PRELJUB, Paulo Coelho

Izdavač: VBZ, 2014.
[portug. Adulterio]

Linda ima naizgled savršen život: sretno je udana, ima djecu, uspješna je u svom poslu novinarke...ipak, ona nije sretna i zadovoljna, već potištena i nesretna. Kada se jednoga dana slučajno susretne sa svojom bivšom ljubavi, Jacobom, ona pronalazi ono što joj je dosada u životu nedostajalo, a da toga nije bila ni svjesna - strast. Zbog strasti i uzbuđenja koje donosi onaj početni ushit zaljubljenosti, Linda se upušta u zabranjenu avanturu zbog koje bi se njen dotadašnji život mogao nepovratno promijeniti...

Kao što nam i sam naslov govori, ovaj roman bavi se jednom od 'zabranjenih' tema. S jedne strane, Linda ima savršen brak i nešto što bismo mogli nazvati 'sigurnom' ljubavi, ali ljubavi koja je upala u kolotečinu i u kojoj se ne događa ništa uzbudljivo, ona jednostavno postoji i traje, takva kakva jest. S druge strane je ona 'luda' zaljubljenost, zaljubljenost preko ušiju, od koje koljena klecaju i lete leptirići u trbuhu, strastvena ljubav koja pali sve pred sobom. Pitanje koje se ovdje postavlja nije moralne prirode: je li preljub kao takav dobar ili loš, to je već jasno samo po sebi; već je pitanje treba li ostati u sigurnoj vezi i ljubavi koja je upala u rutinu ili sve žrtvovati zbog strastvene ljubavne veze u kojoj se osjećamo ponovno 'živima'? Načinom na koji je pisana, ova knjiga natjerat će vas da počnete propitivati neke stvari, bez obzira na to odobravate li ili ne Lindin izbor i postupke. Neki će se pronaći u Lindinoj priči, neki će ju osuditi, neki smatrati tabu temom, ali mislim da će svi, ipak, uživati u čitanju.

[Lin]

KOLODVOR MRTVIH DUŠA, James Kimmel, Jr.

Izdavač: Znanje, 2013.
[eng. The Trial of Fallen Angels]

 

Brek Cuttler iznenada se nađe na kolodvoru Shemaya, njoj nepoznatom mjestu, s tri rupe od metka na prsima i bez sjećanja o tome kako je tamo dospjela. Prilazi joj čovjek po imenu Luas, koji joj objašnjava da je mrtva i da se nalazi na mjestu na koje duše odu nakon što umru i na kojem čekaju svoj Posljednji sud. Otkrivši da se ovdje našla kako bi bila odvjetnica tim dušama na sudu, Brek istražuje ovo neobično mjesto na kojem se našla dok se ujedno pokušava prisjetiti posljednjeg dana svog života i toga kako je umrla...

Zanimljiva stvar kod ovog romana koja mi je odmah upala u oči je činjenica da je James Kimmel Jr. i sam po zanimanju odvjetnik, a napisao je roman u kojem se glavni lik bavi njegovom praksom, ali na malo drugačijem sudu i s puno većim posljedicama po ishod suđenja. Brek simultano otkriva svoju svrhu na Shemayi, susrećući različite ljude između kojih tek treba otkriti povezanost, kao i način na koji su svi oni s njom povezani, jer, na Shemayi se ništa ne događa slučajno.

U romanu se miješaju različiti žanrovi. Brek, po zanimanju odvjetnica, a sada odvjetnica i nakon smrti, na slučajeve koji su joj predstavljeni i na one kojih se prisjeća iz vlastitog života gleda na način na koji bi to bilo opisano u pravnom trileru; otkrivanje načina na koji je umrla i svih pojedinosti s tim povezanih podsjeća na kriminalistički triler; dok se filozofski aspekt romana, vječno pitanje o tome što se događa nakon smrti, provlači kroz cijelu radnju i sve povezuje u jednu cjelinu. Vjerski aspekt, koji mi obično zasmeta u većini ovakvih djela, ovdje postoji, ali više kao naznaka i povremeni spomen, ne dominira i nije nametljiv, što mi se posebno svidjelo. Jako zanimljiva knjiga, koja potiče na razmišljanje, a u isti mah održava napetost u priči u maniri onih najboljih trilera. Velika preporuka!

POSLJEDNJI FAN, Marko Dješka

RECENZIJA STRIPA
Izdavač: StripOs, 2013.

Uzori iz mladosti - tko ih nije imao?

Oni nas oblikuju, aktivno sudjeluju u usađivanju temeljnih vrijednosti, u metaforičkom smislu koračaju pored nas kroz veliki dio prvih godina naših života... a onda im se nešto dogodi.

Ovaj strip priča priču o pucanju veza između nas i naših (bezopasnih?) opsesija koje bismo trebali, tijekom onoga što bismo nazvali normalnim tijekom sazrijevanja, postupno nadrasti. Na relativno originalan način (pogotovo za hrvatske prilike) on naglašava i dovodi do apsurda situaciju u kojem mješavina naših prvih razočaranja i spoznaja o nesavršenosti, stvara sukob s ličnostima koje smo kroz duži period glorificirali. Drugim riječima, borba koja se gotovo neizbježno jednom odvije unutar većine nas, ovdje je prikazana kao izvanjska, i to na odličan način, poigravajući se sa stvarnim i zamišljenim situacijama tipičnima za epizode serijala "Zona Sumraka", služeći se elementima fantastike, te nudeći, ono što posebno cijenim u svakoj priči, upečatljivi, intrigantni "svršetak".

Crtež je također relativno originalan za hrvatski strip i jamči autorsku prepoznatljivost tijekom Markove buduće karijere (naravno, pod uvjetom da će isti stil zadržati te da ga jednog dana animacija neće potpuno preoteti stripu kao sredstvu umjetničkog izražavanja. Istina jest da kvaliteta crteža na nekoliko mjesta u stripu puca, no to mu se tijekom čitateljskog uživanja u ovako upečatljivoj priči svakako može oprostiti.

[Tomislav Škrljac]

Trilogija TROJA, David Gemmell

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2013.

1. knjiga: Gospodar srebrnoga luka [eng. Troy: Lord of the silver bow]
2. knjiga: Gromoviti štit [eng. Troy: Shield of thunder]
3. knjiga: Pad kraljeva [eng. Troy: Fall of kings]

David Gemmell na posve nam je nov način ispričao priču o možda najpoznatijem ratnom sukobu u povijesti. U njegovoj trilogiji, glavni lik je Helikaon, znan i kako Eneja, kralj Dardanije, jedan od najopasnijih moreplovaca na Velikoj zelenoj pučini. Njegova sudbina se već kroz prvi roman isprepliće sa Andromahinom, svećenicom s Tere, koja po volji svojega oca putuje u Troju kako bi stala na mjesto svoje preminule sestre i udala se za Hektora, nepobjedivog trojanskog junaka i nasljednika prijestolja. U sjeni njihove priče, Agamemnon, kralj Mikene, okuplja saveznike za napad na Troju, s ciljem proširenja vlastitog kraljevstva i proširenja vlastitog bogatstva trojanskim zlatom nakon što grad opljačka i uništi. Malo po malo, pojedinačni sukobi između različitih kraljeva-saveznika se zaoštravaju i čak i oni neutralni, poput Odiseja, kralja Itake, prisiljeni su izabrati svoju stranu u nadolazećem ratu. Na kraju nitko ne ostaje neutralan, neprijatelji i prijatelji mijenjaju strane, a savezi se neprekidno sklapaju i ruše.

Priča koju nam je davno prije ispričao Homer, i svi mitovi i legende antičke Grčke koji su povezani s pričom o trojanskom ratu, ovdje su ispričani na posve nov način zbog kojeg sam imala dojam da priču čitam prvi put. Super je i što su ovdje prostora dobili neki likovi koji su kod Homera bili gurnuti u pozadinu, a kod ostalih karakterizacija je svježa i izrazito životna, pa se opet čini kao da ih tek upoznajemo po prvi put iako nam je njihova priča već odavno poznata. U samoj radnji Gemmell je napravio neke izmjene u odnosu na već poznatu priču, ali svaka izmjena odlično se uklapa u priču i ne mijenja povijesne činjenice o događajima koji su opisani. Za knjigu povijesne tematike, ova se čita neobično lako, brzo i s užitkom. David Gemmell je, nažalost, preminuo prije no što je stigao dovršiti cijelu trilogiju, pa je 3. knjigu prema autorovim bilješkama dovršila njegova supruga Stella.

Bilo da volite povijesne romane ili vam se općenito sviđaju knjige s dobrom radnjom, ova trilogija će vam biti sigurno biti zanimljiva. Preporučam da nabavite sva 3 dijela prije početka čitanja, jer postoji velika mogućnost da nećete imati strpljenja za čekanje između nastavaka.

SNJEGULJICA MORA UMRIJETI, Nele Neuhaus

Izdavač: Mozaik knjiga, 2013.
[njem. Schneewittchen muss sterben, serijal Bodenstein & Kirchhoff, 4. knjiga]

4. slučaj Olivera von Bodensteina i Pie Kirchhoff nastavlja izvrsnu seriju kriminalističkih romana koje nam je pružila Nele Neuhaus. I ova knjiga pisana je u njenom prepoznatljivom stilu, s mnoštvom likova i mjesta radnje, te opsežnom istragom u kojoj autorica postavlja puno pitanja o okolnostima slučaja, a njeni istražitelji postupno na njih odgovaraju.

Slučaj o kojem se radi započinje misterioznom prometnom nesrećom. Nepoznati počinitelj gurnuo je ženu s pješačkog mosta koji se proteže iznad prometne ceste, nakon čega je žena pala na automobil koji je u tom trenutku ispod mosta prolazio. Vozač automobila na mjestu je umro od srčanog udara, a žena je prevezena u bolnicu sa teškim ozljedama, u opasnosti po život. Policijski istražitelji Bodenstein i Kirchhoff pozvani su na mjesto nesreće i doznaju da je ženino ime Rita Cramer, čiji je sin Tobias netom pušten iz zatvora u kojem je odslužio kaznu za dvostruko ubojstvo dviju djevojaka prije 10 godina. Na Tobiasov povratak mještani sela u kojem živi ne gledaju blagonaklono i postavlja se pitanje je li napad na Tobiasovu majku imao nekakve veze s njegovom povratkom?

U selu, Pia i Oliver nailaze na zid šutnje. Unatoč tome što se Tobiasova osuda temeljila samo na indicijama, i što je Tobias cijelo vrijeme tvrdio da nije kriv, a osim toga niti tijela dviju djevojaka nikada nisu bila pronađena, mještani su mu u svojim glavama već donijeli presudu, a na kraju je bio i osuđen na deset godina zatvora. Kad nedugo potom u selu jedna mlada djevojka nestane, čini se da se događaji iz prošlosti počinju ponavljati na stravičan način. Istraga se pretvara u utrku protiv vremena, jer za mještane je posve jasno tko je počinitelj - a ovaj put neće čekati da policija obavi svoj posao već su odlučni uzeti stvari u svoje ruke.

Neuhaus je već u prethodnom romanu, 'Duboke rane', zakoračila u problematiku slučaja koji se proteže kroz vrijeme u prošlost, a u ovom je romanu u tu problematiku posve uronila. Dovoljno je teško hrvati se sa postojećim slučajevima, a koliko li je tek teže ući ukoštac s onima koji se protežu otprije 10 godina, mogu samo zamisliti. Kad sve upućuje na očitog sumnjivca, već osuđenog za zločin koji se, čini se, sprema ponoviti, a i javnost i policija istog je mišljenja prema toj osobi, kako dokazati da su baš svi možda u krivu? I što ako su ipak u pravu? Pia je u cijelu zbrku spremna hrabro zakoračiti, ovaj put oviseći samo o sebi samoj, jer Bodensteina muče privatni problemi zbog kojih se nikako ne može skoncentrirati na posao. Ovdje vidimo kako je to kad Pia preuzme glavnu riječ u istrazi, i čini to vrlo dobro. S druge strane, Bodensteinu nisam mogla zamjeriti zbog toga što ne funkcionira kako bi trebao, već sam više suosjećala s njim, jer, na kraju, svi mi griješimo i svi se možemo naći u privatnoj katastrofi iz koje ponekad ne vidimo izlaz. Sviđa mi se to što su ovi istražitelji prikazani tako ljudski, a ne kao svemogući CSI detektivi koji bez problema sve riješe za tili čas.

Mislim da je ovo najkompleksniji roman o Bodensteinu i Kirchhoff do sad, u kojem su istražitelji dobili i najteži zadatak: riješiti ne samo trenutni slučaj, već i onaj od prije 10 godina. Izuzetno zanimljiv, intrigantan i napet roman čijoj atmosferi nećete moći odoljeti. Nakon pročitana 4 romana Nele Neuhaus, mogu reći da zasluženo ulazi među omiljene mi autore kriminalističkih romana, čije ću knjige i dalje s užitkom gutati.

POLINA, Bastien Vivès

RECENZIJA STRIPA
Izdavač: Fibra, 2014. 

Nemam niti mrvicu više zanimanja za balet nakon čitanja ove priče, kamoli divljenja prema njemu. No divljenja prema svemu onome što se krije iza uspješne baletske karijere, toga od danas imam mnogo više.
Strip "Polina", mladog i obećavajućeg francuskog autora Bastiena Vivesa, može se ukratko opisati kao izmišljena biografija jedne mlade plesačice. No iza takvog šturog opisa skrila bi se impresivno vjerna priča o trudu, upornosti, posrtanju, i svim drugim gradivnim elementima koji tvore gradivno tkivo uspješnih karijera, umjetničkih, sportskih, političkih... kojih god bilo. Ona oslikava i onu vrstu ljudskih odnosa na kakve moraju biti spremni svi koji kreću stazom što vodi do uspjeha, ali sadrži i odvojak koji lako i brzo može odvesti do propasti. Glavnu junakinju Polinu Ulinovu u početku nagone visoka očekivanja njezine majke, zatim jednako visoka očekivanja sredine koja je prepoznala da djevojka zbilja posjeduje ono što nazivamo talentom, ponajviše zbog toga jer ju je za podučavanje odabrao jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih učitelja, a onda naposljetku biva tjerana činjenicom da nakon tolikih očekivanja i truda, više ništa u životu nema smisla pokušavati biti, osim dokazane plesačice. Ovaj scenarij, korišten za oslikavanje jedne izmišljene priče, predstavlja sve one stvarne scenarije, koji su se zbilja odigrali u životima legendarnih pjevača, glumaca, tenisača... Svih koji su ulagali trud da opravdaju vjeru u njihov proglašeni talent. Osobno u postojanje talenta uopće ne vjerujem. Ali vjerujem u snagu prepoznavanja (tog nepostojećeg) nečijeg talenta u očima roditelja, učitelja i sličnih inih. Vjerujem u snagu i energiju koja se stvara nakon tih zaključaka da osoba ima ono nešto. Vjerujem u snagu tog nelogičnog svemirskog zakona: talent uopće ne postoji, ali prepoznavanje tog nepostojećeg talenta u nekoj osobi proizvest će toliko moćnu silu baziranu na trudu, predanosti i žrtvovanju, i naposlijetku najčešće proizvesti nešto veliko. Vivèsova priča prema pitanju talenta uopće nije određena, no dovoljno je posvećena trudu, naporu i žrtvi da bi slala upravo onu poruku i stav koji osobno zastupam. Jedina zamjerka priči je skoro potpuna skrivenost misli i osjećaja glavne junakinje, njih možemo samo pokušati pogađati, ili isčitavati tek unutar jednog kraćeg, srednjeg dijela priče Crtež je hrabar, vješt, neopterećen bilo kakvim "pravilima struke", iznenađujuće graciozan u trenucima kada treba opisati ljepotu umjetničkog pravca kojem je priča posvećena. Na prvi pogled pruža malo, a opet nudi sve što treba ponuditi. Osobno me vrlo iznenadilo da se zapravo radi o potpuno digitalnom crtežu. Svakome bih preporučio da na YouTubeu baci pogled na to kojom lakoćom majstor radi.

[Tomislav Škrljac]

DVANAESTORICA, Justin Cronin

Izdavač: Lumen, 2013.

[eng. The Twelve, trilogija 'The Passage', 2. knjiga]

Nakon što me 'Prijelaz' u potpunosti oduševio, 'Dvanaestoricu' sam pročitala odmah nakon njega, što se pokazalo dobrim odabirom, jer da sam 'Prijelaz' pročitala prije nego je izašao nastavak, ne znam kako bih preživjela čekanje. U svakom slučaju nisam se razočarala, jer obje knjige su jednako fantastične.

'Dvanaestoricu' sam doživjela više kao triler, a u manjoj mjeri kao horor, dok je kod 'Prijelaza' to bilo obrnuto. Također, ondje gdje se 'Prijelaz' više bavio iskustvima pojedinaca u doživljavanju posljedica širenja virusa, u 'Dvanaestorici' te događaje promatramo više sa stajališta kompletne nacije. Pratimo grupe ljudi kako se raštrkavaju diljem zemlje kako bi preživjeli pod nemilosrdnom najezdom virala, pritom osnivajući različite zajednice na različite načine, u svojim pokušajima da pronađu neki način da se održe. Kako vrijeme teče, ljudi je sve manje, broj virala se ne smanjuje, a preživjeli se u svojim novoosnovanim gradovima sa svakim novim danom moraju ponovno suočavati s potencijalnom borbom na život i smrt. Ili nečim još gorim od smrti.

No, postoji još jedan grad u osnivanju, pod kontrolom virala. Domovina, kako ga nazivaju, osnovana je od strane ljudi koji su bili zaraženi virusom, ali se nisu do kraja promijenili, te koji su vidjeli svoju priliku da u suradnji s viralima kontroliraju svijet, bez obzira što time što rade izdaju svoju vlastitu, ljudsku, vrstu. Ovdje dobivamo i odgovor na zanimljivo pitanje koje nam ovaj roman postavlja: Kako bi se virali mogli održati u budućnosti, kada su izjeli gotovo cijeli svoj izvor hrane? Iznenadilo me to što mi ovo pitanje uopće nije palo na pamet dok sam čitala 'Prijelaz', a prirodno se i logično nameće samo od sebe.

Moj osnovni motiv da krenem čitati 'Dvanestoricu' bio je taj da saznam što se dalje dogodilo s likovima iz 'Prijelaza'. Sve te likove koje smo upoznali u 'Prijelazu' susrećemo i ovdje, iako su svi otišli u svojim različitim smjerovima, a opet vidimo da su na različite načine i dalje nekako povezani. Njihove sudbine se neprestano na dramatične načine izokreću i nikada ne možemo sa sigurnošću znati što će im se sljedeće dogoditi. Čak i oni likovi koje smo smatrali izgubljenima, možda ipak nisu u potpunosti izgubljeni.

Napetost je u ovom romanu gotovo opipljiva. Tempo kojim se odvijaju događaji je strašno brz i jednostavno je nemoguće prestati čitati. Iako su neka od pitanja koja su ostala neodgovorena u 'Prijelazu', ovdje odgovorena, ovaj roman postavlja ih još, na koja ćemo odgovore tražiti u trećem dijelu. Ako se niste mogli otrgnuti od 'Prijelaza', nećete moći ni od 'Dvanaestorice', te ćete, kao i ja, nestrpljivo iščekivati posljednji dio ove apokaliptične epske trilogije.

PRIJELAZ, Justin Cronin

Izdavač: Lumen, 2011.
[eng. The Passage, 1. knjiga istoimene trilogije]

Apokaliptična epska priča Justina Cronina vremenski obuhvaća cijelo stoljeće i u detalje opisuje pad čovječanstva pod rukama, zubima i kandžama vampirskih stvorenja koja se ovdje nazivaju virali. No, zaboravite na sve oblike vampira koje ste dosada imali prilike susresti u knjigama i na filmu - virali su nešto posve novo.

Priča počinje u budućnosti na vojno-istraživačkoj ekspediciji duboko u bolivijskim prašumama koja rezultira otkrićem virusa koji je sposoban izliječiti rak u zadnjem stadiju, ali ima neugodan učinak pretvaranja ljudi u divlje, krvožedne zvijeri s nadljudskim sposobnostima koje mogu međusobno komunicirati putem telepatije. Pomislili biste da bi razuman odgovor na otkriće ovog virusa bio da ga se u potpunosti ukloni s lica Zemlje i to što prije, ali vojska, dakako, s virusom ima druge planove.

U pokušaju da stvore svojevrsnog super-vojnika koji bi se nezamislivo brzo regenerirao nakon stradanja, vojska krene u tajni eksperiment sintetiziranja virusa u oblike u kojima bi se spriječile njegove nuspojave, te testiranja takvog virusa na ljudskim subjektima - osuđenicima na smrtnu kaznu koji su dobrovoljno pristali na sudjelovanje u projektu u zamjenu za doživotni zatvor. No, ne ide baš sve po planu. Stvar je u tome da se misli kako bi razvoj virusa moglo biti lakše kontrolirati i usmjeravati u razvojnom organizmu djeteta, nego što je to moguće sa odraslim subjektima. Time dolazimo do usporedne priče o Amy, djevojčici koju je majka napustila i ostavila u samostanu. Budući da Amy nema nikoga drugoga od rodbine i obitelji, nikoga tko bi pitao za nju i mogao ju tražiti, ona je savršeni potencijalni subjekt za istraživanje virusa, te su za njom poslana dvojica ljudi kako bi ju doveli u tajni istraživački kompleks. Ipak, koji je točno učinak virusa na dječji organizam vojska neće imati prilike istražiti jer u vrijeme kada Amy tek stigne do kompleksa i primi svoju prvu dozu virusa, zaraženi zarobljenici uspiju pobjeći, i prije nego što se itko uspije snaći, dolazi do opće katastrofe i kraja svijeta kakvog poznajemo.

U nastavku priče pomičemo se u vremenu skoro cijelo jedno stoljeće u budućnost, gdje nalazimo Prvu koloniju, smještenu negdje u Kaliforniji. Na ovom mjestu skupila se šačica obitelji na svega nekoliko hektara površine okružene visokim ogradama i snažnim svjetlima koja su im jedina obrana od brojnih čopora virala koji se pojavljuju noću, uvijek iznenada i bez upozorenja, a jedina im je slabost dnevna svjetlost. Prikaz života kolonije i njenih stanovnika napisan je realno i uvjerljivo, i s otriježnjujućom spoznajom koliko nesigurno njihovo postojanje uistinu jest. Samo šačica ljudi u koloniji zna da su ćelije koje napajaju svjetla nezamjenjive i ne mogu trajati vječno, te da je samo pitanje vremena kada će se sve ćelije isprazniti i sva svjetla zauvijek ugasiti. Kad za vrijeme dnevnog svjetla jednog dana ekspedicija članova kolonije rezultira otkrićem Amy, koja nije ostarjela ni dana nakon 92 godine, priča ulazi u odlučujući preokret, koji će utjecati na sudbinu cijele kolonije, a i ostatka svijeta.

Ova knjiga obiluje sjajnim pripovijedanjem. Justin Cronin opisuje nam pad cijele civilizacije, ne samo u akcijskim scenama, već i mirnim trenucima koje proživljavaju svjedoci tog pada. Mnogo toga odvija se daleko od glavnog događaja i mnogo je likova koji su ovdje da bi nam dali uvid u kompletnu sliku događaja koji su doveli do apokalipse i pomoću kojih možemo sagledati cijeli njen razmjer. Nekoliko pitanja ostalo je otvoreno, a na njih ćemo odgovore vjerojatno pronaći u nastavcima koji slijede.

Ovo je prije svega epska priča, fantastična i uzbudljiva, s elementima akcije i horora, koja će vas posve uvući u svoju radnju i koju nećete moći pustiti do zadnje stranice. Naravno da se o vampirima puno pisalo, pogotovo posljednjih godina, i teško je 'Prijelaz' u potpunosti odvojiti od ranijih naslova s tom temom, ali nakon što pročitate ovu knjigu, jednostavno ćete zaboraviti na sve druge. Način na koji se radnja zapliće, pa malo po malo otpliće natjerat će vas da čitate i čitate jer jednostavno nigdje nećete naći dio na kojem bi mogli stati i uzeti predah. I nakon što ju dovršite, ova knjiga ostat će s vama još dugo. Ako nemate trenutno previše vremena, preporučam da sačuvate ovu knjigu za čitanje kada si malo oslobodite raspored, jer je nećete moći ispustiti iz ruku. Također, ako ste malo strašljiviji, nemojte ju čitati po mraku. Ali svakako ju pročitajte.

DAMA OD PLAŠTA, Bram Stoker

Izdavač: Naklada Zoro, 2011.
[eng. Lady of the Shroud]

Bram Stoker, široko poznat po svom romanu 'Dracula', osim njega napisao je još 11 romana i popriličan broj kratkih priča i novela, od kojih, kod nas, nažalost, gotovo niti jedan nije preveden. Kako sam veliki obožavatelj 'Dracule', obradovala sam se kad sam pronašla još jedan njegov roman preveden na hrvatski.

'Dama od plašta' pomalo je čudna mješavina žanrova. Okruženje u kojem se odvija radnja i početak priče su izrazito gotički: radnja je smještena u veliki dvorac u Zemlji Plavih Planina, maloj balkanskoj zemlji čiji žitelji su ratoboran planinski narod, pun ponosa prema svojoj zemlji i naciji, kao i praznovjerja prema svemu ostalom. Zemlja je na rubu rata, njen karizmatični i hrabri vođa je odsutan zbog tajanstvene misije, a narodom kruže glasine o vampirima koji noću hodaju zemljom. U centru zbivanja nalazi se Rupert, siromašni engleski mladić kojem je bogati ujak ostavio svo svoje nasljedstvo, uključujući dvorac u Zemlji Plavih Planina, pod uvjetom da u dvorcu provede godinu dana prije nego što nasljedstvo prijeđe u njegove ruke. Jedne noći tijekom njegovog boravka u dvorcu, Rupertu dolazi posjetiteljica u obliku mlade žene obavijene bijelim plaštem. Tajanstvena posjetiteljica promočena je do kože, vrlo uplašena i jednako tajanstveno nestaje s prvim znakom svitanja. Rupert se zaljubljuje u nepoznatu posjetiteljicu i njihovi romantični, ali jezivi noćni sastanci se nastavljaju. Također, kao nasljednik dvorca, Rupert pokušava zadobiti povjerenje svojih sunarodnjaka, te biva uvučen u vojne podvige i planove za obranu zemlje od potencijalnih osvajača. Prateći opise tih podviga, knjiga se pretvara u pustolovni roman, s povremenim dozama akcije. Ovdje knjiga obiluje opisima brodova, topova, letjelica i ratne opreme, od kojih su neki primjerci malo prenapredni za vrijeme u kojem se priča odvija (rane 1900-te), čime roman pomalo zalazi i na područje znanstvene fantastike.

Pričajući ovu priču Stoker stvara vrlo živopisne slike u vašem umu, ponekad realne, a ponekad gotovo nadnaravne. Knjiga neprestano plovi između dvije točke oko kojih se radnja odvija: ratne strategije za spas zemlje i nadnaravne ljubavne priče, tako da se neprestano pitate u kojem će smjeru sljedeće krenuti. Elementi horora, ljubavne priče i nadnaravni aspekti koji prate sve Stokerove romane su ono zbog čega sam uživala u čitanju ovog romana. Čitatelji koju uživaju u opisima borbi, bilo mačevima, bilo puškama, također će uživati. Ipak, mislim da bi sama priča bila bolja da je malo kraća jer neki dijelovi znaju biti prilično otegnuti i sadrže zahtjevnu mješavinu ceremonija i političkih govora. Također, sam naslov koji određuje lik Dame, odnosno riječ 'plašt' u nekim njenim opisima je malo zbunjujuć, što vjerojatno dolazi zbog toga što riječ 'shroud' koja stoji u izvorniku, ne znači plašt nego mrtvački pokrov, pa se plašt na nekim dijelovima ne uklapa u dojam koji bi slika djevojke ogrnute njime trebao ostaviti.

Unatoč zamjerkama, ova knjiga pisana je specifičnim Stokerovim stilom, sadrži neke nezaboravne scene: romantične na svjetlosti mjesečine, sablasne među tajnim prolazima dvorca i nadnaravne u dubinama kripte. Priča ima čak i komičnu notu, koja mi se posebno svidjela, u obliku arogantnog Rupertovog rođaka Earnesta, koji neprestano vrijeđa sve oko sebe, ali na vrlo zabavan i humorističan način. Ovaj roman nije 'Dracula' i nikada neće imati njegov kultni status, ali izašao je iz pera istog autora i jedan je od samo 12 njegovih romana, ujedno jedini koji je, osim 'Dracule', kod nas preveden, zbog čega ga itekako vrijedi pročitati.