DJEVOJKA NA NAVIJANJE, Paolo Bacigalupi

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. The Wind-up girl]

Ovaj znanstveno-fantastični roman debitantski je roman Paola Bacigalupia, a bavi se 'vrlim novim' svijetom budućnosti - svijetom GMO proizvoda i njihove (zlo)uporabe, svijetom u kojem se sve mjeri u kalorijskoj vrijednosti i kojim vladaju goleme kaloričarske korporacije.

Budućnost o kojoj govori Bacigalupi nije onakva kakvu biste vjerojatno u ovom trenutku zamislili. Umjesto očekivanog znatnog tehnološkog napretka, u uporabi su još uvijek fosilna goriva, čija se zaliha znatno smanjila i na koja se plaćaju golemi porezi, a proizvodnja je oslonjena uglavnom na manualni rad i uporabu golemih megodonata kao životinjske radne snage. Autohtone biljne i životinjske vrste gotovo su u potpunosti nestale s lica Zemlje, a stanovništvo se prehranjuje uporabom genetski modificiranog sjemena, koje je često i dvosjekli mač jer je hrana zatrovana baš zbog česte i opetovane genetske modifikacije sjemena, zbog koje se nerijetko javljaju i bolesti koje su u stanju desetkovati stanovništvo. Svijet pati i od posljedica globalnog zagrijavanja, a zbog toga što se razina mora podigla, gradovima prijeti i neprekidna opasnost od potapanja.

Grad u kojem se odvija radnja romana je Bangkok, a sam roman prati priče nekoliko različitih likova: Lakea Andersona, stranca koji radi za jednu od kaloričarskih kompanija i koji pod krinkom proizvodnje uvojnih opruga zapravo pokušava pronaći put do skrivene gradske banke čistog sjemena; Hocka Senga, izbjeglicu iz Kine, u kojoj je nekada bio moćan čovjek, a sada preživljava radeći za strance (konkretno Andersona), usput ih potkradajući ne bi li ponovno namaknuo barem dio nekadašnjeg bogatstva, dok se pritom skriva od vlasti i moguće deportacije; Emiko, djevojke na navijanje, japanske ljudske GMO tvorevine, koja je stvorena da bi bila tajnica, konkubina i pomoćnica svome pokrovitelju, ali koju je isti taj pokrovitelj odbacio i ostavio na milost i nemilost svodniku koji ju iskorištava kao seksualnu igračku za svoje klijente; te Jaideeja, pripadnika snaga Ministarstva okoliša čiji je posao nadgledanje i kontrola sve robe koja ulazi i izlazi iz grada, a koji svoj posao shvaća i vrši gotovo fanatično, na svoj način se time boreći protiv diktature moćnog Ministarstva trgovine koje upravlja gradom iz sjene.

Putevi navedenih glavnih, ali i nekolicine sporednih likova tijekom radnje se isprepliću i svaki od njih imat će neku ulogu u kulminaciji neprijateljstva između vladajućih gradskih frakcija - Ministarstva okoliša i Ministarstva trgovine. Ono što je počelo kao korporativna špijunaža i niz slučajnih susreta moglo bi završiti krvoprolićem i građanskim ratom, s neobuzdanim i nepopravljivim posljedicama...

Svijet budućnosti kako ga vidi Bacigalupi vrlo je zanimljiv, možda baš zato što je uvelike i vjerojatan. Razina na kojoj se današnji svijet koristi bioinženjeringom i razvojem biološkog oružja lako bi mogao dovesti do razine koja je opisana u romanu. Bacigalupi ide čak i dalje od toga: u opisu Emiko, koja se tijekom romana razvija i postaje sve slobodnija, te ruši neke genetski joj nametnute granice, Bacigalupi nam daje i nagovještaj smjera u kojem bi svijet nakon završetka romana mogao krenuti. Taj je smjer također vjerojatan, a možda i neizbježan. Svijet opisan u romanu svijet je kojem ljudska bića jednostavno nisu dorasla, te u koji su se možda već i ranije prestali uklapati i kojem se presporo prilagođavaju. U takvom svijetu ljudi poput Emiko postaju ona 'vladajuća', nadmoćna vrsta, sljedeća karika evolucije. Ovdje moram spomenuti da osim Emiko, niti jedan lik nije okarakteriziran u toj mjeri da ga možemo baš dobro upoznati. Karakterizacija je više usredotočena na neki osobni cilj svakog od likova ili nam omogućuje detaljno upoznavanje neke određene njihove osobine, ali ne ide dublje od toga, što ostavlja lika nedorečenim: primjerice, jasno je da Anderson gaji određenu naklonost prema Emiko i zbog nekog joj razloga odluči pomoći kada ga ona zamoli, iako bi sam zbog toga mogao trpjeti značajne posljedice, ali nigdje ne vidimo zašto on to zapravo radi i što točno Emiko za njega predstavlja. Ta nedorečenost u karakterizaciji, po meni, je najslabija točka ovog romana, iako ne predstavlja tako veliki minus ako gledamo roman u cjelini, jer sve ostalo u romanu funkcionira: opisi svijeta i društva budućnosti, te kako to društvo funkcionira, zanimljiv (i nepredvidiv) tijek radnje, s nekolicinom neočekivanih kulminacija koje roman pretvaraju iz romana znanstvene fantastike u krimić ili pak akcijski roman.

Zbog toga što budućnost predstavljena u romanu djeluje tako vjerojatno, čitajući mi je bilo zanimljivo povlačiti usporedbe onoga što se promijenilo u odnosu na svijet kakav imamo danas. U romanu je očito da su ljudi prošli svojevrsnu apokalipsu u vidu globalnog zatopljenja i podizanja razine mora, zbog čega su morali provesti neke rigorozne mjere kako bi opstali, a te mjere vidimo u obavezi plaćanja golemih poreza na korištenje fosilnih goriva i emisiju ugljika, na stvari koje su u biti i uzrokovale onu apokalipsu s početka rečenice. No, vidi se i da iste mjere ne vrijede za sve - i ovdje ima 'onih koji mogu' i 'onih običnih', koji se zakona moraju držati. Kao i danas, postoje 'veliki igrači' kojima je dozvoljeno ono što je 'malom čovjeku' zabranjeno, velike korporacije i bogati i utjecajni pojedinci kojima se gleda kroz prste ako neke od nametnutih mjera ne poštuju. Tijekom romana vidimo kako se sve opet vrti ukrug: iste stvari koje su dovele do globalnog zatopljenja, a na koje su velik utjecaj imali baš ti kojima je zbog moći ili utjecaja ili novca bilo dozvoljeno 'više od dopuštenog', sada se ponovno događaju. Svijet je došao do prijelomne točke - apokalipse - i preživio je, jedno vrijeme je vjerojatno bio na oprezu, pazivši na svaku sitnicu koja bi mogla ponoviti tu već doživljenu katastrofu, ali prolaskom vremena situacija se smirila i negdje je, netko (u ovom slučaju Ministarstvo trgovine, kako bi se domoglo vlasti i još više moći), nekome, odlučio da mu može dopustiti tu jednu sitnicu viška (naravno, za određenu cijenu, glas, podršku, što li), pa još jednu i još jednu dok je svijet polako zaboravljao na ono što je netom proživio i dok se nije našao ponovno na rubu one iste apokalipse koju je bio smetnuo s uma prvi (ili drugi, ili treći) put. Budući da i danas imamo rastući problem globalnog zatopljenja, koji mnogi (namjerno) ignoriraju, lako je vidjeti kako je došlo do situacije u kojem se svijet nalazi u ovom romanu. Kao što je, nažalost, jednako lako vidjeti da će se ista situacija ponoviti, i da će se nastaviti ponavljati, valjda sve dok ne ostanemo bez svijeta koji možemo (ponovno) upropastiti. Baš ta aktualna problematika na čiji razvoj Bacigalupi ovim romanom daje svoje viđenje čini ovaj roman ne samo zanimljivim fikcijskim štivom, već i nečim što potiče na razmišljanje i propituje sve ono što radimo: jesmo li na dobrom ili lošem putu i kamo će nas taj put odvesti?

Mislim da je Bacigalupi napisao dobar roman, koji itekako vrijedi pročitati, unatoč njegovim slabostima, pa čak i ako niste baš ljubitelj znanstvene fantastike. Nije ovo roman koji će vas oboriti s nogu ili roman u kojem ćete se zaljubiti u nekog od glavnih likova (i to ne samo zato što većina likova pati od različitog stadija pokvarenosti i/ili korumpiranosti), ali je roman koji bi vas mogao zaintrigirati i na duže vrijeme vam okupirati moždane stanice. Možda je neke njegove dijelove koji se tiču bioinženjeringa na početku malo teže razumjeti, ali kasnije sve počne teći samo od sebe. Samo se treba probiti kroz prvih 50ak stranica, po meni nepotrebnog, opisa proizvodne trake tvornice uvojnih opruga (!). No, ono što slijedi vrijedno je tog proboja. Upoznat ćete svijet kakav bi mogao biti ako ne počnemo malo više paziti na ono što radimo, pogotovo u području 'igranja Boga' s genetskim modifikacijama, jer, prema onome što je opisao Paolo Bacigalupi u 'Djevojci na navijanje', ono čime se danas bavi Monsanto samo je dječja igra.

BOŽIĆNI PULOVER, Glenn Beck

Izdavač: Naklada Ljevak, 2009.
[eng. The Christmas sweater]

Sve što je Eddie ikada želio za Božić bio je crveni Huffy bicikl s crnim banana sjedalom. Zbog njega je bio dobar cijele godine, pomagao mami čak i kada to nije od njega tražila, uzorno se vladao u školi i čuvao se nevolja. Ali kada to Božićno jutro konačno svane, Eddie otkriva da ga umjesto bicikla pod drvcem čeka - pulover. Iako shvaća da njegova majka nije imala dovoljno novca da mu priušti bicikl, te da se zbog toga posebno potrudila isplesti mu baš taj pulover, bijes i razočaranje zbog neispunjene želje u Eddiejevom dvanaestogodišnjem umu prevladaju sve druge osjećaje. Ljut na sve i svakoga, Eddie će morati lekciju o tome da je najveći dar ono što već imaš i što ti je cijelo vrijeme pred nosom morati naučiti na teži način...

Poučna i nadahnjujuća, priča o božićnom puloveru Glenna Becka priča je u onom pravom božićnom duhu. Prepričana prema istinitom događaju iz autorovog života, ova nas priča uči o nesebičnosti, zajedništvu, tome što je prava sreća i kako ju vidjeti. Ona ističe jednu nažalost često istinitu činjenicu da ljudi ne cijene ono što imaju sve dok ne ostanu bez toga, odnosno govori nam kako smo ponekad toliko usredotočeni na jednu stvar koju želimo da nismo u stanju vidjeti da nam je to točno pred nosom - takoreći, od šume ne vidimo stablo. S posebnim naglaskom na obitelj, kao i sve što ta riječ predstavlja - zajedništvo, potporu, nesebičnu ljubav i čvrst oslonac, ova će nas priča natjerati da se zapitamo cijenimo li dovoljno vlastitu obitelj i sve ljude koje volimo.

Ova je priča iskrena, osjećajna i vrlo, u nedostatku bolje riječi, 'stvarna'. Svatko od nas se sigurno našao nekakvoj sličnoj situaciji kao Eddie, kad nam tvrdoglavost nije dala da neke stvari vidimo u pravom svjetlu. Čak i kad je nemoguć, Eddieja možemo razumjeti, te čak i kad zbog svog ponašanja dobije točno ono što zaslužuje, ne možemo s njim ne suosjećati. Priča me neodoljivo podsjetila na 'Božićnu priču' Charlesa Dickensa, a kao i Dickensov 'junak', ovaj dvanaestogodišnji Scrooge na kraju će vam ipak prirasti srcu. Također, moram spomenuti da, iako se dotiče religije, što me kao ateista zna zasmetati u nekim djelima, taj dio u ovoj priči nije napadan i ne dominira, te se poruka koju priča nosi može shvatiti i bez religioznog konteksta.

'Božićni pulover' sjajan je božićni poklon, neovisno o tome kakve knjige inače čitate. A u ovom prekrasnom ilustriranom mini izdanju naklade Ljevak, ne trebaju vam ni mašne ni ukrasni papir. Savršen izbor za čitanje tijekom blagdana - i podsjećanje na ono što ti blagdani u biti jesu.

PODIJELJENA, Amanda Hocking

Izdavač: Lumen, 2014.
Trilogija o Trilima, 2. knjiga
[eng. The Trylle trilogy: Torn]

U 'Zamijenjenoj', upoznali smo rasu Trila, posebnu rasu trolova koji preživljavaju tako da svoju djecu podmeću ljudima, a u zamjenu odvode njihovu sa sobom. Wendy je jedno takvo Trilsko dijete, podmeče, koja je tek upoznala svoju pravu majku i saznala za svoje podrijetlo podmetnute Trilske princeze, kao i svoju dužnost da jednog dana preuzme i vodi kraljevstvo Trila. No, na tom putu stoje joj i neprijatelji, neprijateljska trolska rasa Vitra, koja Wendy pokušava iz nekog razloga oteti.

Sada, u 'Podijeljenoj', ulazimo dublje u priču. Doznajemo mnogo više ne samo o kraljevstvu, nego i o politici Trila, kao i Vitra. Na samom početku, novi pokušaj otmice Wendy od strane Vitra urodi plodom. Ipak, zarobljeništvo samo po sebi ne čini se tako strašnim, a nakon što upozna i samog kralja Vitra, Wendy konačno shvaća koji točno razlozi stoje iza ove otmice. Čini se da je Wendyna majka neke tajne o Wendynom podrijetlu ipak zadržala za sebe, a Wendy ih sada otkriva. U svjetlu novih mogućnosti koje se pred njom pružaju, ali i rizika da izgubi one koje voli, Wendy će morati donijeti neke važne odluke, i snositi njihove posljedice.

U ovome se dijelu ponovno susrećemo sa svim divnim likovima iz 'Zamijenjene', u pratnji nekih novih lica, koja su jednako zanimljiva. U prvoj knjizi Wendy je šarmirao Finn, slatki, nesebični i odani njoj dodijeljen tragač. No, u ovom dijelu, kao da strast između Wendy i Finna pomalo blijedi. Razlog tome mogao bi biti Loki, svojeglav, neodoljiv, pomalo loš dečko iz rase Vitra, prema kojem Wendy također osjeća određenu privlačnost. Situaciju joj još dodatno otežava činjenica da kao Trilska princeza ne može ostvariti vezu s kim god želi, nego mora odabrati pogodnog životnog suputnika koji će biti dostojan prijestolja koje ga jednoga dana čeka. Teške izbore koje Wendy mora napraviti, tako će morati napraviti i na ljubavnom planu.

Sam lik Wendy promijenio se u odnosu na prvi roman: Wendy je sada zrelija, odlučnija, ozbiljnije shvaća svoje odgovornosti i zna kako dobiti ono što želi. Pozicija u kojoj se nalazi zna biti vrlo teška, ali Wendy uvijek ima uza sebe odane prijatelje na koje se može u svakom trenutku osloniti: svog ljudskog brata Matta, te Rhysa, dječaka s kojim su je nakon rođenja zamijenili i trilsku prijateljicu Willu.

U svijet koji nam je 'Zamijenjena' otkrila, 'Podijeljena' nas vodi još dublje: svijet pun trolova i borbi između rasa, ali i svijet magije, romantike i kontroverze. I u ovom nastavku imamo priliku upoznati nove svjetove i zanimljive likove, te uživati u sjajnoj karakterizaciji likova i nepredvidivoj radnji, sa dovoljno zapleta i obrata koji osiguravaju da ćemo ostati začarani do kraja. A na kraju nas pak dovoljno pitanja čeka neodgovoreno, kako bismo s nestrpljenjem iščekivali finale trilogije.

Među knjigama YA fantastike, ova se trilogija ističe originalnošću. Čitali smo o vilama, vampirima, vukodlacima i raznim drugim fantastičnim bićima...vrijeme je da se malo pozabavimo i trolovima, zar ne?

GOZBA JOHNA SATURNALLA, Lawrence Norfolk

Izdavač: Fraktura, 2014.
[eng. John Saturnall's feast]

U Lawrencea Norfolka zaljubila sam se prije nekih 9 godina, pročitavši njegov 'Lempriereov rječnik', povijesno-fantastični roman koji me sa svojih preko 700 stranica potpuno osvojio. 'Gozba Johna Saturnalla' nije toliko opsežna i ne zadire toliko u fantastiku, ali krasi ju jednako sjajan stil pripovijedanja, intrigantni i slojeviti likovi, te fantastično opisano povijesno okruženje u kojem se radnja romana odvija.

Roman prati život naslovnog lika, Johna Saturnalla, od dječaštva do punoljetnosti, te od siromaštva i osamljenosti života u malom selu do stjecanja popularnosti i postajanja glavnim kuharem dvorca Buckland.

Još otkad je bio dječak, John je imao jedinstvenu sposobnost raspoznavanja mirisa, kojom je mogao pogoditi točno od kojih se sastojaka sastoji, primjerice, neko jelo. Tu sposobnost nazivao je svojim 'demonom', koji mu čuči u korijenu jezika. Johnova majka bila je poznata kao seoska travarica, odnosno neka vrsta liječnice/ljekarice, zanimanje na koje su mnogi poprijeko gledali i nerijetko ju nazivali vješticom, čak i nakon što bi im pomogla u njihovim nevoljama. Njeno zanimanje posebno biva 'trn u oku' samoproglašenog propovjednika Marpota, koji na Johnovu majku svali krivnju zbog iznenadne epidemije koja se proširi među seoskom djecom, te jedne zimske večeri nju i Johna protjera iz sela i spali im kuću. John i njegova majka bježe u šumu, u kojoj pronalaze zaklon od svojih progonitelja, ali ne i od hladnoće, zime i gladi. Ubrzo Johnova majka umire i John je prepušten sam sebi, te odlazi u dvorac Buckland, kamo je majčina posljednja želja bila da ga pošalje.

Cijelog života John je slušao majčine pripovijesti o Gozbi - legendu u kojoj su prvi muškarci i žene na svijetu zajedno stvarali raskošnu Gozbu i zajedno u njoj ravnopravno uživali - i kako je na njemu da Gozbu obnovi i daruje drugima. Došavši u dvorac nakon majčine smrti, John započinje raditi kao kuhinjski pomoćnik i malo-pomalo otkriva tajne kuhinje i kuharskog zanata, na svakom se koraku prisjećajući majčinih priča. U mnogim prostorijama dvorske kuhinje i oko nje, John će i sam postati majstor kuhar, stjeći doživotne prijatelje, ali susresti i pokojeg neprijatelja iz prošlosti, te na koncu prepustiti se ljubavi - i prema hrani i prema Lucretiji, kćeri gospodara dvorca...

Povijesno okruženje u koje je smještena radnja ovog romana je Engleska u 17. stoljeću, za vrijeme smjene vladavine kralja Charlesa I. i diktature Olivera Cromwella. Ono što je zanimljivo kod ovog romana je to što to povijesno okruženje nije opisano povijesnim činjenicama, već hranom. No, nemojte misliti da je ovo nekakva knjiga recepata, iako svako poglavlje započinje jednim Johnovim receptom i crtežom jela. Hrana je ovdje u biti pratilac svih događanja, poput nekog sveprisutnog lika, ona nam pomaže da neku situaciju doista 'osjetimo', neki događaj doista 'omirišemo' i 'okusimo'. A spomenuti recepti na početku poglavlja, pak, kao da pričaju neku svoju posebnu priču, te čine svojevrstan uvod u poglavlje koje slijedi. To nije uobičajeni spisak sastojaka i opis postupka izrade jela, već mala 'priča u priči', ne samo o spravljanju jela, već i okolnostima u kojima ono nastaje i ljudima kojima je namijenjeno.

'Gozba Johna Saturnalla' priča je o životnim usponima i padovima, iznenađenjima koja život sa sobom nosi i izborima s kojima smo tijekom života suočeni. Prateći Johna na njegovom putu od siromašnog dječaka do glavnog kuhara jednog dvorca, svjedoci smo svih njegovih padova na tom putu, svih pogrešnih koraka, svega lošeg i svega dobrog što je na tom putu napravio. Hrana, i raznorazne namirnice od kojih je spravljena, pritom nas prate na svakom koraku, i nerijetko čine da nam sline cure prilikom čitanja opisa spravljanja raznovrsnih jela. Čak i neke za koje nisam nikada čula djelovale su mi vrlo primamljivo zbog načina na koji je to u knjizi opisano. Kao što joj i sam naslov kaže, ova knjiga je prava 'Gozba', pa vam još jedino mogu reći da na nju - prionete! Uz jedan mali savjet: nemojte ju čitati gladni ;)

ALL SOULS TRILOGIJA, Deborah Harkness

Izdavač: Fraktura, 2011.-2014.

1. knjiga: Otkrivanje vještica (eng. A Discovery of witches)
2. knjiga: Sjena noći (eng. A Shadow of night)
3. knjiga: Knjiga života (eng. The book of life)

U 'Otkrivanju vještica' upoznali smo Dianu i Matthewa, vješticu i vampira, i svjedočili samom početku njihove ljubavne veze. Dotaknuli smo tajanstveni rukopis Ashmole 782, koji sadrži tajnu postojanja vještica, vampira, demona i ljudi, te zajedno s Dianom i Matthewom, započeli uzbudljivu potragu za njegovim izgubljenim stranicama. Također smo pratili Dianu na vlastitom putu da otključa svoje vještičje moći, kojima se zbog svjedočenja smrti svojih roditelja do sada nije mogla koristiti.

U 'Sjeni noći', nastavili smo potragu za tajanstvenim rukopisom, i zajedno s Dianom i Matthewom otputovali u prošlost, slijedeći trag rukopisa, usput bolje upoznavajući njihove obitelji i njih same. Sudjelovali smo u Dianinoj i Matthewovoj borbi da dokažu da je njihova ljubav - zabranjena ljubav vampira i vještice - ne samo moguća, nego i neuništiva.

U 'Knjizi života', potraga za Ashmoleom 782 dolazi svome kraju. U ovome dijelu, sve tajne rukopisa biti će otkrivene, a Diana i Matthew morat će upotrijebiti sve svoje moći i pozvati u pomoć sve svoje prijatelje kako bi se oduprli neprijateljima koji također neće prezati ni od čega da se dokopaju rukopisa. Ovu borbu ne smiju ni pod koji cijenu izgubiti, jer o njenom ishodu ovisi ne samo njihova, nego i budućnost njihove djece...

Čitanje 'All souls' trilogije uzbudljivo je putovanje na koje ćete se, vjerujte mi, s guštom otputiti. Stranicu za stranicom, radnja je sve napetija, tajne se pomalo otkrivaju, a privrženost glavnim likovima, Matthewu i Diani, sa svakom pročitanom rečenicom raste. Nadnaravno se miješa s povijesnim, a čarolija sa znanošću, u ovoj epskoj pripovijesti u kojoj ćete uživati.

Važno je napomenuti da ove knjige nisu samo čista fantastika, već se u njima može naći ponešto za svakoga. Tako imamo nezaboravnu ljubavnu priču jedne vještice i jednog vampira, imamo misteriozni rukopis Ashmole 782 i uzbudljivu potragu za njegovim nestalim stranicama, kao i žustre i podmukle neprijatelje koji vrebaju na svakom koraku ne bi li nas u potrazi za tim rukopisom preduhitrili, te s kojima smo nerijetko prisiljeni sukobiti se. Ima ovdje akcijskih scena, putovanja, romanse, tajni i misterija. Kao i povijesti, što se naročito može vidjeti u drugoj knjizi, 'Sjena noći', u kojoj Matthew i Diana putuju u prošlost, točnije u elizabetinsku Englesku, te u kojoj upoznajemo ne samo to doba per se, već i zanimljive znamenite ličnosti koje su u to doba bile poznate: primjerice, Shakespeara i sir Waltera Raleigha.

Budite uvjereni, ova je trilogija prava književna poslastica. A sa preko 1.500 nezaboravnih stranica, poslastica je to u kojoj ćete dugo uživati, i to uživati u svakoj pročitanoj stranici! Stoga, knjigu u ruke i krenite na putovanje! Želim vam dobar provod!

UBITI PTICU RUGALICU, Harper Lee

Izdavač: Šareni Dućan, 2014.
[eng. To kill a mockingbird]

'Ubiti pticu rugalicu' prvi je, i jedini, roman Harper Lee. Nakon njega nikada više ništa nije napisala. Možda zbog toga što, kad napišeš nešto tako dobro, tako životno, tako pronicljivo i tako genijalno, nemaš potrebe više išta napisati, jer si rekao sve što se trebalo reći.

Malo je reći da je ova knjiga klasik. Po mom mišljenju, ovo je knjiga koju bi doista trebao pročitati baš svatko, bez obzira na dob ili bilo kakve čitalačke preferencije. Zanimljivo je da ova knjiga nije uvrštena na popis za lektiru niti za osnovne, niti za srednje škole, a definitivno bi se na barem jednom od njih trebala naći.

Knjiga govori o djevojčici, Scout, koja odrasta u obitelji koja se sastoji od oca i brata, na američkom jugu. Doba je to rasnih razlika i problema, u kojem možeš biti nevin osuđen na smrt samo zato jer si krive boje kože, ili na neki drugi način drugačiji. Scoutin otac, Atticus Finch, po zanimanju je odvjetnik, cijenjeni javni službenik koji je onime što radi već odavno zaslužio poštovanje cijelog grada. Ipak, sve se to može promijeniti kada Atticus dobije slučaj obrane jednog crnca, kojeg je bijela djevojka optužila za silovanje. Zbog tog slučaja, Scout i njen brat, Jem, naći će se, baš kao i njihov otac, u središtu lonca koji tek što ne proključa zbog rasne netrpeljivosti. Osjetivši na svojoj koži kako je to kad te društvo zbog nečega osuđuje, Scout i Jem, kojima je dotada omiljena zabava bila smišljati razne priče, često i zločeste, o susjedu Boou Radleyu, koji zbog nekog razloga nikada ne izlazi iz kuće, počet će malo drugačije gledati na ljude oko sebe, pa i Booa. Jer, u svijetu  koji je često nepravedan, i u kojem je život često zaista težak, važno je uvijek imati prijatelje na koje možeš računati, kakvi god oni bili, i svima dati mogućnost da to postanu. Jer, kad zagusti, više ne gledaš na to kakve je tko boje kože ili zašto je takav kakav jest, važno je da samo da je dobar čovjek i da je tu kad ga trebaš, što god da se dogodi...

'Ubiti pticu rugalicu' priča je o odrastanju, o sazrijevanju, o prijateljstvu i obitelji. Poučna je, iskrena, izravna i potiče na razmišljanje. Bez suzdržavanja govori o predrasudama, nepravdi i društvenim osudama, te ističe poruku da nikada nije u redu osuđivati nekoga samo zato jer je drugačiji. Jer taj netko drugačiji, poput Booa Radleya, možda ti jednog dana može spasiti život.

Kao što sam već spomenula, ova knjiga trebala bi se naći na svačijem popisu za čitanje, a posebno mislim da bi je trebala pročitati djeca, možda već u osnovnoj školi. Zato, ako imate klince i razmišljate o tome da im ovog Božića pod bor stavite knjigu, razmislite o ovoj. Bio bi to zaista izniman dar.