Izdavač: Mozaik knjiga, 2014.
[eng. Watch over me]
Nakon gubitka djeteta, Eilidh od tuge s kojom joj se sve teže nositi
bježi u Glen Avich, malo selo u Škotskoj u kojem živi sestra njene bake i
u kojem je provela neke od najljepših godina svog djetinjstva. Eilidh
je više od svega željela postati majka i tome je posvetila cijeli svoj
život: odustala je od posla i išla na brojne tretmane medicinski
potpomognute oplodnje kako bi konačno zatrudnjela, no, kad se to konačno
dogodilo, doživjela je pobačaj i to ju je potpuno dotuklo. Iako joj je
već dulje vrijeme jasno kako ju muž vara, o tome nije željela
razmišljati jer joj je dobivanje djeteta bilo jedino važno. Sada, ona na
Glen Avich gleda kao na utočište od braka koji propada, mjesto na kojem
se može oporaviti od beskrajne tuge i gdje može ponovno pokrenuti svoj
život.
Sve otkad ga je žena Janet napustila prije dosta godina,
te otkako mu je nakon toga umrla majka, Jamie se posve sam brine za
svoju sedmogodišnju kćer Maisie. Iako je bio u kratkoj vezi s jednom
djevojkom, nakon Janet on nije bio zainteresiran ni za koga, i pomirio
se s tim da će do kraja života biti sam, sa svojom kćeri. To se
promijeni kada ugleda Eilidh, s kojom je odrastao i u koju je kao dječak
bio zaljubljen, te za koju i sada počne gajiti neke osjećaje. Osvojiti
Eilidhino ranjeno srce gotovo je nemoguć zadatak, ali uz malu pomoć
Jamiejeve majke, koja još vrluda ovim prostorima kao duh, možda ipak ima
nade...
Ovaj roman priča o gubitku, boli i ponovnom pronalaženju
ljubavi, a začinjen je s mrvicom natprirodnog. U početku je zanimljiv,
upoznajemo likove i njihove životne priče i čini se kao da bi ovo mogla
biti jedna od onih potresnih, ali dirljivih priča koje te natjeraju da i
sam počneš propitivati stvari o svom životu. Nažalost, taj je dojam za
mene kratko trajao, jer roman se vrlo brzo pretvorio u melankoličnu,
predvidljivu i razvodnjenu ljubavnu priču, koja me nije uspjela
zaokupiti i zainteresirati za svoju radnju.
Radnje zapravo gotovo
i nema, a već nakon prvih par poglavlja, nakon što upoznamo likove,
jasno nam je kako će ova priča završiti. Autorica je pokušala priču
učiniti zanimljivijom dodavanjem mrvice natprirodnog sadržaja, koji se
ogleda u liku Jamiejeve mrtve majke koja, u svom obličju duha, pokušava
pomoći Jamieju da ponovno nađe sreću. Ta kratka poglavlja u kojima je
duh Jamiejeve majke glavni protagonist su mi zaista i bila
najzanimljivija u romanu.
Ostali likovi me se nisu pretjerano
dojmili, možda baš zbog te predvidljivosti smjera u kojem roman ide,
zbog koje mi se nisu doimali kao ništa više od lutaka na koncu koje
autor usmjerava prema već predodređenom cilju, bez čak i pokušaja da
čitatelja pokuša zavarati nekim neočekivanim događajem zbog kojeg bi on
mogao pomisliti da možda kraj i nije toliko predvidljiv koliko je
mislio. Svaki njihov susret i dijalog djelovao mi je kao da gledam neku
lošu predstavu u kojoj glumci izgovaraju za njih napisane rečenice bez
da ih zaista misle i bez da su se uopće uživili u ulogu.
Ono u
čemu sam uživala čitajući ovu knjigu su opisi škotskog sela u kojem se
ova priča odvija. Predivni opisi Škotske su bili ono što me zadržalo uz
stranice ovog romana, čak i u njegovim najnezanimljivijim dijelovima.
Glen Avich zvuči kao idilično utočište u koje bi svatko poželio pobjeći i
sakriti se od ostatka svijeta, barem nakratko, te je savršeno
razumljivo zašto ga je Eilidh odabrala za svoje mjesto za bijeg. Voljela
bih ovo škotsko selo jednom ponovno posjetiti, no možda ipak praćena
nekom uzbudljivijom i zanimljivijom pričom.
