DJEVOJKA KOJA JE SPASILA ŠVEDSKOG KRALJA, Jonas Jonasson

Izdavač: Fokus, 2016.

[šved. Analfabeten son kunde räkna]

Nakon urnebesnog 'Stogodišnjaka', Jonas Jonasson napisao je još urnebesniju (ako to mogu tako reći) knjigu. Prije no što sam ju krenula čitati čula sam čak nekoliko komentara kako mu ova nije uopće tako dobra kao 'Stogodišnjak', s čim se uopće ne slažem - meni je čak i bolja, i to puno!

Jonasson je i u ovoj knjizi stvorio cijeli splet nevjerojatno osebujnih i posve šašavih likova, koje je zatim stavio u čitav niz posve nevjerojatnih i urnebesnih situacija iz kojih su se njegovi likovi izvlačili na najluđe moguće načine. No, ovaj se put ipak bavio malo mlađom populacijom od Allana i ekipe iz 'Stogodišnjaka'. :)

Glavna junakinja ove knjige je Nombeko, mlada južnoafrikanka iznimno nadarena za matematiku, koju je život sa staze siromaštva i karijere osobe zadužene za pražnjenje javnih zahoda, a 'zahvaljujući' jednom pijanom inženjeru koji ju je zamalo pregazio na pločniku, odveo u posve neočekivanom smjeru. Također posve neočekivano, na Nombekoinom novom životnom putu naći će se tako 3 sestre Kineskinje, vješte falsifikatorice keramičkih gusaka iz doba dinastije Han, dvojica Holgera, od kojih jedan ne postoji, te i jedna tri i pol megatonska atomska bomba viška, koja igrom slučaja završi ondje gdje ne bi trebala i stvori razne probleme. Kad se u sve to još uplete švedski kralj, pa i premijer, a i 2 agenta Mossada, stvori se jedno zaista lijepo klupko zbrke, koje će se, pogađate, razmrsiti na način koji ni u snu ne bismo očekivali.

Jonas Jonasson u ovoj je knjizi ponovno uspio istkati jednu finu satiričnu priču, prožetu apsurdom i (crnim) humorom, ali i, ponovno, jednom neiscrpnom dozom pozitive. Nombeko i njenim prijateljima neprestano nešto neočekivano pomrsi planove za bolju budućnost, ali oni unatoč tome nikada od njih posve ne odustanu i čitavo vrijeme ne prestaju vjerovati da će, jednom, jednog dana, konačno svanuti to bolje sutra o kojem sanjaju. A, na kraju krajeva, to je sve i čemu se svi mi možemo nadati, zar ne? Da ćemo uspjeti ostvariti svoje snove bez obzira na sve i bez obzira na to koliko će to trajati. Nombekoina priča potvrđuje da je to itekako moguće. :)

Sad već karakteristično za Jonassona, i ovdje mu je uspjelo dogodovštine svojih likova utkati u događaje iz uobičajene svjetske povijesti i svoje likove pritom susresti s nekima od najznačajnijih povijesnih ličnosti. A i ovdje on to čini tako vješto i pripovjedački spretno, da smo mu skloni povjerovati da se sve zaista dogodilo baš tako kako je on opisao, a, uz to, povremene kritike društva, koje su također vješto utkane u ovu pripovijest, praćene uvijek britkim sarkazmom i dozom ironije, čine sjajan začin ovom cjelokupnom djelu. A i svaka je na mjestu.

(Osim toga, zanimljiva stvar je ta da, izgleda, Jonasson gaji neobičnu fascinaciju prema atomskim bombama, koje se, kako se čini, uvijek nekako nađu u centru zbivanja njegovih priča. :D)

Da skratim priču, ovo je zaista fenomenalna knjiga. Pravi ju je gušt čitati i još je veći gušt družiti se s njenim likovima. Možda je pomalo frustrirajuće čitati kako planovi tih likova neprestano, zbog stvari koje čine isti ti likovi, padaju u vodu, ali uvijek ostaje onaj osjećaj i ona vjera u to da će onaj idući plan konačno biti onaj pravi, onaj koji će uspjeti. To se na kraju možda ne dogodi onako kako smo mislili da bude, ali, kao i u 'Stogodišnjaku', i ovdje se na kraju svega nalazi happy end. Kakav (i za koga), to ćete morati otkriti sami. ;)

TISUĆU NOĆI, E.K. Johnston

Izdavač: Znanje, 2016.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. A thousand nights]

Prva stvar koja me privukla ovoj knjizi njezina je prekrasna, gotovo magična naslovnica. Druga stvar bio je njen naslov, koji me podsjetio na Šeherezadu i priče iz 1001 noći, što mi je djelovalo nevjerojatno zanimljivo i, da tako kažem, vidjela sam ju kao nešto novo i 'friško' u književnoj ponudi.

Točno, ova je knjiga svojevrsni re-telling, odnosno ponovno, ali na drugačiji način, ispričana priča o pričama iz 1001 noći. Ona sadrži dovoljno elemenata koji će vas, dok ju čitate, neodoljivo podsjećati na tu, već poznatu, priču, ali je također i u dovoljnoj mjeri originalna da nemate osjećaj kao da čitate nešto već viđeno.

Glavna junakinja ove priče mlada je djevojka, koja je hrabro uzela sudbinu u svoje ruke i predala se kralju Lo-Melkhiinu kako bi time spasila svoju sestru i ostale djevojke iz svog sela, znajući, pritom, da će ju ono što čini vrlo vjerojatno odvesti u smrt. Naime, u zemlji kojom vlada Lo-Melkhiin, na snazi je zakon koji mu omogućuje da iz svakog sela i iz svake gradske četvrti redom uzme po jednu ženu, a svaka od tih žena vrlo brzo potom završi mrtva. Kako je sestra naše junakinje najljepša u njihovom selu, koje je sada na redu da iz njega Lo-Melkhiin odabere sljedeću ženu, naša junakinja odlučuje spasiti ju od te grozne sudbine, pritom nimalo ne misleći na sebe, i smrtnu osudu preuzeti na sebe. Jedino što zatraži od svoje sestre zauzvrat je da ju, nakon odlaska, budući da smatra da će ionako brzo potom umrijeti, učine božanstvom, što je seoski način za iskazivanje poštovanja ljudima koji su učinili neke impresivne stvari za samo selo i njegove stanovnike. Odmah po njenom odlasku, cijelo selo upravo to i čini.

Ipak, sudbina koja ju čeka, pokazat će se malo drugačijom no što ju je zamišljala. Lo-Melkhiin, uvidjevši da ga se nova žena ne boji, iz noći u noć ostavlja ju na životu dok mu ona priča o svojoj sestri, svojoj obitelji, svome selu i običajima. A iz noći u noć, ona pronalazi u sebi novu snagu da preživi još jednu noć i da više dozna o čovjeku koji je Lo-Melkhiin nekoć bio, prije nego što je postao ovakav kakav je sad. Jer, u Lo-Melkhiinu skriva se nešto mračno i čudovišno, zbog čega je takav kakav je, ali štovanje i molitve koje njeno selo upućuje njoj, još živućem božanstvu, i nju samu čine jačom i snažnijom no što je do sada bila. A svaka noć koju preživi, daje joj novu nadu da njena sudbina ipak neće možda biti onako crna kao što je u početku mislila...

Ova knjiga je magična, onako kako magične znaju biti priče iz 'arapskih noći', u kojima se nadnaravno stapa sa svakodnevnim i magija prodire u živote običnih ljudi, čineći ih junacima i junakinjama posve čarobnih priča. Lijepo je pisana i brzo se čita, zahvaljujući kratkim poglavljima i jezgrovitim pričama koje ta poglavlja ispunjuju.

Čitava je priča, kao i svaka od priča unutar nje, simbolična i kroz tu simboliku možemo vidjeti poveznicu s društvom danas, a tu prvenstveno mislim na strogo patrijarhalna društva, kakva su još uvijek temelj brojnih bliskoistočnih država, poput Afganistana, Saudijske Arabije ili Irana. Ovaj roman oslikava život u takvom jednom društvu, u kojem su žene svedene na praktički robu, bez prava glasa, bez prava odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Primijetit ćete, kada počnete čitati, da niti jedan ženski lik u ovom romanu u biti nema ime. Glavna junakinja, iz čijeg kuta gledanja promatramo ovu priču, na druge se ženske likove u romanu referira kao na 'moju sestru', 'moju majku', 'majku moje majke', 'majku moje sestre'. Izostavljanje imena ženskih likova autorica je odabrala svjesno, kako bi time skrenula pozornost upravo na položaj žena u strogo patrijarhalnim društvima i svim tim bezimenim ženama dala glas. Glavna junakinja ovog romana predstavlja sve njih, podiže svijest o njihovoj šutljivoj borbi i govori o snazi i hrabrosti tih žena, čineći ovu knjigu nezaobilazno feminističkom, što mi se beskrajno svidjelo i što pozdravljam.

Feminizam, magija, malo mitologije, narodnih predaja i dašak nadnaravnog isprepliću se u ovom jedinstvenom djelu, koje je za mene bilo rijetkost među uobičajenom književnom ponudom. Neobična je to knjiga, lijepo napisana, sa snažnom porukom i dirljivim pričama. Jedna od onih o kojima se razmišlja nakon čitanja i kojih se rado prisjeća. Bezimena glavna junakinja svojim me pričama i svojom životnom pričom uspjela zarobiti, baš kao i Lo-Melkhiina. Provjerite hoće li se to dogoditi i vama. 

PADA SNIJEG, John Green, Maureen Johnson & Lauren Myracle

Izdavač: Fokus, 2016.

[eng. Let it snow]

 

Ova savršeno 'zimska' knjiga sastoji se od tri zasebne priče troje popularnih autora romana za mlade koje predvodi sad već planetarno popularni John Green.

Svaka je priča zasebna, a istovremeno opet i povezana s ostale dvije. Svaka priča čini jednu malu romantičnu božićnu bajku, a ono što sve tri priče povezuje je snježna oluja, zbog koje su se svi likovi svake od priča našli zarobljeni u istom malom gradiću pokrivenom debelim nanosima snijega koji im je posve blokirao sve puteve (i sve načine) za odlazak. Nešto poput 'Vlaka u snijegu', ali na tinejdžerski način. :)

Prvu priču priča nam Maureen Johnson, a radi se o djevojci čiji su roditelji taman pred Božić završili u zatvoru zbog svoje opsjednutosti figuricama poznatog Flobijevog grada Djeda Božićnjaka. Ostavši sama za blagdane, Jubilee putuje k djedu i baki i na tom putu završi zarobljena u snježnom nanosu u vlaku punom navijačica. Ne mogavši izdržati više u tako navijastičnom društvu, Jubilee se uspije probiti kroz snijeg do obližnjeg Waffle Housea, gdje upozna čovjeka u aluminijskoj foliji, entuzijastičnog barmena/poslovođu i prijateljski nastrojenog dečka - Stuarta, - koji ju pozove da blagdane (ili barem vrijeme dok čeka da se vlak ponovno pokrene) provede s njim i njegovom obitelji. Boravak kod Stuarta kod Jubilee će otkloniti svo njeno loše raspoloženje zbog razdvojenosti od dečka s kojim je trebala provesti Božić prije nego što su joj roditelji završili u zatvoru, a navest će ju i da se zapita o nekim stvarima u svom životu i da zavoli svoje 'jubilarno' ime.

Priča koja započne klasičnim scenarijem 'Vlaka u snijegu' odvest će vas u romantičnu pustolovinu kroz duboke snježne nanose, u kojoj ćete svjedočiti Jubileeinoj transformaciji iz Grincha u oličenje blagdanskog duha, a sve zahvaljujući dobrom društvu, (ne)sretnim okolnostima i pokojem padu u zaleđeni potok. A tu se i prvi put pojavljuju navijačice, koje su zbilja bitne za ovu priču (iako vam ne mogu reći zašto, to ćete morati sami skužiti ;))

John Green zauzeo je središnje mjesto u ovoj zbirci priča, a njegova priča govori nam o troje prijatelja koji su taman namjeravali provesti ugodnu blagdansku večer uz filmove o Jamesu Bondu, kad su im planove pomrsile navijačice - ili, točnije, poziv još jednog prijatelja da mu se pridruže u Waffle Houseu, u kojem radi, i dođu se družiti s hrpom navijačica koje su zapele u snijegu i sada imaju ogromnu želju zaigrati Twister. Tobin, JP i Duke (jedina cura u tom društvu), s Twisterom pod rukom, hrabro kreću na put prema navijačicama, probijajući pritom sve snježne granice, ali i neke granice (u dobrom smislu) prijateljstva.

Tipično Greenovska, ovo je još jedna priča o prijateljstvu i zajedničkom putovanju nekolicine prijatelja do nekog (neuhvatljivog) cilja. Također tipično Greenovski, na ovom putu ima puno filozofiranja o biti i smislu prijateljstva (i o navijačicama), šaljivih dosjetki i tipično tinejdžerskih ludorija. Ako ste fan Johna Greena, već pogađate da ono što je ova ekipa krenula dosegnuti neće biti i ono što će konačno dohvatiti (barem donekle), ali njihov će put svejedno biti jedna luda avantura, ovoga puta - u snijegu.

Posljednja, ali ne i najmanje bitna, je priča Lauren Myracle, u kojoj Addie, tinejdžerica koja je friško prekinula s dečkom, za tim dečkom neutješno tuguje. Od prijateljica joj, pritom, ne dolazi nikakva pomoć, jer, umjesto da ju utješe, one joj skreću pozornost na činjenicu da je dotičnog dečka možda izgubila upravo zato što je ponekad (točnije, uglavnom), pa, prilično sebična. Odlučivši pokazati i sebi i njima da griješe, Addie se odlučuje promijeniti, a u tome će joj neočekivano pomoći jedna starica i jedna patuljasta svinja. Ako ste pomislili da je ovo možda malo čudan izbor pomoćnika, pričekajte da se i u ovoj priči pojave navijačice (da, da, i tu su :)).

Addiena priča pomalo podsjeća na 'Božićnu priču', doduše, bez duhova Božića prošlih, sadašnjih niti budućih. Ali to je priča koja nam govori da je moguće popraviti i sebe i neku nemoguću situaciju, samo je za to potrebno malo truda i upornosti. Addie se trud, vidjet ćete, na kraju isplatio, još kako!

Sve ove priče simpatične su priče koje u hladne zimske dane unose dašak božićnog duha i romantike. Tinejdžerima će se sigurno svidjeti, ljubiteljima Johna Greena također, kao i svima ostalima koji su se zaželjeli malo romantike i snježne avanture. Snijeg je ovdje gotovo kao neki dodatan lik - na kraju krajeva, snijeg je taj zbog kojeg se sve ove avanture uopće i dogode. A atmosfera je također prava 'zimska', božićna - dok čitate, gotovo možete negdje u pozadini čuti sve one poznate božićne pjesme i melodije, kako ispunjavaju prostor oko vas. Za popodnevno guštanje pod debelom toplom dekicom, ova je knjiga baš dobar izbor. Isprobajte!

BESKRAJNO MORE, Rick Yancey

Izdavač: Profil, 2016.

2. knjiga trilogije '5. val'
[eng. The infinite sea]

 

Nakon prva četiri vala izvanzemaljske invazije, koji su pokosili 99% stanovnika našega planeta, na pomolu se pojavio i peti val, koji se spremao pokositi i ovih ostalih 1%. O svemu smo tome čitali u prvoj knjizi ovog serijala, u kojoj smo više nagađali što bi to točno mogao biti peti val, no što smo sa sigurnošću mogli reći da on zapravo jest.

Sada, peti val je stigao. I gori je no što smo mogli zamisliti.

U drugom dijelu ovog nevjerojatno napetog i uzbudljivog SF serijala nastavljamo pratiti sve likove iz prvog dijela, uz dodatak još nekolicine novih. Cassie i Ben skrivaju se u napuštenom hotelu zajedno s ostatkom njihove male družine koja pokušava preživjeti u vrlom novom surovom svijetu. Budući da se ne bi trebali predugo zadržavati na jednom mjestu zbog opasnosti da ih otkriju, Ben planira što prije pronaći novo skrovište, dok Cassie ne odustaje od čekanja na Evana Walkera, pripadnika Drugih, koji joj je spasio život i koji joj je obećao da će ju ponovno pronaći. Evan, pak, upravo to i pokušava učiniti, ali nepredviđene okolnosti u obliku stare prijateljice (ako bismo ju mogli uopće tako nazvati) Grace, taj će mu pothvat itekako otežati.

Osim ovih, već nam dobro poznatih, likova, čije smo priče pratili u prvoj knjizi, u ovoj knjizi priča se širi jer dobivamo uvid u nju preko još par likova: Ringer i Poundcakea. Ono što je super kod ovog serijala i što mu daje dodatnu dinamiku je to što je svaki lik preko kojeg pratimo dio priče posve različit od svih ostalih, a takva je i sama njegova priča. Čitajući dijelove te priče i postepeno ih slažući u cjelinu dobivamo sliku ovog fantastično-apokaliptičnog svijeta u svoj njegovoj punini, kao i mogućnost da taj svijet vidimo iz svih mogućih kuteva.

Dinamika i intenzitet odvijanja događaja u ovoj su knjizi jednaki kao u prethodnoj: radnja teče brzo, sve vrvi akcijom nabijenim događajima i iznenadnim obratima, svaki idući događaj sve je nepredvidiviji od onog prije njega, napetost i uzbuđenje tijekom čitanja čitavo vrijeme eskponencijalno rastu i knjigu doslovno pročitate u jednom dahu.

Događaji počnu ubrzano teći već od prve stranice, a sama radnja nastavlja se direktno na kraj prve knjige. Yancey ne trati vrijeme na objašnjavanje prijašnjih događaja, tako da, ako ste davno pročitali prvu knjigu i niste sigurni sjećate li se svih detalja, preporučam prije čitanja nastavka obavezno ju barem preletjeti (osim toga, bila je tako dobra da će biti gušt ponovno baciti oko na nju, zar ne? ;))

Ako ste mislili da je prva knjiga opisala svu grozotu apokalipse u kojoj su se ljudi našli nakon invazije izvanzemaljaca, e pa - you ain't seen nothing yet. Postaje još gore, vjerujte mi. A jedan od razloga zbog kojeg mi se sam serijal svidio i prvi put je taj što Yancey svoju priču priča tako uvjerljivo, da gotovo strepite od mogućnosti da se ovako nešto dogodi. Sve je sjajno ispričano i još bolje se nastavlja, a treći dio tek treba dočekati. Ovo je, po meni, jedan od najboljih SF serijala za mlade koje sam pročitala ove godine, a usudit ću se reći i - ikad. Stoga, malo je reći da jedva čekam treći dio - zapravo ne mogu biti nestrpljivija. Nadam se da ta moja nestrpljivost neće morati dugo trajati. :)

STOGODIŠNJAK KOJI SE SPUSTIO KROZ PROZOR I NESTAO, Jonas Jonasson

Izdavač: Fokus, 2013.

[šved. Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann]

Allan Karlsson, naslovni stogodišnjak, beskrajno je simpatičan i strašno zabavan lik, a takva je i njegova priča - priča koja započne bijegom kroz prozor, a nastavi se u posve neočekivanom smjeru i vrvi urnebesnim situacijama, nevjerojatnim preokretima i posve šašavim likovima.

No počnimo od početka.

Allan se, dakle, sprema upravo navršiti 100 godina, a za tu prigodu mu u domu za starije i nemoćne u kojem živi pripremaju i rođendansku zabavu. Allan nije baš neki ljubitelj rođendanskih zabava, a ni doma samog po sebi, u kojem mu najviše smeta to što štićenicima ne dozvoljavaju povremeno (čitaj: redovito) ispijanje prepečenice.

Nakon pomnog promišljanja, Allanu se učinilo najzgodnijim da izbjegne cijelu tu stvar oko rođendana ako jednostavno izađe kroz prozor i ode (po mogućnosti u potragu za čašicom-dvije prepečenice). I tu počinju (ili se zapravo nastavljaju, kako ćemo kasnije doznati) Allanove pustolovine, koje će ga odvesti ravno na put zloglasnoj bandi kriminalaca, sprijateljiti ga s najraznolikijim šašavim likovima i jednom slonicom, a jedno će vrijeme morati provesti i s one strane zakona, u bijegu pred policijom.

Ako vam sve ovo ne zvuči baš kao da se radi o jednom stogodišnjem starčiću, to je zato jer još niste upoznali Allana.

Simultano s najnovijom, tekućom Allanovom pustolovinom, na stranicama koje čitamo odvija se i Allanova životna priča i sve njegove pustolovine iz njegove stogodišnje prošlosti. A u toj je prošlosti bilo svega: Allan je proputovao pola svijeta, što namjerno, što slučajno, družio se s nekima od najznačajnijih povijesnih ličnosti i sudjelovao u nekim od najznačajnijih svjetskih događaja - događaja koji su oblikovali povijest kakvu znamo danas. Gotovo bismo mogli reći da je u svemu što je oblikovalo svjetsku povijest Allan imao svoje prste, a ti su se prsti tamo našli na posve neočekivane načine i svjetsku povijest fino začinili.

Čitava je priča sjajno ispričana i strašno je zabavna. Baš sve je u njoj prožeto nekim osobitim humorom i jednom divnom dozom pozitive: i događaji, i likovi, koji su, usput, sve jedan luckastiji (ali i šarmantniji) od drugog. Bilo je, doduše, nekih dijelova priče u kojima sam mislima malo odlutala jer su me na trenutak malo izmorili beskrajni mrvicu pre-politički monolozi i dijalozi, ali sam se svaki put brzo vratila natrag u priču i dopustila joj da me ponovno uvuče.

Dok čitaš ovu knjigu, kao da čitaš o jednoj drugoj, šašavijoj, strani povijesti za koju do sada nisi znao. Ovo je u biti jedna fino istkana satira, koju je pravi gušt čitati. Baš mi je drago da u zadnje vrijeme viđam malo više ovakvih knjiga - satiričnih, ironičnih, pomalo crnohumornih, s osebujnim i šašavim glavnim likovima koji uspiju baš svakog čitatelja osvojiti upravom tom svom šašavošću (kao, primjerice, Ove, u romanu 'Čovjek zvan Ove'). Keep 'em coming!

Ako volite neobične priče, luckaste likove i pregršt dobre zabave, preporučam vam da, ako već niste, pročitate 'Stogodišnjaka'. Urnebesan je. A ono što mi se posebno sviđa kod ovog glavnog lika je to što dokazuje da nikad nisi prestar da bi doživio neku pustolovinu. A nikad nisi ni prestar (a niti premlad) da o takvoj pustolovini čitaš. I uživaš u tome. ;)

ŠTO JE OSTALO IZA NJE, Ellen Marie Wiseman

Izdavač: Stilus Knjiga, 2016.

[eng. What she left behind]

 

Volim priče poput ove, životne priče koje naizmjence oslikavaju dva vremenska razdoblja, dva različita života, koji su ipak neraskidivo povezani jedan s drugim na najneobičniji mogući način.

Ova konkretna priča govori nam o dvije mlade žene: Izzy i Clari, koje su se obje, iako u različitoj dobi, susrele sa životnim neprilikama povezanima s psihičkim bolestima, zbog kojih su patile i koje su im obilježile živote od tog trenutka nadalje, svakoj na svoj način.

Izzy je srednjoškolka iz udomiteljske obitelji, čija je majka, u ispadu nečega što se kasnije ustanovilo kao napad ludila, ubila njenog oca dok je Izzy još bila mala djevojčica. Izzyna je majka nakon toga neko vrijeme provela u umobolnici, da bi kasnije završila u zatvoru, a ono što je učinila za Izzy je ostalo težak teret i neprestan strah da će i ona jednoga dana tako poludjeti i učiniti nešto strašno. Izzyni udomiteljski roditelji bave se postavljanjem muzejskih izložbi, a trenutno im je cilj pripremiti izložbu o zaboravljenim putnim kovčezima pronađenima na tavanu odavno zatvorene i napuštene umobolnice Willard. Spomenuti kovčezi nekoć su pripadali pacijentima koji su boravili u Willardu, a o čijim bi životima Izzy i njeni roditelji voljeli više doznati. Pogotovo o jednoj pacijentici, Clari, čiji dnevnik je Izzy pročitala i s kojom osjeća posebnu bliskost jer ih obje povezuje slučaj iznenadnog ludila u obitelji, iako na posve različite načine.

Clara je bila otprilike Izzynih godina kada ju je otac, zbog jednostavne činjenice da se zaljubila u momka kojeg on nije odobravao, zatvorio u umobolnicu pod optužbom da pati od teških halucinacija. Clara je isprva mislila da će otac shvatiti svoju pogrešku, pokajati se i izbaviti je iz umobolnice, ali, što je dulje tamo boravila, nada je sve više nestajala. Stanje se dodatno pogoršalo kada je, zbog sloma burze i financijskih poteškoća u kojima joj se otac nakon toga našao, Clara bila prisiljena premjestiti se iz privatne u državnu umobolnicu - Willard. Ono što je do tada proživjela, zatvorena protiv svoje volje, na kraju će joj se činiti kao i ne baš tako strašno, jer ono što je tek čeka u Willardu tek će biti pravi pakao...

Iako je ova knjiga u moje ruke stigla već odavno, zbog raznoraznih obaveza nisam je se stigla ranije uhvatiti i sad, nakon što sam to konačno učinila, vidim da sam potpuno zanemarila jedan pravi književni biser. Fascinantna priča o dvije mlade djevojke koja prelazi granice prostora i vremena potpuno me zarobila. Pročitala sam ju u dahu, ali i u grču - jer su me poteškoće kroz koje su likovi ove priče morali proći konstantno bacali u nevjericu i očaj, kao da sam kroz sve to prolazila zajedno s njima.

Neke je dijelove bilo osobito frustrirajuće čitati, biti svjedok tolikoj patnji i okrutnosti. A najjezivije od svega je to što su državne umobolnice u SAD-u u to doba, ranim i srednjim godinama 20. stoljeća, zaista bile poput Willarda. Bila su to mjesta u kojima si mogao završiti ne zato što si bio psihički bolestan i trebala ti je pomoć, nego zato što si možda ostao bez financijskih sredstava za život, zaljubio si se u pogrešnu osobu, ostao bez posla, počinio preljub ili bilo koji drugi takav nekakav razlog. Ne znam zapravo je li groznije to što si zbog takvih, nazovimo ih banalnima, razloga mogao završiti u umobolnici, iz koje najčešće ne bi ni izašao do smrti, ili je još groznije to što si u obitelji imao nekoga (ili bio u braku s nekim) tko je neki takav razlog našao zgodnim da te se zauvijek riješi, ni ne pomišljajući na to da ti time praktički uništava život.

Sama je priča čista fikcija, ali bilo mi je zanimljivo saznati da je ideja za nju proizašla iz stvarnog događaja i da je umobolnica Willard zaista postojala. Autorica je ideju za priču dobila pročitavši knjigu stvarnih osoba koje su napravile istraživanje o pacijentima Willarda, nakon što su tamo doista pronašli njihovu prtljagu. Ta ju je knjiga inspirirala da zamisli kako bi izgledao život jedne žene u toj umobolnici i ispriča nam svoju viziju, koja je naposlijetku ispala zapanjujuća, šokantna i beskrajno stvarna.

Osim glavne teme, ova se knjiga ujedno bavi i nekim drugim teškim temama, poput zlostavljanja, bullyinga i obiteljskog nasilja, zbog kojih ju također na nekim dijelovima nije baš lako čitati, ali priča je toliko dobra da bi ju bilo šteta ne pročitati. Za sve vas koji već sada, zbog njene tematike, razmišljate o tome biste li ili ne biste uzeli ovu knjigu u ruke, otkrit ću vam jednu stvar (a ne mislim da ću vam time pokvariti sveukupan doživljaj čitanja, jer ta stvar sigurno neće ispasti baš onakva kakvu biste zamislili), a to je da ova priča, koliko god teška, ima sretan kraj.

Nemojte se libiti pročitati je.