Bobu, a i na to se - iskorištavanju Boba za koje ga neki optužuju - James osvrnuo. U jednom dijelu knjige priča o tome kako ga je, u početku, strašno ljutilo i rastuživalo to što su ga neki ljudi gledali kao na osobu koja iskorištava mačka kako bi se njime financijski okoristio, no kasnije se pomirio s time da će uvijek biti zlobnih i zlonamjernih ljudi, koji nikada neće shvatiti da Jamesu Bob nije samo mačak, samo ljubimac, već i najbolji prijatelj i životni suputnik.

I ovdje se James dotiče svojih problema s ovisnošću, svoje loše životne situacije i općenito problematičnog života kojim je živio prije Boba. Ono što je super oko svega toga je to što on time podiže svijest o problemima s kojima se suočavaju beskućnici i bivši ovisnici, ali i o problemu društva koje na njih gleda kao na nekakve kriminalce, dok su to većinom samo ljudi u nevolji. James i Bob svojim su knjigama i svojim javnim nastupima uspjeli čak postići da se, koliko god malo, ta negativna slika javnosti koju većina ima o beskućnicima ipak počne mijenjati.

Jedna mi se stvar posebno svidjela kod Jamesa: iz njegovog pisanja i načina na koji govori o svom i Bobovom životu vidljiva je njegova skromnost, njegova zahvalnost i ljubav prema Bobu i njegova namjera da sve ono dobro što mu se dogodilo na neki način vrati - što je upravo ono što on i Bob danas i čine, potpomažući različite udruge za beskućnike i udruge za brigu o životinjama.

James i Bob više nisu beskućnici, niti više rade na ulici. Ova knjiga, kao i ona prije nje, omogućili su im da do kraja promijene svoj život nabolje. A utjecaj koji te knjige imaju na čitatelje i javnost općenito omogućit će (zapravo već omogućuju) još pozitivnih promjena u svijetu, vezanih uz brigu i skrb za napuštene životinje, beskućnike, bivše ovisnike i općenito ljude (i životinje) u nevolji.

Ako još niste pročitali 'Fantastičnog mačka Boba', obavezno to napravite. Obje ove knjige čine jednu fantastičnu toplu ljudsku (i životinjsku :)) priču, koju jednostavno ne smijete zaobići. Bob je (a i James), svojim osobitim šarmom, uspio osvojiti srca ljudi širom svijeta - dopustite mu da osvoji i vaše.