utorak, 21. listopada 2014.

MRTVE DJEVOJKE IZ MISSISSIPPIJA, Tom Franklin

Izdavač: Znanje, 2013.
[eng. Crooked letter, crooked letter]


Larry Ott je prije 25 godina izašao na spoj sa Cindy Walker, s kojeg se ona nikada nije vratila. Larryeva priča je da je za Cindy njihov spoj bio samo paravan da se ona nađe s drugim dečkom; Larry ju je odvezao do mjesta sastanka, a kada je bilo vrijeme za povratak kući, Cindy se nije pojavila. Cindy više nikada nitko nije vidio i njeno tijelo nikada nije pronađeno, a budući da se Larry cijelo vrijeme držao svoje priče, nisu ga mogli okriviti za ubojstvo, iako je cijeli gradić Chabot u Mississippiju mislio da je to učinio.

Danas, nestala je još jedna djevojka, Tina Rutheford, a netko je upucao Larrya Otta. Policajac Silas Jones istražuje slučaj, koji prema svemu sudeći pokazuje da je Larry kriv i da je zatim pokušao počiniti samoubojstvo. Samo, nešto u svemu tome nije baš kako treba. A ako se tome doda i tajna koju Silas nosi u sebi proteklih 25 godina, a koja bi mogla itekako utjecati na slučaj, nešto sasvim sigurno nije kako treba. Prošlost i sadašnjost odjednom se počinju ispreplitati, a duboko zakopane tajne koje to nosi sa sobom počinju izlaziti na površinu...

Vrlo, vrlo zanimljiv kriminalistički triler, koji se mrvicu razlikuje od ostalih koje možemo pronaći u današnjoj književnoj ponudi. Osim središnjeg slučaja za koji treba pronaći počinitelja, odnosno riješiti sam slučaj, ova knjiga priča nam i pozadinsku priču o životu u malom gradiću obilježenom rasizmom i predrasudama, te priču o nemogućem prijateljstvu koje je u stanju preživjeti nevjerojatne situacije.

Poglavlje po poglavlje, u priči se izmjenjuju sadašnji i prošli događaji, koji, tako ispričani, malo pomalo dodaju komadiće u slagalicu koju već početkom čitanja počnete sastavljati u svojoj glavi. Sa svakim novim poglavljem također malo bolje upoznajete i likove, kao i sredinu u kojoj žive i u kojoj su odrastali. A to je ruralni Mississippi, područje u kojem je dugo postojala rasna segregacija i u kojem je netrpeljivost između crnaca i bijelaca stalna i sveprisutna. Zanimljivo je vidjeti kako je bilo odrastati u takvoj sredini, s gledišta jednog crnog i jednog bijelog dječaka, koji izrastu u posve različite ljude, ali ne baš onako kako, onako na prvu, pomislite. Njihove priče teku jedna uz drugu, povremeno se isprepličući, a onda opet udaljavajući jedna od druge, uz nekoliko neočekivanih zaokreta na tom putu kojim idu. Ono što nam je na početku bilo posve jasno, kasnije ispada da i nije baš tako jasno kako smo mislili, a tajne koji neki likovi kriju, nakon što se pokažu, pokazat će nam i njih u posve drugačijem svjetlu, nekoga malo mračnijem, nekoga svjetlijem. Zaista vrlo zanimljiv triler, kojeg vam svakako preporučam da pročitate.

subota, 18. listopada 2014.

POBUNJENA, Veronica Roth

Izdavač: Ljevak, 2014.
[eng. Insurgent, 2. dio trilogije Divergent]


Mislila sam da me nakon Igara gladi još dugo neka distopijska knjiga ne bude baš toliko oduševila, ali, srećom, bila sam u krivu. Već mi se i prvi dio ove trilogije, 'Različita', svidio, ali nisam znala u kojem smjeru će dalje priča krenuti, a sad, nakon 'Pobunjene', mogu reći da ide u jako dobrom smjeru.

Ako niste čitali 'Različitu', ukratko, radi se o priči smještenoj u distopijskom Chicagu, u kojem je stanovništvo podijeljeno na 5 frakcija: Nijekanje, Učeni, Neustrašivi, Iskreni i Dobrohotni. Grad je okružen ogradom i nitko ne zna što je, niti izlazi, izvan nje. Pripadnost određenoj frakciji utvrđuje se, sa navršenih 16 godina, pristupanjem testu (simulaciji) koji pokazuje za koju frakciju određena osoba ima sklonost. U rijetkim slučajevima dogodi se da netko pokaže sklonost ka više frakcija, što se u ovom društvu smatra opasnim, a takve ljude naziva se Različitima. Takva je i glavna junakinja, Tris, rođena u frakciji Nijekanja, koja na testu pokaže sklonost ka čak 3 frakcije, a odabire Neustrašive. Dok se pokušava uklopiti u novu frakciju, svoju različitost mora pod svaku cijenu držati tajnom, čak i od novostečenih prijatelja i dečka koji ju privlači, Foura. Tajnu koju čuva bit će joj sve teže sakriti od Foura, kad joj on otkrije jednu svoju: da je i on došao iz frakcije Nijekanja, kao i ona, te da je nedavno otkrio tajni plan frakcije Učenih za napad na frakciju Nijekanja. Sam napad ipak ne uspiju spriječiti, ali na kraju ga barem uspiju zaustaviti.

'Pobunjena' nastavlja tamo gdje je 'Različita' stala. Iako je napad Učenih zaustavljen, mnogi iz Nijekanja su ubijeni ili nestali, uključujući Trisine roditelje, a mnogi od Neustrašivih izdali su svoju frakciju i prešli Učenima. Učeni nastavljaju potragu za preživjelim članovima frakcije Nijekanja, kako bi ih iskorijenili, a počinju i iznenadne napade kojima je cilj potraga za Različitima. Tris doznaje da je frakcija Nijekanja napadnuta zbog posjedovanja informacija koje Učeni nisu željeli da budu otkrivene, te da su njezini roditelji umrli u nastojanju da te informacije otkriju svim ostalim frakcijama. I dok jedine frakcije koje bi im mogle pomoći pružiti otpor Učenima, Iskreni i Dobrohotni, inzistiraju na nemiješanju u sukob, a mogući izdajnici prisutni su posvuda i u svim frakcijama, preživjelima iz Neustrašivih i Nijekanja jedina je nada udružiti se s nefrakcijašima, ljudima koji su otišli ili su otjerani iz svojih frakcija i žive poput otpadnika. No, ciljevi novih saveznika čini se nisu baš isti, a u cijelom tom kaosu Tris će morati dati sve od sebe da preživi i da dovrši ono što su joj roditelji započeli...

Kao što sam već spomenula, sviđa mi se smjer u kojem je priča krenula u ovom nastavku. Razvijanje pokreta otpora Učenima se, nakon 'Različite', mogao i očekivati, ali otkrivajući pravi razlog iza napada, dodan je i element iznenađenja koji je priču odveo u potpuno neočekivanom smjeru. Također, u odnosu između Foura i Tris, nikad ne znaš točno što bi se moglo dogoditi, njihove reakcije nikada nisu predvidive (iako sam par puta poželjela da budu), a onaj zadnji Fourov potez nisam uopće očekivala, ali drago mi je da ga je povukao. U ovoj knjizi se gotovo potpuno rasplete radnja iz 'Različite', ali se također i sve zaplete u potpuno novo zamršeno klupko, koje ćemo tek trebati razmrsiti u trećem dijelu. Ja ga s nestrpljenjem iščekujem...

subota, 11. listopada 2014.

MRAČNI PLAMEN, Alyson Noël

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. Dark flame, serijal Besmrtnici, 4. knjiga]


Ako još niste čitali 'Besmrtnike', radi se o ljubavnoj priči dvoje besmrtnika, Ever i Damena. Njihova priča počela je prje 400 godina, kada su se prvi put zaljubili. Ever je tada bila smrtna, a prije no što joj je Damen stigao dati eliksir besmrtnosti, Drina, djevojka koja je također bila zaljubljena u njega, ju je ubila. No, tu ipak nije bio kraj njihove ljubavne priče, jer Damen je Ever, svoju srodnu dušu, pronašao u njenom sljedećem životu, i onom poslije njega, i onom poslije njega, ali svaki je put Ever na neki način stradala. Tek sada, nakon što Ever doživi još jednu nesreću, u kojoj pogine ostatak njene obitelji, Damen joj daje eliksir kako bi ju spasio, te oni konačno imaju mogućnost biti opet zajedno, ovaj put zauvijek. Ipak, neće im sve biti tako lako niti bezopasno, a u svijetu besmrtnika još postoje i brojni neprijatelji kojih se treba čuvati, poput zlog Romana...

'Mračni plamen' direktno se nastavlja na 3. knjigu, 'Zemlja sjena'. Nakon što je Roman prevarom otrovao Damena i njenu prijateljicu Haven, Ever ih je uspjela oboje spasiti, ali uz određenu cijenu: Haven je jedino mogla spasiti tako da joj da eliksir i time ju učini besmrtnom, a Damen je popio Romanov napitak koji ga je ozdravio, ali je istodobno i bio začaran i stvorio magični veo koji je uvijek obavijen oko njega i Ever, tako da se nikada ne mogu dotaknuti.

Sada, Ever traži neki način da dođe do protuotrova za čaroliju kojom je Roman svezao nju i Damena, ali Roman joj ga ni pod koju cijenu ne želi dati. Zato Ever odlučuje pomoć potražiti u magiji, ali čarolija koju izvede, umjesto da Romana veže za nju tako da ga može kontrolirati i natjerati ga da joj da protuotrov, nekako učini baš suprotno i veže Ever za Romana. Odjednom, Roman je sve na što Ever misli i sve što želi. Čarolija je u njoj zapalila mračni plamen koji ne jenjava štogod ona učinila, i koji ju vuče na opasan put koji će svim silama pokušati izbjeći i poništiti čaroliju...ako je to uopće moguće.

I u 4. knjizi ovog serijala Ever i Damen nastoje premostiti prepreke koje stoje na putu njihovoj konačnoj sreći, ali čini se da kako koju prepreku uspiju proći, neka nova im uvijek padne na put. 'Mračni plamen' je savršen naziv ove knjige, jer jako dobro dočarava stanje u kojem se Ever ovdje našla - svladana silama koje je pokušala upotrijebiti u svoju korist i uvučena u vrtlog posljedica koje proizlaze iz svakog koraka koji napraviš nepromišljeno koristeći se crnom magijom, koju u potpunosti ne razumiješ. Biti toliko blizu osobi koju voliš, a ipak biti razdvojen nevidljivom nametnutom barijerom (biti doslovno 'tako blizu, a tako daleko'), kao što je to slučaj kod Ever i Damena, za svakoga bi, sigurna sam, bilo frustrirajuće i naporno, i svatko bi tražio načina da se iz te situacije oslobodi. Iz tog je razloga ovo što je Ever učinila, iako nesmotreno, razumljivo i prirodno, ljudski.

Stanje u kojem se Ever našla nakon što je njena čarolija krenula krivo - njena obuzetost, opsjednutost, tijek misli i fizičko propadanje pod utjecajem čarolije - izvrsno je opisano. Njena mahnitost gotovo se može osjetiti kako izlazi iz stranica knjige. Radnja kao da neprestano kulminira, čitajući sam stalno mislila da će se u sljedećem poglavlju situacija rasplesti, ali ono što se dogodi zapravo te uvuče u sljedeće poglavlje, pa ono poslije, i tako do kraja. Usporedno s radnjom, kao što je to slučaj i s prethodnim knjigama u serijalu, otkrivamo i djelić po djelić čudesnog svijeta besmrtnika. Napetost radnje držat će vas uz knjigu, svaki komadić koji otkrijete, otkrit će i novi komadić koji ćete tek htjeti otkriti, a neočekivan kraj zaintrigirati će vas za sljedeći nastavak. Nadajmo se da će se prevesti uskoro.

GOSPODARICA SMRTI, Ariana Franklin

Izdavač: Mozaik knjiga, 2013.
[eng. Mistress of the art of death, 1. slučaj srednjevjekovne forenzičarke Adelie Aguliar]


Cambridge, Engleska, 12. stoljeće. Tajanstveni ubojica otima djecu i za sobom ostavlja njihova oskvrnuta tijela. U kršćanskoj Engleskoj, narod je praznovjeran, te kada otkriju prvo tijelo malenog dječaka, krivnja odmah pada na Židove, jer svi znaju za priče koje o njima kruže: da za vrijeme svojih krivovjernih svetkovina proždiru malu djecu i od njihove krvi mijese svoj kruh. Jedan od Židova odmah biva linčovan, a kralj Henrik II. prisiljen je sakriti ostatak tog naroda u dvorcu, da i njih ne zadesi ista sudbina. No, tijela se i dalje pojavljuju, a narod je sve bješnji (jer u njihovim glavama Židovi sad već mogu prelijetati zidine i tako otimati djecu) i zahtijeva "pravdu". Stoga kralj pomoć odluči potražiti kod kralja Sicilije, koji mu obećaje poslati dvoje istražitelja koji će saznati tko otima djecu i uloviti ga. No, od dvoje istražitelja, jedan je žena, Adelia Aguilar, doktorica za mrtve, tj. tzv. gospodarica smrti, što baš i nije najbolje niti najsigurnije među zanimanjima u 12. stoljeću. Suočena s mnogim preprekama, osudama i nepovjerenjem, Adelia ne preza od obavljanja svog posla, iz kojeg saznaje mnoge strahote kojima su sirota djeca bila podvrgnuta prije okrutnog ubojstva, ali i doznaje tragove koji će ju odvesti prema tajanstvenom djecoubojici...

Zanimljiva, nepredvidiva, čak poučna. Svim ljubiteljima kriminalističkih romana i trilera ova knjiga bit će ugodan odmak od onih suvremenih koje danas čitamo. Zanimljiva je upravo zato, jer nam pokazuje kako su se rješavali zločini serijskih ubojica puno, puno prije suvremenih mogućnosti i tehnologije, te još uz postavljena, neka danas smiješna, društvena, vjerska i druga ograničenja. Adelia je srednjevjekovna inačica forenzičkog patologa, zanimanje koje je samo po sebi pobuđivalo sumnju u doba u kojem živi, a k tome je još i žena, zbog čega bavljenje poslom koji voli i koji je odabrala postaje nešto što društvo osuđuje, te što može čak biti i opasno po život. Bez obzira na sve to, ona je odlučna, inteligentna, samouvjerena, a kada treba i hrabra. Njen lik podsjetio me na Flaviu de Luce, djevojčicu 'detektivku' iz romana Alana Bradleya, i palo mi je na pamet kako bi baš ovakva mogla biti Flavia kada odraste.

Slučaj koji se u knjizi istražuje možda će nekima biti težak za čitanje, ipak se radi o mučenju i ubojstvima djece, ali ako možete probaviti takvu temu, radnja će vam biti vrlo intrigantna i zanimljiva. Otkrivanje tragova serijskih ubojica ni danas nije lako, a kamoli u 12. stoljeću, ali ovdje vidimo da se i iz najnevjerojatnijih sitnica može puno toga doznati. Opasnost vreba na svakom koraku, napetost raste kako se približavamo ubojici, a svaki novi trag vodi nas u posve neočekivanom smjeru. Priča nam vjerno prikazuje kako podmukao i prikriven može biti ljudski um, te kako se najstrahovitiji zločinci mogu skrivati pod krinkom onih najomiljenijih ljudi u društvu.

Ono što je dodatno zanimljivo u ovoj knjizi je njen povijesni dio. Mislim da je odlično prikazano kako je funkcionirala "pravda" u to vrijeme, od optuživanja nekoga za nešto, do 'dokazivanja' krivice. (Navodnici su ovdje zato jer mi je bilo nevjerojatno pročitati tijek sudskog procesa kakav se odvijao u to doba, te što se sve smatralo dokazom krivnje.) Sam tadašnji 'pravni sustav' opisan je poput aktualnog problema koji je potrebno riješiti, što kralj Henrik II. naposlijetku i čini, a u tom njegovom činu vidimo kako su postavljeni temelji današnjeg sustava pravosuđa u Engleskoj. Taj mi je dio bio posebno zanimljiv i poučan i zato ovu recenziju završavam citatom:

"Bili smo suviše zauzeti svojim događajima da bismo pratili asizu u njezinu punom zamahu, ali da jesmo, svjedočili bismo nečemu novom, nečemu sjajnom, trenutku u kojem je englesko pravo napravilo velik, velik skok iz mraka i praznovjerja na svjetlost.
Jer, tijekom asize, nitko nije bačen u jezero da se vidi je li nevin ili kriv za zločin za koji je optužen. (Nevin će potonuti, krivac isplivati.) Nijednoj ženi nije u ruku stavljeno užareno željezo da se dokaže je li počinila ubojstvo, krađu ili slično. (Ako opeklina zacijeli za određeni broj dana, oslobođena je. Ako ne, mora biti kažnjena.)
Niti je zavade oko posjeda rješavao bog bitaka. (Prvaci koji zastupaju svaku od zavađenih strana moraju se boriti do smrti ili dok jedan ne vikne "Kukavica sam" i baci mač u znak predaje.)
Ne. Bog bitaka, vode i užarena željeza ovoga puta nije bio pitan za mišljenje kao što je do tada uvijek bio slučaj. Henrik Plantagenet u njega ne vjeruje.
Umjesto njega, dokaze su vagala dvanaestorica muškaraca koji bi potom rekli sucu je li po njihovu mišljenju slučaj dokazan.
Ti ljudi zovu se porota. Oni su ta novost.
I još je nešto novo. Umjesto drevnog, zamršenog, naslijeđenog zakona po kojem svaki barun ili velikaš ili gospodar zamka može izreći kaznu svojim prijestupnicima, objesiti ih ovisno o vlastitu nahođenju, Henrik II. Engleskoj je podario sustav koji je uređen i jedinstven te se provodi u cijelome kraljevstvu. Zove se Opći zakon."

četvrtak, 2. listopada 2014.

JA SAM MALALA, Malala Yousafzai

Izdavač: Profil, 2013.
[eng. I am Malala]


Za Malalu Yousafzai, 15-godišnju djevojčicu iz pakistanske regije Svat, saznao je cijeli svijet nakon što su ju na putu kući iz škole talibani upucali u glavu jer se borila za pravo svih djevojčica na školovanje. Malala je preživjela i nadahnula cijeli svijet da digne svoj glas za ono u što vjeruje i ono što je ispravno.

Malalina autobiografija potresna je koliko i nadahnjujuća. Pričanjem o svom životu i životu svoje obitelji Malala opisuje uspon talibana na vlast u Pakistanu i njihov režim vladavine nakon toga. Čitati u kakvoj su se nezavidnoj situaciji našli Pakistanci koji ne simpatiziraju talibanski vjerski fundamentalizam koji im je nametnut potresno je, ali ujedno oslikava nadu i pobjedu pravde nad strahom u opisima ljudi koji su samo svojim riječima i hrabrošću ustali protiv dobro naoružanih talibana.

Ova knjiga zorno opisuje kako je to živjeti pod strogim patrijarhalnim režimom, u kojem je uloga žene samo da čisti, kuha i rađa djecu. Malalina borba borba je svake i djevojčice i žene, koja želi ostvariti svoje pravo na obrazovanje, pravo da izabere što želi biti u životu i pravo da to i postigne. Malalina knjiga inspirira, potiče na razmišljanje, ali i na djelovanje, ona zadivljuje i ispunjava, baš kao i sama Malala. Talibani se i danas žestoko bore protiv prava djevojčica na obrazovanje, zato jer znaju da je obrazovanje moć, i, Malalinim riječima: "Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet". Pročitajte ovu knjigu. Mijenjajte svijet.