ŠETNJA MEĐU GROBOVIMA, Lawrence Block

Izdavač: Ex Libris, 2001.
[eng. A walk among the tombstones, 10. knjiga u serijalu o Matthewu Scudderu]

Privatni istražitelj Matt Scudder baš je odlučio uzeti tjedan dana odmora u Irskoj, kada dobije neočekivani poziv: Žena libanonskog zastupnika je oteta i brutalno ubijena, unatoč suprugovu plaćanju otkupnine. Scudder prihvaća slučaj, iako na početku nema gotovo nikakvih tragova - ubojice su čak sve pozive za otkupninu bili otputili iz javnih govornica. U potrazi za tragovima, Scudder započinje s istražnim postupkom - intervjuiranje potencijalnih svjedoka, provjeravanje novinskih datoteka u potrazi za sličnim zločinima i pozivanje na usluge starih kontakata iz policije.

Bivši alkoholičar Scudder danas ide na više sastanaka anonimnih alkoholičara nego ikada i prvo nevoljko pristaje pomoći jednom zastupniku nakon što njegovu suprugu ubiju otmičari. Uz pomoć svojih nekadašnjih policijskih kolega, svog pomoćnika T.J.-a i svoje djevojke Elaine, Scudder polako, ali sustavno svakim korakom zateže mrežu koju je bacio na krivce. Scudder se približava identificiranju ubojice kad dobije još jedan poziv - o tinejdžerici koja je oteta na isti način kao i ranije žrtve. Ono što je do sada bila dugotrajna istraga mora se drastično ubrzati kako bi spasio djevojku...

Ovaj najnoviji roman o Mattu Scudderu nudi uobičajeni Blockov set vještog planiranja, snalažljivosti i brzog tempa, uz dodatak pomalo iskrivljenog smisla za humor, koji koristi u svim svojim triler romanima. Block ne inzistira previše na akciji, ali kada do nje dođe, to je brza, živopisna i uvjerljiva scena.

Sve knjige o Mattu Scudderu izgrađene su na istim temeljima: na karakteru glavnog lika, atmosferi, pucketavim dijalozima i postupnoj gradnji napetosti - i sve su zarazne. Ni ova knjiga nije iznimka, i čita se od početka do kraja u jednom dahu. Svaka preporuka!

DESETI KRUG, Jodi Picoult

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. The tenth circle]

Od Jodi Picoult ranije sam pročitala jedino roman 'Čuvarica sestre svoje', koji me oduševio, dirnuo i rasplakao. Bila sam više nego radoznala hoće li joj nešto takvo uspjeti i s nekim drugim romanom, i moram vam reći, nije me razočarala. Ne, 'Deseti krug' me nije rasplakao, niti dirnuo na isti način kao 'Čuvarica', ali me jednako oduševio, zapanjio i natjerao na razmišljanje.

Glavna junakinja ovog romana zove se Beatrice Stone, ali mrzi svoje ime i više voli da ju svi oslovljavaju nadimkom, Trixie. Trixie ima 14 godina i tipična je tinejdžerica, njen svijet vrti se oko škole, prijatelja, dečka i zabave, odnosno odrastanja, otkrivanja, prelaženja granica i svega što adolescencija sa sobom nosi. Ili, tako se barem čini na prvi pogled, jer Trixie se silno trudi izgledati normalno i bezbrižno, dok probleme koji ju muče potiskuje duboko u sebi, misleći da je sve moguće sakriti lako kao ožiljke od rezanja žiletom ako preko njih prevučeš duge rukave.

Hod po rubu ipak nije moguće beskonačno izvoditi, jer će te kad tad nešto pogoditi i izbaciti iz ravnoteže. Taj pogodak kod Trixie izrazito je razoran i dogodi se jedne noći na tulumu kod prijateljice kad postane žrtvom silovanja, a silovatelj je, ni manje ni više, nego dečko kojeg voli. I onda, kako dalje? Kako nastaviti sa životom, kako ikome više ikada vjerovati, kako vratiti vjeru u sebe samu, kako svakog dana ustati i staviti jednu nogu ispred druge i činiti normalne, svakodnevne stvari? Kako preboljeti, kako oprostiti, kako zaboraviti? Je li to uopće moguće?

Ova se knjiga bavi svim ovim pitanjima, i gleda na njih iz različitih kutova, ne samo
Trixienog, nego sa stajališta cijele njene obitelji, pa i okoline - od vršnjaka, liječnika, psihologa i ljudi koji Trixie okružuju, do Jasona, dečka koji joj je to napravio. U ovoj priči ništa nije crno i bijelo, nitko samo dobar ili samo zao, a mnogo toga uopće nije onakvo kakvim se čini. Uzmimo za primjer Trixienog oca, Daniela, koji je već 15 godina brižan otac, uspješan strip crtač i dobar suprug, ali koji također nikada ne govori o svojoj prošlosti, o svom odrastanju u malom selu na Aljasci među Eskimima, kao ni o tome zašto je otamo pobjegao i nikada se više nije vratio. Ili Trixiena majka, Laura, koja je naizgled vrlo cijenjena profesorica na sveučilištu, odana supruga i dobra majka, ali koja već tjednima kući dolazi sve kasnije, uz sve apsurdnije izgovore, uvjerena da stvarni razlog njene odsutnosti još nitko nije uspio odgonetnuti.

Sama tema s kojom se ova knjiga hvata ukoštac - silovanje - vrlo je teška, pomalo i tabu, ali mislim da ju je Jodi Picoult hrabro iznijela, ističući sve probleme s kojima se žrtve silovanja u svojim životima svakodnevno susreću. Išla bih toliko daleko da bih rekla da ova knjiga na neki način podiže svijest o žrtvama silovanja i (nepravednom?) načinu na koji se društvo prema njima postavlja. Dotiče se i one aktualne problematike toga da 'ne' znači 'ne', bez obzira kako žrtva bila obučena, u kakvom je odnosu sa (potencijalnim) počiniteljem i kako se prethodno ponašala. Danas se, nažalost, često opravdava ili umanjuje sam zločin silovanja, ističući kako je 'ona to sama htjela', 'da nije ne bi bila tako obučena', 'nije izričito rekla ne' i tako dalje, i tako dalje. U vezi toga mislim da ova knjiga zauzima stav, stav da je silovanje strašno, da za njega nema opravdanja, da 'ne' znači 'ne' i da je još strašnije sve ono kroz što žrtve moraju proći nakon silovanja a da bi dokazale da su žrtve. Picoult je to savršeno prikazala u dvije rečenice:

"Većina ljudi nije shvaćala, osim ako nisu bili iz policije, da su i žrtva silovanja i žrtva prometne nesreće zauvijek izgubljene. Razlika je bila u tome što se žrtva silovanja još uvijek morala ponašati kao da je živa."

No, kao što sam već spomenula, ništa nije crno i bijelo, pa tako ni sam slučaj silovanja oko kojeg se radnja vrti. Dok likovi pričaju o tome što se dogodilo, cijeli slučaj imamo prilike sagledati iz više kuteva. Picoult malo-pomalo raspliće pravu istinu, dodajući samo jedan po jedan odgovor u danom trenutku, i usput nam bacajući komadiće prošlosti povezane s nekim od likova. Način na koji je slagana čini ovu knjigu ujedno i misterijem, čiju konačnu sliku možemo u cjelosti vidjeti tek nakon što sve komadiće prošlosti prikupimo na hrpu, povežemo s pravim likovima i složimo pravim redoslijedom. Time priča kao da dobiva još jednu dimenziju, a činjenica da svaki lik usput skriva i neku svoju, vlastitu priču, čini je još zanimljivijom za čitanje.

Još je jedna stvar koja mi se posebno svidjela kod ove knjige. Zapravo, dvije: prva je poveznica s Danteovom 'Božanstvenom komedijom', konkretnije njenim prvim dijelom, 'Pakao'. To je književno djelo na neki način obilježilo svakog člana Trixiene obitelji, i to je bilo ono što je povezalo Lauru i Daniela. Laura na sveučilištu predaje o Danteu, a kroz dijeliće njenih predavanja možemo vidjeti i kako se neka značenja Danteovih djela koja na tim predavanjima tumači svojim studentima reflektiraju i na njen vlastiti život i ponekad čak čine prevagu u nekim odlukama koje mora donijeti (Gotovo kao da se zapita: 'Ako ovo učinim, u kojem bih krugu Danteovog pakla mogla završiti?).

Tematiku Danteovog 'Pakla' koristi i Daniel u svojim stripovima i to je ona druga stvar koja mi se posebno svidjela: strip. Osim što je izvanredno nacrtan, strip priča i svoju vlastitu priču, koja bi se bez problema mogla čitati i samostalno, bez knjige. Ali on ujedno i prenosi sve ono što Daniel u knjizi, kako radnja odmiče, osjeća. Strip je u biti preslika njegove unutarnje osobnosti, ili zapravo svega onoga što Daniel u sebi skriva i ne pušta van. U stripu njegova prošlost, koju cijelo vrijeme drži u tajnosti, na mahove izvire i daje nam uvid u to kakav je on zapravo čovjek (i kako je taj čovjek postao). Aktualne događaje iz svog života Daniel je prenio u strip, i vrlo je zanimljivo vidjeti kako se ta stvarnost odigrava u njegovom umu. Način na koji je strip uklopljen u knjigu - poglavlje stripa prati poglavlje same knjige - savršeno je koncipiran i daje nam mogućnost da čitajući otkrijemo do u detalje sve načine na koji su dvije priče jedna s drugom isprepletene. Usput, pohvaljujem
ideju - jedna knjiga, dvije priče.

Na kraju, dotaknula bih se i samog naslova, koji također vuče poveznicu s Danteom. Iako je Danteov 'Pakao' načinjen od (samo) devet krugova, 'Deseti krug' odnosi se na još jedan, dodatni krug pakla. Prema Picoult, u njega bi spadali samo oni najgori od najgorih - ljudi koji lažu samima sebi. E sad, jesu li baš oni 'najgori od najgorih' i trebaju li zato biti strpani u najdublji krug pakla? I što je zapravo pakao? Je li isti za sve ili napravljen za svakoga posebno, onako, baš 'po mjeri'? Je li gore ako ti moraš kroz njega proći ili promatrati nekoga drugoga, koga voliš, kako to čini?

"...pokazalo se da pakao nije promatranje voljene osobe koja pati; pakao je drugi čin, kad je već prekasno da se bilo što učini."

Na ta vam pitanja neću odgovoriti. Najbolje bi bilo da pročitate knjigu i zaključite sami.

ODJEL 19 - serijal, Will Hill

Izdavač: Znanje, 2013./2014.

1. knjiga: Početak [eng. Department 19]
2. knjiga: Uskrnuće tame [eng. Department 19: The Rising]
3. knjiga: Borbene linije [eng. Department 19: Battle lines]

Odjel 19, znan i pod nazivom 'Crna svjetlost', tajna je vladina organizacija koja se svakodnevno bori protiv vampira, čijeg je postojanja svijet također nesvjestan. Organizaciju su još 1892. utemeljili Jonathan Harker, Arthur Holmwood, John Seward i Abraham Van Helsing, četvorica preživjelih nakon susreta s Drakulom, prvim poznatim vampirom, od kojega su potekli svi oni poslije.

Nakon što mu nepoznato stvorenje otme majku, Jamie Carpenter nađe se unutar ove tajne vladine organizacije, gdje doznaje ne samo da vampiri postoje i da predstavljaju stvarnu, svakodnevnu, prijetnju čovječanstvu, već i da je stvorenje koje mu je otelo majku upravo jedan od njih. Friško regrutiran, Jamie uz pomoć Odjela 19 kreće u borbu protiv smtronosnog neprijatelja i potragu za majkom, dok usporedno otkriva tajne Odjela kojemu sada pripada, njegovu povezanost sa svojim ocem, koji je ubijen pod čudnim okolnostima, te skriveni plan samih vampira, koji je veći i krvoločniji no što bi itko mogao i zamisliti...

Moram priznati da mi se prva knjiga na dijelove činila poprilično djetinjastom i naivnom, iako ima i jako dobrih dijelova, ali drago mi je da sam nastavila čitati, jer je serijal u nastavku naprosto odličan! Povezanost s pričom o Drakuli, i sam Drakula, s kojim ćete se u knjigama susresti, jako su dobro smišljeni i daju nam još jedan pogled na cijelu tu priču, istodobno respektirajući i nimalo ne izvrčući originalno Stokerovo djelo, što mi se posebno svidjelo. Likovi, poput Jamiea, kroz knjige se razvijaju, pa kako radnja odmiče, počet ćete ih više cijeniti. Također, ima puno neočekivanih prevrata - likovi za koje to nikada ne biste pomislili pretvaraju se u podmukle izdajice, a oni naizgled 'mlitavi' i neodlučni postaju hrabri baš kada je najteže i točno u pravom trenutku.

Radnja svake knjige, iako na 500-tinjak stranica, odvija se zapravo samo u nekoliko dana. A, bez obzira na naizgled puno strana koje obuhvaćaju kratki vremenski period, ni u jednoj knjizi uopće nema praznog hoda - događaji se nižu jedan za drugim, baš svaka reakcija izaziva protureakciju i to u tolikoj mjeri da se ponekad upitate kada likovi u ovoj knjizi uopće imaju vremena udahnuti. Radnja je izuzetno napeta i natjerat će vas da čitate svaku knjigu sve do kraja, te vas ostaviti u iščekivanju sljedećeg nastavka.

Iako su klasificirane kao knjige za mlade, količina akcije i napetosti, te uzbudljivost radnje natjerat će svakog poklonika, kako akcije, tako i trilera i SF-a ili jednostavno dobre, uzbudljive priče, da u ovom serijalu uživa. Svakako pročitajte!

NIJEMA DJEVOJKA, Tess Gerritsen

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2014.
[eng. The silent girl, 9. knjiga iz serijala Rizzoli & Isles]

Kad skupina turista na ulici u Chinatownu pronađe odrezanu ljudsku šaku, na mjesto događaja pozvani su istražitelji bostonske policije Jane Rizzoli i Barry Frost, koji nedaleko od šake pronalaze i odbačen pištolj, a pretragom okolnih krovova dolaze i do pripadajućeg tijela. Žrtvi je prerezan grkljan, a policijska patologinja Maura Isles utvrđuje da je to učinjeno neobično oštrim i dugačkim predmetom.

Chinatown je poznat po mjestima na kojima su se dogodila razna strašna ubojstva, a ovo najnovije čini se da je povezano s jednim od njih, nasumičnim pokoljem u jednom kineskom restoranu u kojemu su ubijene 4 osobe. Rizzoli i Frost pokušavaju povezati konce između njihovog i onog starog slučaja, te otkriti kako su sa svime time povezane i otmice dviju djevojčica iz dvaju obitelji čiji su članovi stradali u spomenutom pokolju u kineskom restoranu, ali koji osim toga što su se očito zatekli u krivo vrijeme na krivom mjestu, naizgled nisu ni na koji način povezani. Uz pomoć Maure Isles, koja se uz otkrivanja pojedinosti o slučaju istodobno bori i s nekim vlastitim problemima, Rizzoli i Frost otkrit će da je ono što povezuje dva slučaja i dvije nestale djevojčice još strašnije no što su mogli i zamisliti...

'Nijema djevojka' još je jedan iz romana u serijalu o neobičnom prijateljstvu detektivke Jane Rizzoli i patologinje Maure Isles, koji prati visoke standarde koje su prethodni romani iz ovog serijala postavili u žanru kriminalističkih trilera. Ne znam što će vas prije natjerati da ovaj roman ne ispuštate iz ruku dok ga ne dovršite - vrlo intrigantan i tajanstven slučaj, odlična psihološka karakterizacija likova, kako onih glavnih, tako i sporednih, te također uvid u to kako razmišlja i sam ubojica, fantastičan način na koji se svaki detalj na koji naiđemo tijekom čitanja savršeno uklapa u sliku koju otkrijemo tek na kraju, nakon rješenja slučaja... S obzirom na autoričinu diplomu iz medicine i antropologije, savršeno postavljanje zagonetnog slučaja i u ovom njenom romanu, te opisivanje odgonetanja istog, korak po korak, ne bi nas trebalo čuditi.

Iako se svaki roman iz ovog serijala može čitati i odvojeno, neki sadrže poneku poveznicu sa svojim prethodnicima. U ovom romanu to dosta dolazi do izražaja, pogotovo kod Maure Isles, kod koje vidimo da se još bori s proživljenim iskustvima iz prošlog romana, 'Mjesto za ubijanje', što utječe na njen privatni život i pomalo se zrcali i na onaj profesionalni. Ta činjenica dodatni je bonus, jer mi se osobno sviđa čitati o likovima koji su kao i mi smrtnici, podložni vlastitim osjećajima i strahovima.

Također, za razliku od drugih romana u serijalu, ovaj se dotiče i nečega čega nije bilo u onim prijašnjima - nadnaravnog. Naravno, s obzirom da je Maura Isles ipak jedan od glavnih likova, to nadnaravno može biti i sasvim logično objašnjeno.

Za kraj, što reći? Još jedna knjiga iz serijala, još jedan pun pogodak. I za ljubitelje krimića, i za ljubitelje trilera, a možda i za neke druge. Ako ste već čitali Tess Gerritsen, nećete se razočarati, a ako niste, krajnje je vrijeme da počnete.

FREAKS, Tess Gerritsen

Izdavač: Ballantine Books eBook Edition, 2010.
[kratka priča iz serijala Rizzoli & Isles]

Tijelo 17-godišnje djevojke pronađeno je na podu crkve, pored otvorenog lijesa. Po svemu sudeći, netko je djevojku zadavio i ostavio ondje. Sumnja pada na godinu dana starijeg mladića, koji je, čini se, s ubijenom djevojkom živio u toj crkvi i spavao u lijesu koji je tamo nađen, a osim toga vjeruje i da su oboje vampiri. No, ne bi li vampiri trebali biti besmrtni? I je li on, iz nekog nepoznatog razloga, ubio svoj djevojku ili je to učinio netko drugi? Odgovore će nam otkriti Maura Isles i Jane Rizzoli.

Ova kratka priča u serijalu Rizzoli & Isles radnjom je smještena između romana 'Mjesto za ubijanje' i 'Nijema djevojka'. Vrlo je kratka, ima samo 10 poglavlja od po svega nekoliko stranica, a sama radnja odvija se u tek jednom danu. Unatoč tome, ova kratka priča ima sve elemente koje serijal i inače sadrži - misteriozan slučaj, u kojem stvari nisu baš onakve kakvima se na prvi pogled čine, te postepeno otkrivanje detalja koji pokazuju na tajanstvenog ubojicu. Neću vam otkriti tko je, ali vam mogu reći da je ubojica u ovoj priči posve neočekivan, čak i za uobičajene 'Rizzoli & Isles' standarde.

Osim kriminalističkog dijela, ova priča naginje ka hororu, iako samo u obrisima, i idealna je za čitanje ako vam se čita nešto kratko, ali i uzbudljivo - pogotovo za npr. (nedavno prošlu) Noć vještica.

SAKUPLJAČ OČIJU, Sebastian Fitzek

Izdavač: VBZ, 2014.
[njem. Der Augensammler]

Alexander Zorbach bivši je policajac, danas novinar, koji člancima prati aktualni slučaj serijskog ubojice kojeg nazivaju 'sakupljačem očiju'. Navedeni ubojica otima djecu, ubija im majke, a očevima daje rok od 45 sati i 7 minuta da pronađu svoju djecu prije nego budu ubijena. Kad na najnovijem mjestu zločina policajci pronađu Zorbachovu lisnicu, odjednom on postaje glavni osumnjičeni, u čemu mu nimalo ne pomaže ni činjenica da zna stvari o slučajevima koje bi samo ubojica mogao znati. Razlog zbog kojeg je Zorbach na neki način upućen u činjenice vezane uz slučaj leže u posjetu slijepe fizioterapeutkinje Aline koja tvrdi da može vidjeti nečiju prošlost kada dodirne tu osobu i uvjerena je da je osoba koja je jučer došla u njezinu ordinaciju upravo sakupljač očiju, te da je vidjela što je učinio. Slijedeći Alinine vizije, Zorbach počinje voditi vlastitu istragu, dok istovremeno policija traga za njim. Cijelo to vrijeme, sat otkucava, a svake minute sve je manje vremena da se spase oteta djeca...

Ovaj je psihološki triler opisan na uobičajen način na koji se opisuju romani ovakve tematike, kao 'triler od kojeg zastaje dah', i zaista, taj opis u ovom slučaju savršeno odgovara. Već je sama tema dosta teška, serijski ubojica koji otima i ubija djecu, te neće svatko imati želudac za čitanje ove knjige. Psihološki aspekt ovog romana dodaje mu još jednu jezivu dimenziju više, u načinu na koji ubojica logično raščlanjuje svoje postupke, racionalno i sistematično, te ih i opravdava, kao da je to što radi posve normalno, te, dapače, potrebno. Ubojica na svaku otmicu gleda kao na igru, u kojoj je moguće i pobijediti, iako se on, dakako, uvijek pobrine da to bude gotovo nemoguće. Tu do izražaja dolazi i njegova iznimna inteligencija, što cijeli slučaj čini time još strašnijim, jer malo po malo shvaćamo kako poraziti ga neće biti nimalo lako, a možda ni moguće.

Sam roman pisan je unatraške. Počinje posljednjim poglavljem i ide prema prvom, a na isti su način označene i stranice, od posljednje prema prvoj. Na početku će vam ovakav način odvijanja radnje možda djelovati pomalo čudno, ali zapravo je vrlo dobro osmišljen i što dalje odmičete u čitanju, imat će vam više smisla. Zapravo je prilično genijalan, što ćete i sami zaključiti kad dovršite roman i otkrijete pravi razlog takvog pisanja. Neću vam otkriti koji je, ali ću vam reći da je i to još jedan razlog zbog kojeg je ovaj roman itekako jeziv i definitivno će vam od njega 'zastati dah'.

Ovaj roman posjetio me na serijal horor filmova 'Saw'. Ako ste gledali koji od njih, shvatit ćete zašto. Jednako je napet, jeziv, na granici ludog, s zločinačkim mastermindom koji stoji iza svega i nekako uvijek uspijeva biti korak ispred svih, kao da se nalazi u ulozi nekakvog jezivog režisera koji svojim žrtvama dodijeljuje uloge u scenama iz svog stravičnog filma. Krimić, triler, pomalo i horor, začinjen s mrvicom nadnaravnog. Po meni, ovaj roman spada u sam vrh svog žanra. Obavezno pročitajte!

ZOV KUKAVICE, Robert Galbraith

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2013.
[eng. The Cuckoo's calling, 1. knjiga u serijalu o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu]

Jedva sam dočekala primiti u ruke ovaj roman J.K. Rowling, koji je napisala pod pseudonimom, jer sam žarko željela otkriti kako se snalazi u svijetu krimića. I, moram reći, ovaj njen krimi-prvijenac je genijalan!

Cormoran Strike privatni je istražitelj, bivši vojnik, danas vojni invalid, kojemu u životu trenutno baš ne cvatu ruže. Upravo je prekinuo dugogodišnju vezu sa zaručnicom Charlotte, spava u uredu jer se iselio iz njihovog zajedničkog stana i u dugovima je do grla. Sve te probleme nije mu lako samo tako riješiti, ali kada ga odvjetnik John Bristow angažira da istraži samoubojstvo njegove sestre i za to mu ponudi izdašnu naknadu, Strike se nađe u mogućnosti riješiti barem svoje probleme s dugovima.

Slučaj je sljedeći: Bristowova sestra, poznata manekenka Lula Landry, navodno je skočila u smrt sa balkona svog stana na 3. katu. Policija je istražila slučaj i zaključila da nema nikakve sumnje u to da se radi o samoubojstvu, ali Bristow u to nikako ne vjeruje. Uporno tvrdi da mu sestra nije imala razloga oduzeti si život, upravo je bila potpisala milijunski ugovor za posao i život joj je, naizgled, bio sjajan. Zašto bi se onda ubila?
Osim toga, postoji i snimka videonadzora na kojoj u noći samoubojstva dvojica nepoznatih ljudi trče iz smjera njezine zgrade. Potaknut ovim indicijama, Strike prihvaća slučaj i počinje malo dublje kopati po svim događajima od toga dana. Uz pomoć Robin, svoje nove vrlo snalažljive i inteligentne tajnice, Strike će otkopati gomilu sitnih detalja, prvotno previđenih, ali koji će se pokazati vrlo bitnima za slučaj, te i još pokoju tajnu...

Prvo na što sam pomislila upoznavši se s Cormoranom Strikeom, je to kako je njegov lik potpuni klišej - privatni istražitelj u svom malom pohabanom uredu iza staklenih vrata, jedva krpa kraj s krajem, inteligentan, snalažljiv i britkog opažanja, ali kojeg prati i mnoštvo privatnih problema... njegov opis je točno ono kako biste očekivali da će izgledati lik privatnog istražitelja, bilo u knjigama ili na filmu. Ali to mu također u potpunosti i odgovara i savršeno se uklapa u ovu priču. Cormoran u biti nosi cijelu priču, detalji koje otkriva o slučaju i dijalozi sa svima povezanima sa slučajem koje on vodi otkrivaju nam što se zapravo krije iza Lulinog (samo)ubojstva. Sam slučaj do kraja je neizvjestan, gotovo je nemoguće pogoditi tko stoji iza svega (meni nije uspjelo), što pridonosi i zanimljivosti radnje.

Uzevši za temu slučaja kojim se knjiga bavi (samo)ubojstvo manekenke, autorica u nekim dijelovima i kritizira društvo - društvo stereotipa, pohlepe za slavom, te žudnje običnih ljudi da svojim nosovima barem nakratko virnu u svijet slavnih i nedodirljivih. Uvodeći nas u glamurozan svijet mode i superbogatih uglednih obitelji, knjiga nam otkriva i one ne tako glamurozne stvari s kojima se ljudi koji se u tim krugovima kreću svakodnevno susreću. A tu je također i ono oko čega se sve uvijek vrti - novac.

Odabravši pseudonim pri pisanju ove knjige, mislim da je J.K. odlično postupila, jer se na taj način nekako 'odvaja' od Harry Potter serijala s kojim ju svi poistovjećuju. Ovaj je serijal potpuno drukčiji od Pottera, i žanrovski i prema publici kojoj je namijenjen, te naposlijetku i stilom pisanja. Nemojte ga uspoređivati s Harryem, gledajte ga kao na nešto iz posve drugog svemira - mislim da je J.K. to možda i bio cilj pri uzimanju pseudonima, jer je na neki način obilježena Harryem, tako da je teško na nju gledati samo kao na J.K. Rowling, a ne kao na 'autoricu Harrya Pottera'. No, kako god na nju gledali, ostaje činjenica da odlično piše, kojeg god žanra se uhvati.

Oduševljena sam Cormoranom Strikeom. I jedva čekam još.

NEIZGOVORENA PITANJA I ODGOVORI, Ljubica Uvodić Vranić

 Izdavač: Profil, 2014.

"Neizgovorena pitanja i odgovori" knjiga je u kojoj, kako joj i sam naslov kaže, dobivamo odgovore na raznorazna pitanja koja se tiču svakodnevnog života, a koja često nismo imali hrabrosti niti prethodno postaviti.

Knjiga se sastoji od 36 poglavlja, od kojih se svako bavi nekom svakodnevnom situacijom u kojoj se bilo tko od nas može u bilo kojem trenutku naći - od onih ljubavnih, prijateljskih, obiteljskih, do poslovnih. Opisujući te situacije, autorica nam donosi njihovu detaljnu analizu, vodeći nas kroz čimbenike u njima na koje ne možemo utjecati, kao i one na koje možemo, te nam objašnjava na koji način na ove potonje točno možemo utjecati i kako će nam to pomoći u svakoj konkretnoj situaciji, odnosno problemu. U svakoj situaciji, autorica se dotiče i onog 'neizgovorenog' pitanja koje iz nje proizlazi, a na koje potom možemo dobiti odgovor. Primjerice, u dijelu knjige koji se odnosi na posao, neka od pitanja na koja nam ova knjiga daje odgovore su: kako se obraniti od verbalnog nasilja, kako se suprotstaviti šefu, kako se oduprijeti manipulaciji, itd. Svako od pitanja je jedno od onih koje si je svatko od nas sigurno u nekom trenutku života postavio, ali to nije učinio naglas, niti ga je pokušao kome uputiti kako bi dobio odgovor. Zato je ova knjiga vrlo dobra i vrlo korisna: jer nam pruža odgovore na sve što se ne usudimo upitati, objedinjene na jednom mjestu i uvijek dostupne. Ovo je knjiga koju nećemo samo pročitati, nego ćemo ju s vremena na vrijeme ponovno otvarati i konzultirati se s njom.

Dodatni, da tako kažem, 'bonus', kod ove knjige je činjenica da je ona nastala je iz osobnog iskustva i prakse autorice Ljubice Uvodić Vranić, naše poznate psihologinje, te predstavlja neka od stvarnih pitanja koja su joj bila postavljena tijekom njenog svakodnevnog rada od strane raznih ljudi s kojima se susretala. No, iako joj je autorica stručnjakinja na području o kojem piše, knjiga nije pisana nekim 'teškim' i profesionalnim jezikom, nego ju je lako čitati i bit će razumljiva svakome, bilo da imate 17 ili 77 godina. Bilo da tražite neki konkretan odgovor, ili vam je samo potreban savjet glede neke određene sitacije u kojoj ste se našli, ova knjiga će vam pružiti točno ono što tražite.

NARANČASTA JE NOVA CRNA, Piper Kerman

Izdavač: Ljevak, 2014.
[eng. Orange is the new black]

Knjiga zatvorskih memoara po kojoj je nedavno snimljena i istoimena hit serija vrlo je zabavno štivo, iako govori o nekim vrlo ozbiljnim temama, koja vam se vrlo brzo uvuče pod kožu i tamo ostane još dugo nakon čitanja.

Piper Kerman u svojim je mladim danima bila nesmotrena, pustolovna i željna zabave, ili, da se poslužim prigodnom frazom, 'mlada i luda'. Tako se uspjela upetljati u uzbudljivu ljubavnu vezu s Norom, djevojkom povezanom s lancem krijumčara droge, zbog koje se i sama našla u tom svijetu kriminalaca. Iako je u Norinim aktivnostima Piper sudjelovala samo jednom, kada je trebala prenijeti kovčeg pun novca od droge kroz zračnu luku u Bruxellesu, taj jedini put bio joj je dovoljan da je osude na 15-mjesečnu kaznu u saveznom zatvoru.

U svojim memoarima Piper opisuje to vrijeme koje je provela iza rešetaka, kao i kako je došlo do toga. Sama kazna sustigla ju je tek 10 godina nakon počinjenja djela za koje su je osudili, kada se i sama Piper već promijenila od one nesmotrene djevojke koja se upetljala u nezakonite radnje, smirila se i zaručila i gotovo i zaboravila na prošlost. Osuda za kazneno djelo počinjeno prije toliko mnogo vremena možda zvuči pomalo suludo, ali također potvrđuje onu jednostavnu istinu da nam se svaka pogreška iz prošlosti može vratiti i iznenaditi nas u bilo kojem trenutku.

Opisujući svoj boravak u zatvoru, žene koje je tamo upoznala i s kojima se sprijateljila, rituale koji se tamo svakodnevno odvijaju i nepisane zakone koji se tamo bezrezervno poštuju, Piper na domišljat i zabavan način ocrtava i neke očite probleme i apsurde američkog kaznenog sustava, a koji bi se sigurno mogli pronaći i u drugim zemljama. Od suludo dugačkih kazni od preko 10 godina za neki zapravo sitan prekršaj, do seminara i radionica za resocijalizaciju pri kraju odsluženja kazne koje zatvorenicama zapravo ni na koji način nimalo ne pomažu u samoj resocijalizaciji, te sličnih potpuno promašenih i nimalo korisnih događaja koji se tobože organiziraju u njihovu korist i u kojima su zatvorenice obvezne sudjelovati, a od kojih zapravo ne dobivaju baš ništa. Svojim britkim humorom Piper kritizira američki zatvorski sustav, a ponekad i samo pravosuđe, prikazujući nam tako očite 'rupe' u tom sistemu, za koje se ne možemo ne čuditi kako ih nitko drugi zapravo ne vidi.

"Zatvor je doslovno geto u najklasičnijem smislu te riječi, mjesto na koje američka vlada danas smješta ne samo one koji su opasni, već i one koji su nepodobni: ljude koji su psihički bolesni, ljude koji su ovisnici, ljude koji su siromašni i neobrazovani i nevješti. Istovremeno, i onaj geto u vanjskom svijetu jednako je tako zatvor i to zatvor iz kojega je mnogo teže pobjeći nego iz ove popravne ustanove. U osnovi, između našega urbanog i ruralnog geta te službenog geta zatvorskog sustava postoji stalno cirkuliranje osoba."

Piperino iskustvo u zatvoru opisano je detaljno i opširno, likovi s kojima se unutra susretala vrlo su živopisni i vrlo 'stvarni': nisam dobila dojam da čitam o okorjelim zatvorenicama koje su zasluženo smještene tamo gdje pripadaju, već ženama od krvi i mesa, 'izopćenicama' iz drušva, koje su napravile pokoju pogrešku u svom životu (ili više njih), a koje te pogreške sada itekako skupo plaćaju. Svaka od tih žena ima neku svoju priču, koju je Piper ujedno pomogla ispričati, a koja u nama budi suosjećanje i želju da saznamo što je s njom dalje bilo. Tajanstvene, lude, hrabre, snažne... Piperin zatvor je pun raznolikih žena, za neke od kojih ćete se i zapitati 'što ona zapravo radi ovdje?'. Na neka od pitanja koje ova knjiga postavlja Piper će vam dati odgovor, a o nekim ćete pitanjima dugo, dugo promišljati i odgovore na njih morati naći sami