EVOLUCIJA CALPURNIJE TATE, Jacqueline Kelly

Izdavač: Algoritam, 2012.

[eng. The Evolution of Calpurnia Tate]

Upoznajte Calpurniu Virginiu Tate - jedanaestogodišnju znanstvenicu koja uživa u promatranju i proučavanju svijeta oko sebe, posebno onog životinjskog. Na Calpurnijinu veliku žalost, karijera znanstvenice nije baš ono što je majka za nju zamislila u budućnosti. Jer, godina je 1899. i sve bi mlade djevojke trebale marljivo učiti kako postati savršene domaćice i pripremati se za ulazak u društvo i druženje s prikladnim mladićima, a ne tumarati uokolo s Djedom u potrazi za neobičnim kukcima i ostatak vremena provoditi u druženju s Darwinom i Dickensom. Ipak, Calpurniji možda mogu nametnuti beskrajno dosadno pletenje, kuhanje i vezenje, ali njenu već započetu evoluciju teško mogu zaustaviti...

Ne znam jeste li čitali koji od romana o Flaviji de Luce autora Alana Bradleya, koji također govore o djevojčici znanstvenici, zaljubljenoj u kemiju. (Ako niste, svakako preporučam, sjajni su!) Calpurnia me odmah podsjetila na Flaviju, osim što ogranak znanosti u koji se zaljubila Calpurnia nije kemija, već biologija, odnosno zoologija.

Calpurnia je jedna od onih heroina koje svojim razlikovanjem od ostatka društva i onoga što joj je društvo namijenilo započinje proces promjene koji će na cijelo to društvo imati ogroman utjecaj, iako se isprva to možda neće vidjeti. Calpurnia je inspirativan, zanimljiv i nadasve dojmljiv lik, koji mi se veoma svidio. Ona je glas promjene u svijetu koji se na promjene teško navikava, hrabra je i odlučna u svom naumu da za sebe iskroji život kakav želi, a ne kakav drugi za nju žele.

Kao jedina kći uz šestoricu braće, Calpurnia nije zadovoljna namijenjenoj joj sudbinom da postane dama, te je razočarana posvemašnjim nedostatkom entuzijazma za proučavanje prirode od strane i svoje braće, i svoje prijateljice, i roditelja. Srećom, srodnu dušu koja ju razumije Calpurnia pronalazi u blizini, u liku svojeg ekscentričnog Djeda. Djed ju upoznaje s Darwinom i Dickensom i gomilom tajni znanosti, a zajedno često odlaze u avanturističke pohode u prirodu kako bi pronašli nove biljne i životinjske vrste i detaljno istražili svijet oko sebe.

Calpurnijina priča vrlo je zanimljiva, zabavna i užitak ju je čitati. Družeći se s Calpurniom i njenim Djedom provest ćete mnoge nezaboravne trenutke i usput se dobro zabaviti.

Zgodna zanimljivost kod ove knjige je to što svako poglavlje počinje citatom iz Darwinove knjige 'Podrijetlo vrsta', a svaki je citat moguće povezati s onime što se događa u tom konkretnom poglavlju. Sviđa mi se to što autorica na taj način čitateljima približava znanost kojom se Calpurnia žarko želi baviti i koju toliko voli, a tko zna, možda to potakne i neke druge mlade čitatelje da krenu Calpurnijinim putem.

Ova je knjiga možda klasificirana kao knjiga za djecu, odnosno mlađe čitatelje, ali ne dajte da vam to predstavlja prepreku da ju pročitate i ako niste u toj dobnoj kategoriji. Propustili biste sjajnu, inspirativnu i osvježavajuću priču, čiji snažan ženski lik jednostavno osvaja sva srca. Jedina stvar koja mi je nedostajala kod čitanja je to što je kraj ostavljen prilično otvorenim, ne donosi baš nekakav zaokruženi završetak, ali, budući da postoji nastavak - 'The curious world of Calpurnia Tate', to je u redu. Sad treba samo nabaviti taj nastavak, i nastaviti uživati družeći se s Calpurnijom.

ČOVJEK ZVAN OVE, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2015.
[šved. En man som heter Ove]

Čovjek zvan Ove neobičan je čovjek. Ove je, u biti, mrgud. Moglo bi se čak reći i mrgud nad mrgudima. On je onaj tip vječno mrgodnog susjeda kojeg se može sresti u svakoj zgradi, ulici, ili barem kvartu, a koji uvijek nečemu prigovara, koji neprekidno motri susjedstvo ne bi li uočio kako se netko ponaša kako ne bi trebao i koji jedini, u ovom vrlom novom svijetu prepunom nesposobnjakovića, zna kako se stvari moraju na ispravan način napraviti.

Unatoč tome što zvuči kao, nesumnjivo, posve antipatičan lik, Ove je upravo suprotno - lik koji na neobičan način baš prirasta srcu.

Nakon što je iznenada ostao i bez posla i bez supruge, te bio prisiljen umiroviti se, Ove odlučuje da se ne želi nositi s viškom slobodnog vremena koje je iznenada dobio, te planira u najkraćem mogućem roku jednostavno otići s ovog svijeta i pridružiti se supruzi. Naravno, prije no što to učini, red je da pozavršava sve svoje poslove i sve lijepo uredi kako poslije ne bi bilo nikakvih problema i kako bi nesposobnjakovići koji ga pronađu stvari znali napraviti kako treba, bez bespotrebnih cirkusarija. No, upravo u vrijeme ove Oveove važne odluke, u kuću preko puta njegove doseli se jedna obitelj (kako će se ispostaviti, obitelj potpunih nesposobnjakovića i ponekog ne baš totalnog idiota), koja će ne samo omesti Oveove planove, već mu ih i potpuno pomrsiti.

Oveova priča priča je o jednom životu prepunom teškoća, ali i upornom prevladavanju istih, te priča o jednom, u suštini vrlo dragom, čovjeku, koji se skriva iza naoko grube vanjštine.

Ove je još kao dječak bio šutljiv i samozatajan, vrlo je rano morao odrasti i život ga definitivno nije mazio, stoga nije nikakvo čudo da je postao izrazito povučena i pomalo ogorčena osoba. Oveovu grubost donekle je ublažila njegova supruga, kao i nekolicina ljudi koji su se njim sprijateljili i koji su mu se približili dovoljno da ga shvate i vide kakav je ispod tog otresitog stava koji obično ispoljava prema drugima. Ove je nešto poput Grincha: trudi se bit netrpeljiv prema svijetu oko sebe, ali u dubini ima zaista veliko srce.

Jako mi se svidio Ove, kao i njegova priča, koja je na trenutke zabavna i duhovita, a na trenutke potresna, te u svojoj suštini i vrlo dirljiva. Svidio mi se i način na koji Backman piše: sarkastično, ironično, s obiljem humora (ponekad i crnog), ali čitavo vrijeme približavajući nam Oveovu životnu priču na način na koji se ta priča nekako uvuče u čitateljevo srce i ostaje tamo još dugo nakon čitanja.

Ova je priča i sretna i tužna, i smiješna i šokantna i još milijun stvari istovremeno. Također je vrlo stvarna, toliko da, dok čitate, dobijete dojam da čitate o nekome iz vašeg susjedstva, a ne nekome tko je stotinama kilometara daleko. Neki od vas će se, sigurna sam, poistovjetiti s Oveom i njegovim problemima (možda ne posve, ali u nekoj mjeri sigurno), pogotovo onim problemima koji se odnose na odnos vladinog i državnog aparata i njihovih besmislenih propisa i odluka prema jednom od svojih građana, a koji tom građaninu donose ništa doli (potpuno bespotrebnih i nikada traženih) nevolja.

Što više reći o Oveu, osim toga da mislim da je njegova priča jedna zaista sjajno ispričana priča - realistična, duhovita, ironična priča o čovjeku na čijem bi se mjestu lako mogao nalaziti bilo tko od nas. Puna je očekivanih i neočekivanih događaja, sretnih i tužnih trenutaka i onih trenutaka koji će s vama ostati i dugo nakon čitanja. Svakako vam preporučam da se podružite malo s Oveom. Pripremite se na pregršt smijeha, ali pripremite i koju maramicu - trebat će vam. ;)

KLUB SLAVNIH, Carl Hiaasen

Izdavač: Algoritam, 2016.
[eng. Star island]

Cherry Pye razmažena je pjevačka zvijezda sklona čestim ispadima i skandalima, uzrokovanima jednako čestom uporabom opojnih droga i alkohola. Kako zbog svojih čestih problema s drogama (ili, kako to njena majka voli nazivati - 'gastritisom') Cherry svako malo boravi u klinici za odvikavanje (ili, kako to njena majka voli nazivati - kampu ljepote/zdravlja/you-name-it), njezini su roditelji angažirali glumicu, Ann DeLusiu, da tu i tamo zamijeni Cherry, kada je ova - recimo to tako - nedostupna. Cherry, dakako, nema pojma da Ann uopće postoji, a s obzirom na to da je većinu vremena ionako ušlagirana, ako koji put negdje i vidi svoju fotografiju na zabavi na kojoj se ne sjeća da je uopće bila, tome ne pridaje neku osobitu važnost.

No, problem nastane kada jedan paparazzo, opsjednut Cherry, zabunom otme Ann. U novonastalom kaosu, Cherryni roditelji mozgaju kako da izbjegnu platiti otkupninu za Ann, i uz to osiguraju da javnost ne sazna za Annino postojanje; Cherryin menadžer cijelu situaciju planira riješiti nekim drugim metodama, koje uključuju Cherrynog novog tjelohranitelja, zastrašujućeg tipa s protezom u obliku kosilice, koji pak pokušava ovdje izmusti i nešto za sebe; a u cijelu je priču na bizaran način upleten i bivši guverner Floride, koji sada živi pustinjačkim životom u močvari među krokodilima i bavi se agresivnim metodama zaštite prirode. A Cherry? Ona je ionako zabavljena gutanjem šarenih tabletica i ganjanjem svog najnovijeg dečka.

Vjerojatno ste već i iz ovog kratkog uvoda u radnju ovog romana shvatili da se radi o svojevrsnoj parodiji zvjezdanog života celebritya, koja je ujedno majstorski napisana. Hiaasen nemilosrdno ismijava razmažene pop zvijezdice i čitav taj 'nedodirljivi' život slavnih, ali pri tom ismijava i čitavu našu kulturu obožavanja takvih ljudi, koji često, kako to autor na liku Cherry sjajno ocrtava, nisu ni posebno talentirani, ni posebno pametni - samo donekle ljepuškasti i (većinu vremena) goli.

Ono što je također sjajno poentirano u ovoj knjizi je to da samo postojanje tih 'zvijezda' (i koliko god mala mrvica (ne)talenta koju imaju), uopće nije ono što ih čini zvijezdama, što ih čini tako traženima. Taj faktor smo mi - društvo: naša opsesija praćenjem svakog koraka tih zvijezda i zvijezdica - to je ono što prodaje sve te tabloide, ono zbog čega su sve te fotke bilijuna paparazza skrivenih u grmlju uvijek na cijeni, a, u konačnici, to je i ono zbog čega su te zvijezde koje pratimo sve sjajnije: ne zbog vlastitog sjaja, već zbog odraza tog sjaja koji vide na nama.

Hiaasen uvijek piše svojim prepoznatljivim stilom (ako još niste pročitali 'Za sve je kriv jedan ćuk' i 'Noćno kupanje', preporučam), a on je prisutan i ovdje: obilje crnog humora, satire i ironije, ponegdje s primjesom karikaturalnosti, praćene britkom duhovitosti i majstorski preciznom kritikom društva. Hiaasenov se stil pisanja teško može nazvati lijepim, a nije niti baš uobičajen, ali je svejedno genijalan. To je nešto što, ako ga niste do sada čitali, jednostavno morate otkriti.

Fantastično je kako Hiaasen uspijeva stvoriti napetu i zanimljivu priču koristeći gomilu, da tako kažem, groznih, posve antipatičnih, likova. A ono što mi je bilo posebno fora u svemu tome je to kako su mi, u moru plitkih i površnih, te posve glupavih likova jedne starlete i njezine svite, srcu prirasli osebujni, premda također ne osobito pozitivni, likovi opakog tjelohranitelja, ljigavog paparazza i posve luckastog bivšeg guvernera - Skinka.

Inače, ova je knjiga šesta Hiaasenova knjiga u kojoj se pojavljuje Skink. Iako bi se, prema tome, mogla smatrati dijelom serijala o Skinku, svaka je knjiga u kojoj se on pojavljuje zapravo priča za sebe, sa sebi svojstvenim likovima i samostalnom pričom. Svejedno, s obzirom na to koliko je Skink zapravo zanimljiv lik, bilo bi lijepo vidjeti i koji od ostalih romana u kojima se on pojavljuje preveden na hrvatski.

Ako ste se zaželjeli nečeg drugačijeg, nečeg što pomalo odskače od uobičajene književne ponude u našim knjižarama, dajte priliku ovom romanu. Iznenadit ćete se.

SLAST ŽIVOTA, Paulus Hochgatterer

Izdavač: Naklada Ljevak, 2015.
[njem. Die Süsse des Lebens]

Jedne zimske večeri, djevojčica s djedom igra 'Čovječe ne ljuti se', kada na vrata netko zakuca. Djed izlazi provjeriti tko je, i više se ne vraća. Djevojčica izađe za njim, i uskoro ga pronađe u hrpi snijega, smrskane lubanje.

Otkada je pronašla djedovo tijelo, mala Katharina prestala je govoriti, zbog čega odlazi na razgovore sa psihologom. Istodobno, alpsko selo u kojem živi postaje poprište zvjerskih zločina nad mačkama, psima, kunićima i drugim životinjama. Policija smatra da su ovi zločini možda povezani s ubojstvom Katharininog djeda, ali im ta poveznica izmiče. U selu u kojem žive i osuđeni kriminalci, i nasilnici, i tihi, mirni ljudi, za koje ne znaš što im se mota po mislima, bit će teško pronaći krivca, unatoč tome što kandidata za to ne nedostaje.

'Slast života' nije baš klasičan triler na kakve smo u zadnje vrijeme navikli. Ovdje nema onog klasičnog 'dogodio se zločin' i sad ga malo-pomalo istražujemo, ne bi li otkrili što se dogodilo. Autor se ovdje više koncentrira na jednostavno upoznavanje okoline u kojoj se zločin dogodio, upoznavanje mjesta radnje, njegovih stanovnika i okolnosti u kojima ti stanovnici žive, a time i, posljedično, uzroka i okolnosti koje su dovele do zločina opisanog na samom početku romana.

Način na koji je pisan također nije baš uobičajen. Ovdje nema nekog centralnog lika oko kojeg se odvija radnja, već se ona odvija u različitim fragmentima koje gledamo kroz različite likove, od kojih su svi manje ili više povezani sa ili žrtvom ili ubojicom (to nam se ima razotkriti tek na kraju). Tu je psihijatar koji liječi djevojčicu koja je pronašla djedovo tijelo, zatim policijski istražitelj koji (između ostalog) istražuje cijeli slučaj, kapelan koji vodi sahranu... Na početku je teško vidjeti poveznicu između svih ovih likova, ali, kako radnja dalje odmiče i kako ih sve sve više upoznajemo, ta poveznica polako postaje sve vidljivijom.

Radnja ovog romana ne teče brzo, i on zahtijeva malo više (i malo dublje) pozornosti no što ste možda navikli davati prosječnom trileru tijekom čitanja. Sporost odvijanja radnje, kao i ponekad preobimne digresije o životu pojedinih likova možda su glavna mana ovog romana, ali su ujedno tu kako bismo što bolje razumjeli svakog lika, sve što ga pokreće i okolnosti u kojima živi i radi, od kojih neke možda imaju, a možda i nemaju utjecaja na razjašnjavanje početnog zločina.

Što se tiče tog razjašnjenja, za mene je kraj bio možda mrvicu nejasan, ne u smislu da se početni slučaj nije rasvijetlio, već više u smislu da je kraj ostao nekako otvoren, nezaključen (barem što se nekih likova tiče).

Ova knjiga traži od vas određenu strpljivost i koncentraciju. Ako niste posve koncentrirani na radnju, lako je odlutati mislima, nakon čega je potrebno opet neko vrijeme da natrag pohvatate sve konce koje ste izgubili. Budite strpljivi, i dajte vremena ovoj knjizi da vas zarobi. Moja konačna ocjena je: OK. Ništa više, ništa manje.

OKRUNJENA, Amanda Hocking

Izdavač: Lumen, 2016.
3. dio trilogije o Trilima
[eng. Ascend]

Prije nego što počnem pričati o ovoj knjizi, moram vas upozoriti da će tu, budući da se radi o finalnom dijelu trilogije, biti i malo spojlanja ako niste pročitali prethodne nastavke. Uostalom, što se čeka? Sad je pravo vrijeme za sve vas ljubitelje fantastike i fantastičnih bića da se uhvatite ove trilogije, možda jedine dostupne kod nas koja se, umjesto vampirima, vukodlacima, vilama i sl. bavi - trolovima.

Nakon što je sklopila prilično krhak mir s Vitrama, drugim trolskim plemenom, Wendy je zaposlena vladanjem svojim plemenom Trila i pripremama za vrijeme kad se spomenuti mir, slabašan kakav već jest, konačno slomi. Svjesna je da vremena ima jako malo: čim postane kraljica, Vitrijski kralj Oren napast će ju sa svim snagama. Dok se bori s otporom vlastitog naroda na promjene koje im ona želi uvesti, tugom zbog umiruće majke, kraljice, i strepnjom od skorašnjeg vjenčanja s Toveom, Wendy na vrata pokuca još jedan problem - problem u obliku Lokija, privlačnog pripadnika Vitra, na čiji šarm nije nimalo imuna. Suočena s najnovijim 'problemom', Wendy je bolno svjesna da se pred njom nalazi nekoliko teških izbora, o kojima ovisi budućnost njenog kraljevstva, životi njenih prijatelja i njena vlastita sreća.

Treći dio trilogije o Trilima donosi nam pravi finale ove originalne i maštovite priče o svijetu trolova. Priča u kojoj smo polako upoznavali Wendy, Trile i ostala plemena trolova, učili o plemenskoj hijerarhiji i ulogama pojedinaca u trolskom društvu, te svjedočili i Wendynim slatkim ljubavnim mukama, na savršen je način privedena svome kraju. A taj kraj, unatoč preprekama na putu do njega i svim prevratima i iznenađenjima na koje smo na tom istom putu naišli, nije ni mogao biti nikako drugačiji od - SPOILER ALERT! - sretnog. Taj kraj možda ipak neće biti baš ono što ste od njega očekivali - ali je svejedno, po meni, savršen.

Likovi su - svi do jednog - znatno evoluirali i odrasli u odnosu na svoje početke: nema više nesigurnih mladića i djevojaka, koji se dvoume i strahuju oko onoga što je potrebno učiniti; sada su pred nama odlučni, hrabri i nepokolebljivi junaci koji znaju što žele i spremni su se žrtvovati da to postignu. Posebno mi se svidjelo kako su opisane veze između pojedinih likova, od kojih neke tek započinju, neke se neočekivano nastavljaju, a neke umiru, savršeno realistično i smireno završavajući svoj životni ciklus.

Sviđa mi se i što među likovima ovog romana nalazimo najrazličitije osobe, pa tako i homoseksualce, što mislim da posebno vrijedi istaknuti jer nam je, u svijetu u kojem je seksualna orijentacija još uvijek pomalo tabu tema, potrebno više romana u kojima su zastupljeni ovakvi likovi, koji (mladim) čitateljima govore da oni nisu ništa neuobičajeno, i pomiču nas korak bliže svijetu u kojem će ti likovi biti sasvim normalna pojava u baš svim književnim djelima, a i svugdje drugdje.

Nakon pročitane sve tri knjige ove trilogije, mogu reći da se radi o jednoj lijepoj, potpuno zaokruženoj priči, koju ovaj posljednji nastavak savršeno upotpunjuje. Amanda Hocking jako lijepo piše, kristalno jasno nam pred očima stvarajući originalan i maštovit svijet trolova, potpuno izokrećući onu uvriježenu sliku trolova-čudovišta koju smo svi mi, sigurna sam, imali u svojim glavama na spomen pojma 'trol'.

Ako još niste pročitali niti jedan roman iz ove trilogije, a volite fantastične priče o magičnim svjetovima i neobičnim likovima, predlažem da krenete od početka (čisto kako biste pohvatali sve konce radnje onako kako su se dogodili) - romanom Zamijenjena, pa Podijeljena, pa, konačno, Okrunjena. Ako ste pak već pročitali prva dva dijela, vjerujem da vam ne treba neki posebni poticaj da pročitate i treći. ;) A kao šećer na kraju, još jedna super stvar: na kraju ovog romana nalazi se i bonus kratka priča, koja će vam dati mogućnost da uživate u druženju s Trilima, Vitrama, goblinima, mänsklinzima i ljudima barem još koju minutu duže.

DJEČAK IZ SJENE, Carl-Johan Vallgren

Izdavač: Fraktura, 2015.
[šved. Skuggpojken]
1. knjiga iz serijala o Dannyu Katzu

Prva knjiga iz serijala o Dannyu Katzu Carla Johana-Vallgrena bavi se zamršenim slučajem nestanka jednog dječaka otprije 30 godina i nestankom njegovog mlađeg brata u sadašnjosti.

Prije 30 godina, dvojica su se dječaka vraćala kući s ocem nakon jedne rođendanske zabave. Na ulasku u metro, otac je dopustio starijem dječaku da s jednom gospođom siđe na stanicu metroa stubama, dok se on odvezao dolje, s mlađim dječakom u kolicima, dizalom. No, spomenutu gospođu i starijeg dječaka niti otac niti mlađi sin nisu više nikada vidjeli niti što o njima čuli.

30 godina kasnije, mlađi je dječak već odrastao i na čelu je uspješne obiteljske kompanije. No, jednoga dana, nakon što se kao i obično automobilom odveze od kuće, gubi mu se svaki trag. On ostavlja samo poruku supruzi da mora o nečemu razmisliti i da ona kontaktira njegovog prijatelja iz vojske, Dannya Katza, za pomoć, što ona i čini. Katzu nije uopće jasno zašto bi se njegov nestali stari kolega obratio za pomoć, ali svejedno pristaje pomoći njegovoj supruzi da dozna što mu se dogodilo. Tragajući za njime, Katz se uplete u zamršenu mrežu zločina koja seže sve do nestanka starijeg brata čovjeka kojeg traži, i događaja puno opasnijih no što su mu se to u početku činili, a koji su, kako se čini, povezani i s njegovom vlastitom mračnom prošlošti...

Prvi roman o Dannyu Katzu žanrovski je klasificiran kao noir-triler, no mene se više dojmio kao punokrvni skandinavski kriminalistički triler, i to dosta dobar.

Danny Katz ima sve karakteristike 'noirovskog' protagonista: on nije niti novinar, niti policajac, niti detektiv, čak niti privatni istražitelj. On je samo osoba koja je poznavala nestalu osobu o kojoj je riječ i koja je, ni iz njemu samome baš nekih valjanih razloga, odlučila istražiti što se toj nestaloj osobi zapravo dogodilo. Kao i većina glavnih likova noira, i Katz ima sve ono što također obilježava takvog lika: mračnu prošlost, maglovitu budućnost, nestabilan život, fatalnu izgubljenu ljubav. No, kako radnja dalje odmiče, shvaćamo da Katz nije ujedno i jedini protagonist ove priče.

Sama radnja je zanimljiva i vrlo brzo se odvija, tako da vrlo brzo, čitajući, prelazimo s jednog na drugi, pa na treći i finalni dio ovog romana. Ima tu puno akcije, pregršt zločina i detektivskog posla, bježanja i skrivanja i otkrivanja činjenica, gotovo kao da se radi o napetom akcijskom trileru. Spomenuta napetost je cijelo vrijeme prisutna, iako se njen intenzitet ponešto mijenja. Usput, ako ste od onih koji vole i sami pogađati tko je krivac i što stoji iza svega, mogu vam reći da će vam ovdje to biti iznimno teško pogoditi.

Upravo je ta zamršenost cijelog slučaja ujedno i ono što je, po meni, možda najslabija karakteristika ovog romana, jer nakon otkrića svih činjenica i poveznica u ovoj priči, nekako mi je sve to bilo malo 'too much', malo prekomplicirano i prilično nevjerojatno, neuvjerljivo. Naročito dio koji priču povezuje s afričkim vuduom i halucinogenim otrovima, taj mi je dio bio prenategnut da bih ga mogla vidjeti kao vjerodostojnog. Ali osim tog dijela, priča većim dijelom zaista drži vodu.

Zanimljiva stvar je da naslovni dječak doista kao da, tijekom čitanja, vreba iz sjene. Njegov lik nije jedan od aktivnih likova romana, ali je svejedno u njemu čitavo vrijeme prisutan, što romanu dodaje na dubini. Tijekom čitanja sam neprestano mozgala i o tome što mu se zapravo dogodilo (što je detalj koji će se, bez brige, u knjizi i otkriti), ali moram priznati da nisam uspjela pogoditi njegovu sudbinu (iako sam bila blizu).

Kako sam inače veliki fan noira, ali i skandinavskih trilera, ocijenila bih ovaj roman kao vrlo dobrim, iako me malo razočaralo što puno više naginje pravom trileru nego noiru - u usporedbi s drugim naslovima ovog miksa žanrova, nedostaje mi ona tipična, pomalo mračna i maglovita atmosfera koja obično prati ovaj žanr. No, unatoč tome, radi se o vrlo dobrom trileru, u kojem tek upoznajemo Dannya Katza, s kojim ćemo se imati prilike još družiti. Drugi roman o Dannyu Katzu, 'Svinje', nedavno je preveden na hrvatski i kod mene već strpljivo čeka na čitanje. Neće dugo čekati.

SERIJAL O DOKTORU PROKTORU, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus

1. PRDOPRAH DOKTORA PROKTORA
[Doktor Proktors prompepulver, 2013.]
2. ČAROBNA KUPKA DOKTORA PROKTORA
[Doktor Proktors tidsbadekar, 2013.]
3. DOKTOR PROKTOR I SMAK SVIJETA. MOŽDA.
[Doktor Proktor og verdens undergang. Kanskje., 2014.]

Jo Nesbø stekao je svjetsku slavu kao pisac kriminalističkih trilera. No, njegov serijal romana za djecu nije ništa manje popularan među čitalačkom publikom. Neobično kako jedan pisac može briljirati u dva tako potpuno različita žanra, zar ne? Kao da se u jednoj osobi spaja nespojivo. Upravo sam zato imala strašnu želju pročitati njegov serijal za djecu - željela sam vidjeti kako mu je to uspjelo i koliko je stvarno dobar u tome. I znate što? Sjajan je!

Doktor Proktor povučeni je osobenjak, pomalo luckast izumitelj najnevjerojatnijih izuma, koji imaju jednu zajedničku karakteristiku: svi njegovi izumi zaista su genijalni, ali isto tako i potpuno promašeni - u smislu da će ih teško biti prodati i koristiti u komercijalne svrhe. Primjerice Prdoprah Doktora Proktora, koji proizvodi urnebesno glasne prdce, ali bez ikakvog mirisa. Ili Čudotvorna kupka Doktora Proktora, pomoću koje je moguće putovati kroz vrijeme, ali isključivo u specijalno dizajniranoj kadi i samo dok ima dovoljno mjehurića. Ili pak Svijetlozeleni prah Doktora Proktora, od kojeg jednostavno pozelenite - i svijetlite u mraku.

Jedino dvoje ljudi koje prepoznaje genijalnost u Doktorovim izumima su Mrva i Lisa, dvoje djece koji žive u istoj ulici kao i Doktor Proktor i koji su, osim toga, i najbolji prijatelji. Mrva je sitan crvenokosi dječak bujne mašte, pun najnevjerojatnijih priča, za koje nikad ne znaš jesu li ili nisu istinite. Lisa je, pak, pametna djevojčica koja je nedavno izgubila najbolju prijateljicu nakon što se ova odselila u drugi grad, nakon čega se Mrva pojavio kao stvoren da popuni mjesto novog najboljeg prijatelja. Nakon što se sprijatelje i s Doktorom, Mrva, Lisa i Doktor Proktor zajedno će krenuti u najnevjerojatnije i najzabavnije pustolovine, kao što su bijeg iz najbolje i najstrože čuvanog zatvora na svijetu, iz kojeg nitko nikada nije pobjegao; putovanje u prošlost kako bi spasili Doktorovu zaručnicu od zle bande vodenkonja; te najzahtjevniju akciju od svih do tada - spašavanje svijeta od zlih mjesečevih kameleona, prije nego što ovi uspiju uništiti svijet i pojesti sve ljude na njemu.

Ove urnebesno zabavne i strašno duhovite knjige sjajno su štivo za klince, ali i za sve ostale. Ove knjige jesu, dakako, prvenstveno namijenjene djeci, i prepune su komičnih situacija i ludih pustolovina u kojima će klinci naprosto uživati čitajući ih, a popraćene su  i jednako sjajnim ilustracijama za još ljepši doživljaj čitanja. No, ispod svega toga skriva se i puno malo drugačijeg humora, koji će uhvatiti i shvatiti samo oni već malo stariji čitatelji. Ima tu satire, ironije, pa čak i nešto crnog humora, kao i izrazite karikaturalnosti kojom se Nesbø koristi pri opisivanju Norveške i njenih stanovnika, zbog čega će ove knjige biti jednako duhovite i zabavne i odraslima, kao i djeci.

Nesbø se ne boji u svojim romanima za djecu prikazati i neke možda ne tako lijepe stvari, kao npr. to kako Mrvu njegova obitelj neprestano ignorira i u biti se ružno prema njemu odnosi, ili to kako su zločesti blizanci Trane, koji utjelovljuju školske nasilnike, svoje ponašanje i način kako da se odnose prema drugima naučili kod kuće, od jednako zločestog oca. Sve te probleme s kojima se u biti svi klinci susreću dok odrastaju, Nesbø prikazuje na duhovit način, s dozom ironije, ali i s poukom popraćenom prikazom onoga što se na kraju dogodi zlim ljudima, neizravno govoreći svojim malim čitateljima da uvijek treba biti dobar, nesebičan i prijateljski nastrojen prema drugima. Jer što god napraviš, jednog će ti se dana vratiti. Mislim da su ove pouke sjajno uklopljene u ove romane i da su one još jedan od razloga zbog kojeg bi klinci trebali pročitati ove knjige.

Sve tri knjige pročitala sam jednu za drugom, gotovo i ne stajući. Radnja ide brzo, zanimljiva je, jednostavno vuče na čitanje. Jedina sitnica koju sam zamijetila tijekom čitanja je to da se u trećoj knjizi promijenio prevoditelj, zbog čega su se promijenili i neki izrazi i imena koja su bila uobičajena u prve dvije knjige, što je bilo mrvicu zbunjujuće dok sam čitala - Topnička ulica postala je Avenija Cannon; peruanski sedmonogi pauk usisač postao je peruanski sedmonogi sisajući pauk, i sl. Nisu to neke strašne promjene (iako bih voljela da je novi prevoditelj obratio pažnju na imena i nazive kako ih je preveo prethodnik), jer je smisao i ton knjige ostao isti, tako da se na promjene lako naviknuti.

Ako volite Nesbøove trilere, dajte priliku i njegovim romanima za djecu (bez obzira na to jeste li i sami dijete ili niste). Sjajni su, a tako drugačiji od onoga što inače piše. I svima ostalima, bez obzira jeste li ili niste već čitali nešto od Nesbøa, preporučam zabaviti se uz koju od knjiga o Doktoru Proktoru. Sumnjam da će vas razočarati. ;)

MALE LAŽI, Liane Moriarty

Izdavač: Mozaik knjiga, 2015.
[eng. Little lies]

Nakon 'Suprugove tajne' i 'Ljubavi i hipnoze', Liane Moriarty napisala je još jedan jako dobar roman.

'Male laži' govore o 3 prijateljice - Jane, Madeline i Celeste. Sve tri su različite i vode različite živote, ali spaja ih jedna zajednička osobina: sve tri su majke djece predškolske dobi, a djeca im upravo kreću u istu školu, odnosno predškolu, na australskom poluotoku Pirriweeju. Madeline i Celeste bile su prijateljice već otprije, a s Jane su se sprijateljile na prvi dan predškole, na kojem se dogodio i jedan incident, koji ih je još više zbližio. Naime, kada su nakon nastave tog dana roditelji došli pokupiti svoju djecu, jedna od djevojčica optužila je Janeinog sina, Ziggya, da ju je pokušao udaviti. Nakon toga, od Ziggya je bilo traženo da se ispriča, ali on je neprestano tvrdio da on to nije učinio. Incident je završio bijesom i zgražanjem drugih roditelja, naročito majke spomenute djevojčice, kao i Janeinom zabrinutošću da bi Ziggy mogao biti sličniji svom ocu no što je mislila - ocu o kojem Jane nikada ne govori i koji je dio mnogo veće tajne, koja će, kad se jednom otkrije, utjecati na puno više života od Janeinog i Ziggyevog.

Bez obzira na njegov naslov, ovaj se roman ne bavi samo malim lažima, već i onim nešto većim. Moriarty preko svojih likova ovdje izvrsno oslikava čitav raspon laži različitih veličina i težina:

"Shvatila je da na svijetu postoji mnogo razina zla. Postoji mala razina zla, kao što su njezine zlobne riječi. Kao što je nepozivanje djeteta na proslavu. Viša razina zla, kao što je ostavljanje žene s novorođenčetom i spavanje s dadiljom tvojega djeteta. I postojala je ona razina zla koju Madeline nije iskusila: okrutno ponašanje u hotelskim sobama i nasilje u obiteljskim domovima i prodavanje malih djevojčica poput robe, čime im se zauvijek uništi njihovo nevino srce."

Likovi su, kao i obično u Moriartynim romanima, kompleksni i sjajno pihološki okarakterizirani, i to baš svi - od glavnih do sporednih. Priču pratimo preko 3 glavna lika - Celeste, Madeline i Jane - koja se sa svakim poglavljem izmjenjuju, a zanimljivo je upravo to što svaka od ove 3 prijateljice ima neke svoje, drugačije, probleme; svoje tajne koje skriva od drugih, svoje male laži koje drugima govori.

Madeline je majka troje djece, sretno udana u drugom braku. Njena najstarija kći, Abigail, dijete je koje ima s prvim suprugom, Nathanom, kojeg mrzi. Madeline je naizgled prpošna, vesela i bez ikakvih problema, dok je zapravo u sebi duboko uplašena da će je Abigail ostaviti i prikloniti se ocu i njegovoj novoj ženi, s kojima se Abigail odlično slaže. Na Madelineinom primjeru možemo jasno vidjeti kako zamjeranje nekome tko te povrijedio može i dalje utjecati na tvoj život, čak i dugo nakon što si tu osobu prebolio i nastavio dalje sa životom. Madeline također istovremeno utjelovljuje dvije krajnosti: osobu u sretnom braku i osobu nakon lošeg iskustva s brakom, pri čemu je ovo prvo zapravo došlo poslije i na neki nam način to ujedno daje vjeru u mogućnost sretnog kraja nakon kraja koji je to prvotno trebao biti, ali to ipak nije bio.

Jane je samohrana majka, zaposlena kao samostalni knjigovođa, koja se sa sinom Ziggyem tek doselila u novu sredinu. Jane je tiha, pomalo povučena i ne voli se isticati, što su sve osobine koje korijen vuku iz tajne koju čuva u sebi i koju nikome drugome nije rekla, a koja je povezana sa Ziggyevim ocem. Jane je netko tko je dopustio da mu nešto loše što se dogodilo u prošlosti definira čitav daljnji život, i netko tko će se s tim demonima prošlosti kad-tad ipak morati suočiti (samo ne možda na način na koji je to prvotno planirala).

Celeste je u ovoj priči možda najsamozatajniji lik, ali, po meni, i najvažniji. Celeste je majka dvoje dječaka, prelijepa žena zaljubljena u svog jednako predivnog supruga. U njenom životu postoji samo jedna mala 'sitnica' koja remeti tu, naizgled savršenu, sliku: obiteljsko nasilje. I to je, po meni, najvažniji problem kojeg se ova knjiga dotiče, jer ona savršeno oslikava razloge zašto ljudi ipak ostanu u nasilnoj vezi iako im je i samima već stotinu puta bilo jasno da bi trebali otići.

"Htjela je onom prestravljenom muškarcu u neprikladnom džemperu dati samopouzdanje da i on kaže svoju golu, ružnu istinu. Htjela mu je pokazati da barem jedna osoba ovdje razumije sve pogreške koje je cijelo vrijeme radio: kada joj je dao drugu priliku, kada ju je namjerno provocirao, kada je dopustio djeci da vide ono što nisu trebala vidjeti. Htjela ga je uhvatiti za te drhtave ruke i reći: - Razumijem."

Obiteljsko nasilje jedan je od onih problema društva koji se vješto prikriva iza srdačnih osmijeha i ponavljanja neprestano istih odgovora: 'sve je u redu'. Upravo je zato podizanje svijesti o ovom problemu bitno, da bismo ga mogli primijetiti i nešto učiniti u vezi toga. Jer, napokon, baš kao što Moriarty u ovom romanu ističe:

"To se svakome može dogoditi."

Uz to što podiže svijest o problemu obiteljskog nasilja, ova knjiga na vješt način ispreda jednu kompleksnu i zamršenu priču, koja ju stavlja uz bok nekim od najboljih dramatičnih trilera. Način na koji je pisana, kao i činjenica da je beskrajno zanimljiva, osigurava da nastavimo gutati poglavlje za poglavljem, ne stajući prije samog kraja knjige. Ako ste obožavali prve dvije knjige Liane Moriarty izašle kod nas, obožavat ćete i ovu. Naprosto je sjajna, pravi gušt za čitanje. Svakako preporučam.