Izdavač: Profil, 2015.
[eng. The maze runner: The Scorch trials]
Ako ste čitali prvi dio ovog serijala, znate da je on bio tek uvod, ona
početna stanica u priči koja će tek uslijediti. A ako vam se taj prvi
dio svidio koliko i meni, ne sumnjam da vas je, kao i mene, njegov kraj
ostavio u žarkoj želji da saznate što je bilo dalje.
Pa, evo kako se priča nastavlja:
Nakon što ih je grupa pobunjenika protiv organizacije ZLOPAK, koja je
Thomasa i ostale Poljanaše bila zatočila u Labirintu, spasila nakon
bijega iz tog Labirinta, Thomas i Poljanaši usnuli su dugo priželjkivani
san, po prvi puta u sigurnom okruženju. No, već sljedeće jutro donosi
im nova iznenađenja.
Naime, nakon što se probude, Poljanaši
otkriju da su svi ljudi koji su ih bili spasili sada mrtvi, da je
njihova prijateljica Teresa nestala bez traga, a na njenim vratima
ostavljena je poruka da je ona izdajica. Uskoro im postane jasno da je
ZLOPAK u svemu tome imao svoje prste, te da njihove kušnje još nisu
gotove: Labirint je bio samo prvi dio tih kušnji, a njihov drugi dio tek
slijedi, kao i ponovna borba za preživljavanje. Da stvar bude gora,
ovoga puta Poljanaše je ZLOPAK zarazio Bakljom, groznom bolešću od kojeg
ljudi vrlo brzo izgube zdrav razum, a jedini način da se domognu lijeka
je da prođu kroz kušnju koju je ZLOPAK stavio pred njih...
Kao
što sam već dala naslutiti na početku ovog teksta, prva knjiga ovog
serijala potpuno me bila zaokupila i jedva sam dočekala da nastavim
čitati dalje. Ipak, nakon napetih i uzbudljivih događaja u Labirintu,
ova me knjiga mrvicu razočarala.
Knjiga je također napeta i
uzbudljiva, događaji se nižu jedan za drugim i ekipa Poljanaša rijetko
nađe koji trenutak za predah između neprestanih borbi za opstanak i
bijega od novih i novih opasnosti. No, glede radnje, kao novu Kušnju
koju Poljanaši moraju proći očekivala sam nešto još strašnije i gore od
Labirinta, ali kušnja koja je opisana u ovoj knjizi dojmila me se kao ni
blizu tako zahtjevna.
Teresu sam već i u prvoj knjizi doživjela
kao potpuno nepotreban lik, a ovdje je ona taj moj dojam samo još više
potvrdila. Sve situacije koje uključuju interakciju Thomasa i Terese su u
biti nepotrebno kompliciranje radnje, a nisam im iskreno ni vidjela
neki naročiti smisao. Što je pisac htio reći pomoću Terese, ostaje
zagonetka. Ona kao da se nalazi u romanu tek toliko da malo produži
napetost već ionako napete situacije, s time da sve što ona čini nema
nikakvog učinka na ostatak radnje. Nakon svakog njenog pojavljivanja,
ostala sam se pitati: 'čemu ovo'?
Zanimljivo je, pak, kod ovog
romana to što nam on daje da vidimo širu sliku svijeta, naspram događaja
u prvom dijelu koji su bili fokusirani samo na Labirint. Ovdje Thomas i
Poljanaši izlaze van, upuštaju se u interakcije s drugim ljudima, dok
cijelo to vrijeme prolaze i kroz ZLOPAK-ovu novu kušnju. Doznajemo malo
više i samom eksperimentu koji ZLOPAK provodi nad Poljanašima, ali
njegovu nam svrhu James Dashmer ipak još ne otkriva: to nam ostaje za
saznati u sljedećem, završnom dijelu ovog serijala.
U usporedbi s
Labirintom i opasnostima s kojima su se likovi suočili u tom romanu,
ovaj sam roman doživjela kao tek laganu šetnju, brzi sprint preko ne
osobito zahtjevnih prepreka, od kojih je nekolicina njih bila i pomalo
čudna i nejasna. Svejedno, knjiga je utažila moju žeđ za nastavkom
pustolovine njenih likova, jednako se brzo čita kao i njena prethodnica,
i jednako plijeni pozornost sve do samog kraja. A na kraju me, baš kao i
njena prethodnica, ostavila sa željom da saznam što je bilo dalje.
Nadam se da neću morati dugo čekati da tu znatiželju zadovoljim. :)
