DJEVOJKA NA NAVIJANJE, Paolo Bacigalupi

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. The Wind-up girl]

Ovaj znanstveno-fantastični roman debitantski je roman Paola Bacigalupia, a bavi se 'vrlim novim' svijetom budućnosti - svijetom GMO proizvoda i njihove (zlo)uporabe, svijetom u kojem se sve mjeri u kalorijskoj vrijednosti i kojim vladaju goleme kaloričarske korporacije.

Budućnost o kojoj govori Bacigalupi nije onakva kakvu biste vjerojatno u ovom trenutku zamislili. Umjesto očekivanog znatnog tehnološkog napretka, u uporabi su još uvijek fosilna goriva, čija se zaliha znatno smanjila i na koja se plaćaju golemi porezi, a proizvodnja je oslonjena uglavnom na manualni rad i uporabu golemih megodonata kao životinjske radne snage. Autohtone biljne i životinjske vrste gotovo su u potpunosti nestale s lica Zemlje, a stanovništvo se prehranjuje uporabom genetski modificiranog sjemena, koje je često i dvosjekli mač jer je hrana zatrovana baš zbog česte i opetovane genetske modifikacije sjemena, zbog koje se nerijetko javljaju i bolesti koje su u stanju desetkovati stanovništvo. Svijet pati i od posljedica globalnog zagrijavanja, a zbog toga što se razina mora podigla, gradovima prijeti i neprekidna opasnost od potapanja.

Grad u kojem se odvija radnja romana je Bangkok, a sam roman prati priče nekoliko različitih likova: Lakea Andersona, stranca koji radi za jednu od kaloričarskih kompanija i koji pod krinkom proizvodnje uvojnih opruga zapravo pokušava pronaći put do skrivene gradske banke čistog sjemena; Hocka Senga, izbjeglicu iz Kine, u kojoj je nekada bio moćan čovjek, a sada preživljava radeći za strance (konkretno Andersona), usput ih potkradajući ne bi li ponovno namaknuo barem dio nekadašnjeg bogatstva, dok se pritom skriva od vlasti i moguće deportacije; Emiko, djevojke na navijanje, japanske ljudske GMO tvorevine, koja je stvorena da bi bila tajnica, konkubina i pomoćnica svome pokrovitelju, ali koju je isti taj pokrovitelj odbacio i ostavio na milost i nemilost svodniku koji ju iskorištava kao seksualnu igračku za svoje klijente; te Jaideeja, pripadnika snaga Ministarstva okoliša čiji je posao nadgledanje i kontrola sve robe koja ulazi i izlazi iz grada, a koji svoj posao shvaća i vrši gotovo fanatično, na svoj način se time boreći protiv diktature moćnog Ministarstva trgovine koje upravlja gradom iz sjene.

Putevi navedenih glavnih, ali i nekolicine sporednih likova tijekom radnje se isprepliću i svaki od njih imat će neku ulogu u kulminaciji neprijateljstva između vladajućih gradskih frakcija - Ministarstva okoliša i Ministarstva trgovine. Ono što je počelo kao korporativna špijunaža i niz slučajnih susreta moglo bi završiti krvoprolićem i građanskim ratom, s neobuzdanim i nepopravljivim posljedicama...

Svijet budućnosti kako ga vidi Bacigalupi vrlo je zanimljiv, možda baš zato što je uvelike i vjerojatan. Razina na kojoj se današnji svijet koristi bioinženjeringom i razvojem biološkog oružja lako bi mogao dovesti do razine koja je opisana u romanu. Bacigalupi ide čak i dalje od toga: u opisu Emiko, koja se tijekom romana razvija i postaje sve slobodnija, te ruši neke genetski joj nametnute granice, Bacigalupi nam daje i nagovještaj smjera u kojem bi svijet nakon završetka romana mogao krenuti. Taj je smjer također vjerojatan, a možda i neizbježan. Svijet opisan u romanu svijet je kojem ljudska bića jednostavno nisu dorasla, te u koji su se možda već i ranije prestali uklapati i kojem se presporo prilagođavaju. U takvom svijetu ljudi poput Emiko postaju ona 'vladajuća', nadmoćna vrsta, sljedeća karika evolucije. Ovdje moram spomenuti da osim Emiko, niti jedan lik nije okarakteriziran u toj mjeri da ga možemo baš dobro upoznati. Karakterizacija je više usredotočena na neki osobni cilj svakog od likova ili nam omogućuje detaljno upoznavanje neke određene njihove osobine, ali ne ide dublje od toga, što ostavlja lika nedorečenim: primjerice, jasno je da Anderson gaji određenu naklonost prema Emiko i zbog nekog joj razloga odluči pomoći kada ga ona zamoli, iako bi sam zbog toga mogao trpjeti značajne posljedice, ali nigdje ne vidimo zašto on to zapravo radi i što točno Emiko za njega predstavlja. Ta nedorečenost u karakterizaciji, po meni, je najslabija točka ovog romana, iako ne predstavlja tako veliki minus ako gledamo roman u cjelini, jer sve ostalo u romanu funkcionira: opisi svijeta i društva budućnosti, te kako to društvo funkcionira, zanimljiv (i nepredvidiv) tijek radnje, s nekolicinom neočekivanih kulminacija koje roman pretvaraju iz romana znanstvene fantastike u krimić ili pak akcijski roman.

Zbog toga što budućnost predstavljena u romanu djeluje tako vjerojatno, čitajući mi je bilo zanimljivo povlačiti usporedbe onoga što se promijenilo u odnosu na svijet kakav imamo danas. U romanu je očito da su ljudi prošli svojevrsnu apokalipsu u vidu globalnog zatopljenja i podizanja razine mora, zbog čega su morali provesti neke rigorozne mjere kako bi opstali, a te mjere vidimo u obavezi plaćanja golemih poreza na korištenje fosilnih goriva i emisiju ugljika, na stvari koje su u biti i uzrokovale onu apokalipsu s početka rečenice. No, vidi se i da iste mjere ne vrijede za sve - i ovdje ima 'onih koji mogu' i 'onih običnih', koji se zakona moraju držati. Kao i danas, postoje 'veliki igrači' kojima je dozvoljeno ono što je 'malom čovjeku' zabranjeno, velike korporacije i bogati i utjecajni pojedinci kojima se gleda kroz prste ako neke od nametnutih mjera ne poštuju. Tijekom romana vidimo kako se sve opet vrti ukrug: iste stvari koje su dovele do globalnog zatopljenja, a na koje su velik utjecaj imali baš ti kojima je zbog moći ili utjecaja ili novca bilo dozvoljeno 'više od dopuštenog', sada se ponovno događaju. Svijet je došao do prijelomne točke - apokalipse - i preživio je, jedno vrijeme je vjerojatno bio na oprezu, pazivši na svaku sitnicu koja bi mogla ponoviti tu već doživljenu katastrofu, ali prolaskom vremena situacija se smirila i negdje je, netko (u ovom slučaju Ministarstvo trgovine, kako bi se domoglo vlasti i još više moći), nekome, odlučio da mu može dopustiti tu jednu sitnicu viška (naravno, za određenu cijenu, glas, podršku, što li), pa još jednu i još jednu dok je svijet polako zaboravljao na ono što je netom proživio i dok se nije našao ponovno na rubu one iste apokalipse koju je bio smetnuo s uma prvi (ili drugi, ili treći) put. Budući da i danas imamo rastući problem globalnog zatopljenja, koji mnogi (namjerno) ignoriraju, lako je vidjeti kako je došlo do situacije u kojem se svijet nalazi u ovom romanu. Kao što je, nažalost, jednako lako vidjeti da će se ista situacija ponoviti, i da će se nastaviti ponavljati, valjda sve dok ne ostanemo bez svijeta koji možemo (ponovno) upropastiti. Baš ta aktualna problematika na čiji razvoj Bacigalupi ovim romanom daje svoje viđenje čini ovaj roman ne samo zanimljivim fikcijskim štivom, već i nečim što potiče na razmišljanje i propituje sve ono što radimo: jesmo li na dobrom ili lošem putu i kamo će nas taj put odvesti?

Mislim da je Bacigalupi napisao dobar roman, koji itekako vrijedi pročitati, unatoč njegovim slabostima, pa čak i ako niste baš ljubitelj znanstvene fantastike. Nije ovo roman koji će vas oboriti s nogu ili roman u kojem ćete se zaljubiti u nekog od glavnih likova (i to ne samo zato što većina likova pati od različitog stadija pokvarenosti i/ili korumpiranosti), ali je roman koji bi vas mogao zaintrigirati i na duže vrijeme vam okupirati moždane stanice. Možda je neke njegove dijelove koji se tiču bioinženjeringa na početku malo teže razumjeti, ali kasnije sve počne teći samo od sebe. Samo se treba probiti kroz prvih 50ak stranica, po meni nepotrebnog, opisa proizvodne trake tvornice uvojnih opruga (!). No, ono što slijedi vrijedno je tog proboja. Upoznat ćete svijet kakav bi mogao biti ako ne počnemo malo više paziti na ono što radimo, pogotovo u području 'igranja Boga' s genetskim modifikacijama, jer, prema onome što je opisao Paolo Bacigalupi u 'Djevojci na navijanje', ono čime se danas bavi Monsanto samo je dječja igra.

BOŽIĆNI PULOVER, Glenn Beck

Izdavač: Naklada Ljevak, 2009.
[eng. The Christmas sweater]

Sve što je Eddie ikada želio za Božić bio je crveni Huffy bicikl s crnim banana sjedalom. Zbog njega je bio dobar cijele godine, pomagao mami čak i kada to nije od njega tražila, uzorno se vladao u školi i čuvao se nevolja. Ali kada to Božićno jutro konačno svane, Eddie otkriva da ga umjesto bicikla pod drvcem čeka - pulover. Iako shvaća da njegova majka nije imala dovoljno novca da mu priušti bicikl, te da se zbog toga posebno potrudila isplesti mu baš taj pulover, bijes i razočaranje zbog neispunjene želje u Eddiejevom dvanaestogodišnjem umu prevladaju sve druge osjećaje. Ljut na sve i svakoga, Eddie će morati lekciju o tome da je najveći dar ono što već imaš i što ti je cijelo vrijeme pred nosom morati naučiti na teži način...

Poučna i nadahnjujuća, priča o božićnom puloveru Glenna Becka priča je u onom pravom božićnom duhu. Prepričana prema istinitom događaju iz autorovog života, ova nas priča uči o nesebičnosti, zajedništvu, tome što je prava sreća i kako ju vidjeti. Ona ističe jednu nažalost često istinitu činjenicu da ljudi ne cijene ono što imaju sve dok ne ostanu bez toga, odnosno govori nam kako smo ponekad toliko usredotočeni na jednu stvar koju želimo da nismo u stanju vidjeti da nam je to točno pred nosom - takoreći, od šume ne vidimo stablo. S posebnim naglaskom na obitelj, kao i sve što ta riječ predstavlja - zajedništvo, potporu, nesebičnu ljubav i čvrst oslonac, ova će nas priča natjerati da se zapitamo cijenimo li dovoljno vlastitu obitelj i sve ljude koje volimo.

Ova je priča iskrena, osjećajna i vrlo, u nedostatku bolje riječi, 'stvarna'. Svatko od nas se sigurno našao nekakvoj sličnoj situaciji kao Eddie, kad nam tvrdoglavost nije dala da neke stvari vidimo u pravom svjetlu. Čak i kad je nemoguć, Eddieja možemo razumjeti, te čak i kad zbog svog ponašanja dobije točno ono što zaslužuje, ne možemo s njim ne suosjećati. Priča me neodoljivo podsjetila na 'Božićnu priču' Charlesa Dickensa, a kao i Dickensov 'junak', ovaj dvanaestogodišnji Scrooge na kraju će vam ipak prirasti srcu. Također, moram spomenuti da, iako se dotiče religije, što me kao ateista zna zasmetati u nekim djelima, taj dio u ovoj priči nije napadan i ne dominira, te se poruka koju priča nosi može shvatiti i bez religioznog konteksta.

'Božićni pulover' sjajan je božićni poklon, neovisno o tome kakve knjige inače čitate. A u ovom prekrasnom ilustriranom mini izdanju naklade Ljevak, ne trebaju vam ni mašne ni ukrasni papir. Savršen izbor za čitanje tijekom blagdana - i podsjećanje na ono što ti blagdani u biti jesu.

PODIJELJENA, Amanda Hocking

Izdavač: Lumen, 2014.
Trilogija o Trilima, 2. knjiga
[eng. The Trylle trilogy: Torn]

U 'Zamijenjenoj', upoznali smo rasu Trila, posebnu rasu trolova koji preživljavaju tako da svoju djecu podmeću ljudima, a u zamjenu odvode njihovu sa sobom. Wendy je jedno takvo Trilsko dijete, podmeče, koja je tek upoznala svoju pravu majku i saznala za svoje podrijetlo podmetnute Trilske princeze, kao i svoju dužnost da jednog dana preuzme i vodi kraljevstvo Trila. No, na tom putu stoje joj i neprijatelji, neprijateljska trolska rasa Vitra, koja Wendy pokušava iz nekog razloga oteti.

Sada, u 'Podijeljenoj', ulazimo dublje u priču. Doznajemo mnogo više ne samo o kraljevstvu, nego i o politici Trila, kao i Vitra. Na samom početku, novi pokušaj otmice Wendy od strane Vitra urodi plodom. Ipak, zarobljeništvo samo po sebi ne čini se tako strašnim, a nakon što upozna i samog kralja Vitra, Wendy konačno shvaća koji točno razlozi stoje iza ove otmice. Čini se da je Wendyna majka neke tajne o Wendynom podrijetlu ipak zadržala za sebe, a Wendy ih sada otkriva. U svjetlu novih mogućnosti koje se pred njom pružaju, ali i rizika da izgubi one koje voli, Wendy će morati donijeti neke važne odluke, i snositi njihove posljedice.

U ovome se dijelu ponovno susrećemo sa svim divnim likovima iz 'Zamijenjene', u pratnji nekih novih lica, koja su jednako zanimljiva. U prvoj knjizi Wendy je šarmirao Finn, slatki, nesebični i odani njoj dodijeljen tragač. No, u ovom dijelu, kao da strast između Wendy i Finna pomalo blijedi. Razlog tome mogao bi biti Loki, svojeglav, neodoljiv, pomalo loš dečko iz rase Vitra, prema kojem Wendy također osjeća određenu privlačnost. Situaciju joj još dodatno otežava činjenica da kao Trilska princeza ne može ostvariti vezu s kim god želi, nego mora odabrati pogodnog životnog suputnika koji će biti dostojan prijestolja koje ga jednoga dana čeka. Teške izbore koje Wendy mora napraviti, tako će morati napraviti i na ljubavnom planu.

Sam lik Wendy promijenio se u odnosu na prvi roman: Wendy je sada zrelija, odlučnija, ozbiljnije shvaća svoje odgovornosti i zna kako dobiti ono što želi. Pozicija u kojoj se nalazi zna biti vrlo teška, ali Wendy uvijek ima uza sebe odane prijatelje na koje se može u svakom trenutku osloniti: svog ljudskog brata Matta, te Rhysa, dječaka s kojim su je nakon rođenja zamijenili i trilsku prijateljicu Willu.

U svijet koji nam je 'Zamijenjena' otkrila, 'Podijeljena' nas vodi još dublje: svijet pun trolova i borbi između rasa, ali i svijet magije, romantike i kontroverze. I u ovom nastavku imamo priliku upoznati nove svjetove i zanimljive likove, te uživati u sjajnoj karakterizaciji likova i nepredvidivoj radnji, sa dovoljno zapleta i obrata koji osiguravaju da ćemo ostati začarani do kraja. A na kraju nas pak dovoljno pitanja čeka neodgovoreno, kako bismo s nestrpljenjem iščekivali finale trilogije.

Među knjigama YA fantastike, ova se trilogija ističe originalnošću. Čitali smo o vilama, vampirima, vukodlacima i raznim drugim fantastičnim bićima...vrijeme je da se malo pozabavimo i trolovima, zar ne?

GOZBA JOHNA SATURNALLA, Lawrence Norfolk

Izdavač: Fraktura, 2014.
[eng. John Saturnall's feast]

U Lawrencea Norfolka zaljubila sam se prije nekih 9 godina, pročitavši njegov 'Lempriereov rječnik', povijesno-fantastični roman koji me sa svojih preko 700 stranica potpuno osvojio. 'Gozba Johna Saturnalla' nije toliko opsežna i ne zadire toliko u fantastiku, ali krasi ju jednako sjajan stil pripovijedanja, intrigantni i slojeviti likovi, te fantastično opisano povijesno okruženje u kojem se radnja romana odvija.

Roman prati život naslovnog lika, Johna Saturnalla, od dječaštva do punoljetnosti, te od siromaštva i osamljenosti života u malom selu do stjecanja popularnosti i postajanja glavnim kuharem dvorca Buckland.

Još otkad je bio dječak, John je imao jedinstvenu sposobnost raspoznavanja mirisa, kojom je mogao pogoditi točno od kojih se sastojaka sastoji, primjerice, neko jelo. Tu sposobnost nazivao je svojim 'demonom', koji mu čuči u korijenu jezika. Johnova majka bila je poznata kao seoska travarica, odnosno neka vrsta liječnice/ljekarice, zanimanje na koje su mnogi poprijeko gledali i nerijetko ju nazivali vješticom, čak i nakon što bi im pomogla u njihovim nevoljama. Njeno zanimanje posebno biva 'trn u oku' samoproglašenog propovjednika Marpota, koji na Johnovu majku svali krivnju zbog iznenadne epidemije koja se proširi među seoskom djecom, te jedne zimske večeri nju i Johna protjera iz sela i spali im kuću. John i njegova majka bježe u šumu, u kojoj pronalaze zaklon od svojih progonitelja, ali ne i od hladnoće, zime i gladi. Ubrzo Johnova majka umire i John je prepušten sam sebi, te odlazi u dvorac Buckland, kamo je majčina posljednja želja bila da ga pošalje.

Cijelog života John je slušao majčine pripovijesti o Gozbi - legendu u kojoj su prvi muškarci i žene na svijetu zajedno stvarali raskošnu Gozbu i zajedno u njoj ravnopravno uživali - i kako je na njemu da Gozbu obnovi i daruje drugima. Došavši u dvorac nakon majčine smrti, John započinje raditi kao kuhinjski pomoćnik i malo-pomalo otkriva tajne kuhinje i kuharskog zanata, na svakom se koraku prisjećajući majčinih priča. U mnogim prostorijama dvorske kuhinje i oko nje, John će i sam postati majstor kuhar, stjeći doživotne prijatelje, ali susresti i pokojeg neprijatelja iz prošlosti, te na koncu prepustiti se ljubavi - i prema hrani i prema Lucretiji, kćeri gospodara dvorca...

Povijesno okruženje u koje je smještena radnja ovog romana je Engleska u 17. stoljeću, za vrijeme smjene vladavine kralja Charlesa I. i diktature Olivera Cromwella. Ono što je zanimljivo kod ovog romana je to što to povijesno okruženje nije opisano povijesnim činjenicama, već hranom. No, nemojte misliti da je ovo nekakva knjiga recepata, iako svako poglavlje započinje jednim Johnovim receptom i crtežom jela. Hrana je ovdje u biti pratilac svih događanja, poput nekog sveprisutnog lika, ona nam pomaže da neku situaciju doista 'osjetimo', neki događaj doista 'omirišemo' i 'okusimo'. A spomenuti recepti na početku poglavlja, pak, kao da pričaju neku svoju posebnu priču, te čine svojevrstan uvod u poglavlje koje slijedi. To nije uobičajeni spisak sastojaka i opis postupka izrade jela, već mala 'priča u priči', ne samo o spravljanju jela, već i okolnostima u kojima ono nastaje i ljudima kojima je namijenjeno.

'Gozba Johna Saturnalla' priča je o životnim usponima i padovima, iznenađenjima koja život sa sobom nosi i izborima s kojima smo tijekom života suočeni. Prateći Johna na njegovom putu od siromašnog dječaka do glavnog kuhara jednog dvorca, svjedoci smo svih njegovih padova na tom putu, svih pogrešnih koraka, svega lošeg i svega dobrog što je na tom putu napravio. Hrana, i raznorazne namirnice od kojih je spravljena, pritom nas prate na svakom koraku, i nerijetko čine da nam sline cure prilikom čitanja opisa spravljanja raznovrsnih jela. Čak i neke za koje nisam nikada čula djelovale su mi vrlo primamljivo zbog načina na koji je to u knjizi opisano. Kao što joj i sam naslov kaže, ova knjiga je prava 'Gozba', pa vam još jedino mogu reći da na nju - prionete! Uz jedan mali savjet: nemojte ju čitati gladni ;)

ALL SOULS TRILOGIJA, Deborah Harkness

Izdavač: Fraktura, 2011.-2014.

1. knjiga: Otkrivanje vještica (eng. A Discovery of witches)
2. knjiga: Sjena noći (eng. A Shadow of night)
3. knjiga: Knjiga života (eng. The book of life)

U 'Otkrivanju vještica' upoznali smo Dianu i Matthewa, vješticu i vampira, i svjedočili samom početku njihove ljubavne veze. Dotaknuli smo tajanstveni rukopis Ashmole 782, koji sadrži tajnu postojanja vještica, vampira, demona i ljudi, te zajedno s Dianom i Matthewom, započeli uzbudljivu potragu za njegovim izgubljenim stranicama. Također smo pratili Dianu na vlastitom putu da otključa svoje vještičje moći, kojima se zbog svjedočenja smrti svojih roditelja do sada nije mogla koristiti.

U 'Sjeni noći', nastavili smo potragu za tajanstvenim rukopisom, i zajedno s Dianom i Matthewom otputovali u prošlost, slijedeći trag rukopisa, usput bolje upoznavajući njihove obitelji i njih same. Sudjelovali smo u Dianinoj i Matthewovoj borbi da dokažu da je njihova ljubav - zabranjena ljubav vampira i vještice - ne samo moguća, nego i neuništiva.

U 'Knjizi života', potraga za Ashmoleom 782 dolazi svome kraju. U ovome dijelu, sve tajne rukopisa biti će otkrivene, a Diana i Matthew morat će upotrijebiti sve svoje moći i pozvati u pomoć sve svoje prijatelje kako bi se oduprli neprijateljima koji također neće prezati ni od čega da se dokopaju rukopisa. Ovu borbu ne smiju ni pod koji cijenu izgubiti, jer o njenom ishodu ovisi ne samo njihova, nego i budućnost njihove djece...

Čitanje 'All souls' trilogije uzbudljivo je putovanje na koje ćete se, vjerujte mi, s guštom otputiti. Stranicu za stranicom, radnja je sve napetija, tajne se pomalo otkrivaju, a privrženost glavnim likovima, Matthewu i Diani, sa svakom pročitanom rečenicom raste. Nadnaravno se miješa s povijesnim, a čarolija sa znanošću, u ovoj epskoj pripovijesti u kojoj ćete uživati.

Važno je napomenuti da ove knjige nisu samo čista fantastika, već se u njima može naći ponešto za svakoga. Tako imamo nezaboravnu ljubavnu priču jedne vještice i jednog vampira, imamo misteriozni rukopis Ashmole 782 i uzbudljivu potragu za njegovim nestalim stranicama, kao i žustre i podmukle neprijatelje koji vrebaju na svakom koraku ne bi li nas u potrazi za tim rukopisom preduhitrili, te s kojima smo nerijetko prisiljeni sukobiti se. Ima ovdje akcijskih scena, putovanja, romanse, tajni i misterija. Kao i povijesti, što se naročito može vidjeti u drugoj knjizi, 'Sjena noći', u kojoj Matthew i Diana putuju u prošlost, točnije u elizabetinsku Englesku, te u kojoj upoznajemo ne samo to doba per se, već i zanimljive znamenite ličnosti koje su u to doba bile poznate: primjerice, Shakespeara i sir Waltera Raleigha.

Budite uvjereni, ova je trilogija prava književna poslastica. A sa preko 1.500 nezaboravnih stranica, poslastica je to u kojoj ćete dugo uživati, i to uživati u svakoj pročitanoj stranici! Stoga, knjigu u ruke i krenite na putovanje! Želim vam dobar provod!

UBITI PTICU RUGALICU, Harper Lee

Izdavač: Šareni Dućan, 2014.
[eng. To kill a mockingbird]

'Ubiti pticu rugalicu' prvi je, i jedini, roman Harper Lee. Nakon njega nikada više ništa nije napisala. Možda zbog toga što, kad napišeš nešto tako dobro, tako životno, tako pronicljivo i tako genijalno, nemaš potrebe više išta napisati, jer si rekao sve što se trebalo reći.

Malo je reći da je ova knjiga klasik. Po mom mišljenju, ovo je knjiga koju bi doista trebao pročitati baš svatko, bez obzira na dob ili bilo kakve čitalačke preferencije. Zanimljivo je da ova knjiga nije uvrštena na popis za lektiru niti za osnovne, niti za srednje škole, a definitivno bi se na barem jednom od njih trebala naći.

Knjiga govori o djevojčici, Scout, koja odrasta u obitelji koja se sastoji od oca i brata, na američkom jugu. Doba je to rasnih razlika i problema, u kojem možeš biti nevin osuđen na smrt samo zato jer si krive boje kože, ili na neki drugi način drugačiji. Scoutin otac, Atticus Finch, po zanimanju je odvjetnik, cijenjeni javni službenik koji je onime što radi već odavno zaslužio poštovanje cijelog grada. Ipak, sve se to može promijeniti kada Atticus dobije slučaj obrane jednog crnca, kojeg je bijela djevojka optužila za silovanje. Zbog tog slučaja, Scout i njen brat, Jem, naći će se, baš kao i njihov otac, u središtu lonca koji tek što ne proključa zbog rasne netrpeljivosti. Osjetivši na svojoj koži kako je to kad te društvo zbog nečega osuđuje, Scout i Jem, kojima je dotada omiljena zabava bila smišljati razne priče, često i zločeste, o susjedu Boou Radleyu, koji zbog nekog razloga nikada ne izlazi iz kuće, počet će malo drugačije gledati na ljude oko sebe, pa i Booa. Jer, u svijetu  koji je često nepravedan, i u kojem je život često zaista težak, važno je uvijek imati prijatelje na koje možeš računati, kakvi god oni bili, i svima dati mogućnost da to postanu. Jer, kad zagusti, više ne gledaš na to kakve je tko boje kože ili zašto je takav kakav jest, važno je da samo da je dobar čovjek i da je tu kad ga trebaš, što god da se dogodi...

'Ubiti pticu rugalicu' priča je o odrastanju, o sazrijevanju, o prijateljstvu i obitelji. Poučna je, iskrena, izravna i potiče na razmišljanje. Bez suzdržavanja govori o predrasudama, nepravdi i društvenim osudama, te ističe poruku da nikada nije u redu osuđivati nekoga samo zato jer je drugačiji. Jer taj netko drugačiji, poput Booa Radleya, možda ti jednog dana može spasiti život.

Kao što sam već spomenula, ova knjiga trebala bi se naći na svačijem popisu za čitanje, a posebno mislim da bi je trebala pročitati djeca, možda već u osnovnoj školi. Zato, ako imate klince i razmišljate o tome da im ovog Božića pod bor stavite knjigu, razmislite o ovoj. Bio bi to zaista izniman dar.

ŠETNJA MEĐU GROBOVIMA, Lawrence Block

Izdavač: Ex Libris, 2001.
[eng. A walk among the tombstones, 10. knjiga u serijalu o Matthewu Scudderu]

Privatni istražitelj Matt Scudder baš je odlučio uzeti tjedan dana odmora u Irskoj, kada dobije neočekivani poziv: Žena libanonskog zastupnika je oteta i brutalno ubijena, unatoč suprugovu plaćanju otkupnine. Scudder prihvaća slučaj, iako na početku nema gotovo nikakvih tragova - ubojice su čak sve pozive za otkupninu bili otputili iz javnih govornica. U potrazi za tragovima, Scudder započinje s istražnim postupkom - intervjuiranje potencijalnih svjedoka, provjeravanje novinskih datoteka u potrazi za sličnim zločinima i pozivanje na usluge starih kontakata iz policije.

Bivši alkoholičar Scudder danas ide na više sastanaka anonimnih alkoholičara nego ikada i prvo nevoljko pristaje pomoći jednom zastupniku nakon što njegovu suprugu ubiju otmičari. Uz pomoć svojih nekadašnjih policijskih kolega, svog pomoćnika T.J.-a i svoje djevojke Elaine, Scudder polako, ali sustavno svakim korakom zateže mrežu koju je bacio na krivce. Scudder se približava identificiranju ubojice kad dobije još jedan poziv - o tinejdžerici koja je oteta na isti način kao i ranije žrtve. Ono što je do sada bila dugotrajna istraga mora se drastično ubrzati kako bi spasio djevojku...

Ovaj najnoviji roman o Mattu Scudderu nudi uobičajeni Blockov set vještog planiranja, snalažljivosti i brzog tempa, uz dodatak pomalo iskrivljenog smisla za humor, koji koristi u svim svojim triler romanima. Block ne inzistira previše na akciji, ali kada do nje dođe, to je brza, živopisna i uvjerljiva scena.

Sve knjige o Mattu Scudderu izgrađene su na istim temeljima: na karakteru glavnog lika, atmosferi, pucketavim dijalozima i postupnoj gradnji napetosti - i sve su zarazne. Ni ova knjiga nije iznimka, i čita se od početka do kraja u jednom dahu. Svaka preporuka!

DESETI KRUG, Jodi Picoult

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. The tenth circle]

Od Jodi Picoult ranije sam pročitala jedino roman 'Čuvarica sestre svoje', koji me oduševio, dirnuo i rasplakao. Bila sam više nego radoznala hoće li joj nešto takvo uspjeti i s nekim drugim romanom, i moram vam reći, nije me razočarala. Ne, 'Deseti krug' me nije rasplakao, niti dirnuo na isti način kao 'Čuvarica', ali me jednako oduševio, zapanjio i natjerao na razmišljanje.

Glavna junakinja ovog romana zove se Beatrice Stone, ali mrzi svoje ime i više voli da ju svi oslovljavaju nadimkom, Trixie. Trixie ima 14 godina i tipična je tinejdžerica, njen svijet vrti se oko škole, prijatelja, dečka i zabave, odnosno odrastanja, otkrivanja, prelaženja granica i svega što adolescencija sa sobom nosi. Ili, tako se barem čini na prvi pogled, jer Trixie se silno trudi izgledati normalno i bezbrižno, dok probleme koji ju muče potiskuje duboko u sebi, misleći da je sve moguće sakriti lako kao ožiljke od rezanja žiletom ako preko njih prevučeš duge rukave.

Hod po rubu ipak nije moguće beskonačno izvoditi, jer će te kad tad nešto pogoditi i izbaciti iz ravnoteže. Taj pogodak kod Trixie izrazito je razoran i dogodi se jedne noći na tulumu kod prijateljice kad postane žrtvom silovanja, a silovatelj je, ni manje ni više, nego dečko kojeg voli. I onda, kako dalje? Kako nastaviti sa životom, kako ikome više ikada vjerovati, kako vratiti vjeru u sebe samu, kako svakog dana ustati i staviti jednu nogu ispred druge i činiti normalne, svakodnevne stvari? Kako preboljeti, kako oprostiti, kako zaboraviti? Je li to uopće moguće?

Ova se knjiga bavi svim ovim pitanjima, i gleda na njih iz različitih kutova, ne samo
Trixienog, nego sa stajališta cijele njene obitelji, pa i okoline - od vršnjaka, liječnika, psihologa i ljudi koji Trixie okružuju, do Jasona, dečka koji joj je to napravio. U ovoj priči ništa nije crno i bijelo, nitko samo dobar ili samo zao, a mnogo toga uopće nije onakvo kakvim se čini. Uzmimo za primjer Trixienog oca, Daniela, koji je već 15 godina brižan otac, uspješan strip crtač i dobar suprug, ali koji također nikada ne govori o svojoj prošlosti, o svom odrastanju u malom selu na Aljasci među Eskimima, kao ni o tome zašto je otamo pobjegao i nikada se više nije vratio. Ili Trixiena majka, Laura, koja je naizgled vrlo cijenjena profesorica na sveučilištu, odana supruga i dobra majka, ali koja već tjednima kući dolazi sve kasnije, uz sve apsurdnije izgovore, uvjerena da stvarni razlog njene odsutnosti još nitko nije uspio odgonetnuti.

Sama tema s kojom se ova knjiga hvata ukoštac - silovanje - vrlo je teška, pomalo i tabu, ali mislim da ju je Jodi Picoult hrabro iznijela, ističući sve probleme s kojima se žrtve silovanja u svojim životima svakodnevno susreću. Išla bih toliko daleko da bih rekla da ova knjiga na neki način podiže svijest o žrtvama silovanja i (nepravednom?) načinu na koji se društvo prema njima postavlja. Dotiče se i one aktualne problematike toga da 'ne' znači 'ne', bez obzira kako žrtva bila obučena, u kakvom je odnosu sa (potencijalnim) počiniteljem i kako se prethodno ponašala. Danas se, nažalost, često opravdava ili umanjuje sam zločin silovanja, ističući kako je 'ona to sama htjela', 'da nije ne bi bila tako obučena', 'nije izričito rekla ne' i tako dalje, i tako dalje. U vezi toga mislim da ova knjiga zauzima stav, stav da je silovanje strašno, da za njega nema opravdanja, da 'ne' znači 'ne' i da je još strašnije sve ono kroz što žrtve moraju proći nakon silovanja a da bi dokazale da su žrtve. Picoult je to savršeno prikazala u dvije rečenice:

"Većina ljudi nije shvaćala, osim ako nisu bili iz policije, da su i žrtva silovanja i žrtva prometne nesreće zauvijek izgubljene. Razlika je bila u tome što se žrtva silovanja još uvijek morala ponašati kao da je živa."

No, kao što sam već spomenula, ništa nije crno i bijelo, pa tako ni sam slučaj silovanja oko kojeg se radnja vrti. Dok likovi pričaju o tome što se dogodilo, cijeli slučaj imamo prilike sagledati iz više kuteva. Picoult malo-pomalo raspliće pravu istinu, dodajući samo jedan po jedan odgovor u danom trenutku, i usput nam bacajući komadiće prošlosti povezane s nekim od likova. Način na koji je slagana čini ovu knjigu ujedno i misterijem, čiju konačnu sliku možemo u cjelosti vidjeti tek nakon što sve komadiće prošlosti prikupimo na hrpu, povežemo s pravim likovima i složimo pravim redoslijedom. Time priča kao da dobiva još jednu dimenziju, a činjenica da svaki lik usput skriva i neku svoju, vlastitu priču, čini je još zanimljivijom za čitanje.

Još je jedna stvar koja mi se posebno svidjela kod ove knjige. Zapravo, dvije: prva je poveznica s Danteovom 'Božanstvenom komedijom', konkretnije njenim prvim dijelom, 'Pakao'. To je književno djelo na neki način obilježilo svakog člana Trixiene obitelji, i to je bilo ono što je povezalo Lauru i Daniela. Laura na sveučilištu predaje o Danteu, a kroz dijeliće njenih predavanja možemo vidjeti i kako se neka značenja Danteovih djela koja na tim predavanjima tumači svojim studentima reflektiraju i na njen vlastiti život i ponekad čak čine prevagu u nekim odlukama koje mora donijeti (Gotovo kao da se zapita: 'Ako ovo učinim, u kojem bih krugu Danteovog pakla mogla završiti?).

Tematiku Danteovog 'Pakla' koristi i Daniel u svojim stripovima i to je ona druga stvar koja mi se posebno svidjela: strip. Osim što je izvanredno nacrtan, strip priča i svoju vlastitu priču, koja bi se bez problema mogla čitati i samostalno, bez knjige. Ali on ujedno i prenosi sve ono što Daniel u knjizi, kako radnja odmiče, osjeća. Strip je u biti preslika njegove unutarnje osobnosti, ili zapravo svega onoga što Daniel u sebi skriva i ne pušta van. U stripu njegova prošlost, koju cijelo vrijeme drži u tajnosti, na mahove izvire i daje nam uvid u to kakav je on zapravo čovjek (i kako je taj čovjek postao). Aktualne događaje iz svog života Daniel je prenio u strip, i vrlo je zanimljivo vidjeti kako se ta stvarnost odigrava u njegovom umu. Način na koji je strip uklopljen u knjigu - poglavlje stripa prati poglavlje same knjige - savršeno je koncipiran i daje nam mogućnost da čitajući otkrijemo do u detalje sve načine na koji su dvije priče jedna s drugom isprepletene. Usput, pohvaljujem
ideju - jedna knjiga, dvije priče.

Na kraju, dotaknula bih se i samog naslova, koji također vuče poveznicu s Danteom. Iako je Danteov 'Pakao' načinjen od (samo) devet krugova, 'Deseti krug' odnosi se na još jedan, dodatni krug pakla. Prema Picoult, u njega bi spadali samo oni najgori od najgorih - ljudi koji lažu samima sebi. E sad, jesu li baš oni 'najgori od najgorih' i trebaju li zato biti strpani u najdublji krug pakla? I što je zapravo pakao? Je li isti za sve ili napravljen za svakoga posebno, onako, baš 'po mjeri'? Je li gore ako ti moraš kroz njega proći ili promatrati nekoga drugoga, koga voliš, kako to čini?

"...pokazalo se da pakao nije promatranje voljene osobe koja pati; pakao je drugi čin, kad je već prekasno da se bilo što učini."

Na ta vam pitanja neću odgovoriti. Najbolje bi bilo da pročitate knjigu i zaključite sami.

ODJEL 19 - serijal, Will Hill

Izdavač: Znanje, 2013./2014.

1. knjiga: Početak [eng. Department 19]
2. knjiga: Uskrnuće tame [eng. Department 19: The Rising]
3. knjiga: Borbene linije [eng. Department 19: Battle lines]

Odjel 19, znan i pod nazivom 'Crna svjetlost', tajna je vladina organizacija koja se svakodnevno bori protiv vampira, čijeg je postojanja svijet također nesvjestan. Organizaciju su još 1892. utemeljili Jonathan Harker, Arthur Holmwood, John Seward i Abraham Van Helsing, četvorica preživjelih nakon susreta s Drakulom, prvim poznatim vampirom, od kojega su potekli svi oni poslije.

Nakon što mu nepoznato stvorenje otme majku, Jamie Carpenter nađe se unutar ove tajne vladine organizacije, gdje doznaje ne samo da vampiri postoje i da predstavljaju stvarnu, svakodnevnu, prijetnju čovječanstvu, već i da je stvorenje koje mu je otelo majku upravo jedan od njih. Friško regrutiran, Jamie uz pomoć Odjela 19 kreće u borbu protiv smtronosnog neprijatelja i potragu za majkom, dok usporedno otkriva tajne Odjela kojemu sada pripada, njegovu povezanost sa svojim ocem, koji je ubijen pod čudnim okolnostima, te skriveni plan samih vampira, koji je veći i krvoločniji no što bi itko mogao i zamisliti...

Moram priznati da mi se prva knjiga na dijelove činila poprilično djetinjastom i naivnom, iako ima i jako dobrih dijelova, ali drago mi je da sam nastavila čitati, jer je serijal u nastavku naprosto odličan! Povezanost s pričom o Drakuli, i sam Drakula, s kojim ćete se u knjigama susresti, jako su dobro smišljeni i daju nam još jedan pogled na cijelu tu priču, istodobno respektirajući i nimalo ne izvrčući originalno Stokerovo djelo, što mi se posebno svidjelo. Likovi, poput Jamiea, kroz knjige se razvijaju, pa kako radnja odmiče, počet ćete ih više cijeniti. Također, ima puno neočekivanih prevrata - likovi za koje to nikada ne biste pomislili pretvaraju se u podmukle izdajice, a oni naizgled 'mlitavi' i neodlučni postaju hrabri baš kada je najteže i točno u pravom trenutku.

Radnja svake knjige, iako na 500-tinjak stranica, odvija se zapravo samo u nekoliko dana. A, bez obzira na naizgled puno strana koje obuhvaćaju kratki vremenski period, ni u jednoj knjizi uopće nema praznog hoda - događaji se nižu jedan za drugim, baš svaka reakcija izaziva protureakciju i to u tolikoj mjeri da se ponekad upitate kada likovi u ovoj knjizi uopće imaju vremena udahnuti. Radnja je izuzetno napeta i natjerat će vas da čitate svaku knjigu sve do kraja, te vas ostaviti u iščekivanju sljedećeg nastavka.

Iako su klasificirane kao knjige za mlade, količina akcije i napetosti, te uzbudljivost radnje natjerat će svakog poklonika, kako akcije, tako i trilera i SF-a ili jednostavno dobre, uzbudljive priče, da u ovom serijalu uživa. Svakako pročitajte!

NIJEMA DJEVOJKA, Tess Gerritsen

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2014.
[eng. The silent girl, 9. knjiga iz serijala Rizzoli & Isles]

Kad skupina turista na ulici u Chinatownu pronađe odrezanu ljudsku šaku, na mjesto događaja pozvani su istražitelji bostonske policije Jane Rizzoli i Barry Frost, koji nedaleko od šake pronalaze i odbačen pištolj, a pretragom okolnih krovova dolaze i do pripadajućeg tijela. Žrtvi je prerezan grkljan, a policijska patologinja Maura Isles utvrđuje da je to učinjeno neobično oštrim i dugačkim predmetom.

Chinatown je poznat po mjestima na kojima su se dogodila razna strašna ubojstva, a ovo najnovije čini se da je povezano s jednim od njih, nasumičnim pokoljem u jednom kineskom restoranu u kojemu su ubijene 4 osobe. Rizzoli i Frost pokušavaju povezati konce između njihovog i onog starog slučaja, te otkriti kako su sa svime time povezane i otmice dviju djevojčica iz dvaju obitelji čiji su članovi stradali u spomenutom pokolju u kineskom restoranu, ali koji osim toga što su se očito zatekli u krivo vrijeme na krivom mjestu, naizgled nisu ni na koji način povezani. Uz pomoć Maure Isles, koja se uz otkrivanja pojedinosti o slučaju istodobno bori i s nekim vlastitim problemima, Rizzoli i Frost otkrit će da je ono što povezuje dva slučaja i dvije nestale djevojčice još strašnije no što su mogli i zamisliti...

'Nijema djevojka' još je jedan iz romana u serijalu o neobičnom prijateljstvu detektivke Jane Rizzoli i patologinje Maure Isles, koji prati visoke standarde koje su prethodni romani iz ovog serijala postavili u žanru kriminalističkih trilera. Ne znam što će vas prije natjerati da ovaj roman ne ispuštate iz ruku dok ga ne dovršite - vrlo intrigantan i tajanstven slučaj, odlična psihološka karakterizacija likova, kako onih glavnih, tako i sporednih, te također uvid u to kako razmišlja i sam ubojica, fantastičan način na koji se svaki detalj na koji naiđemo tijekom čitanja savršeno uklapa u sliku koju otkrijemo tek na kraju, nakon rješenja slučaja... S obzirom na autoričinu diplomu iz medicine i antropologije, savršeno postavljanje zagonetnog slučaja i u ovom njenom romanu, te opisivanje odgonetanja istog, korak po korak, ne bi nas trebalo čuditi.

Iako se svaki roman iz ovog serijala može čitati i odvojeno, neki sadrže poneku poveznicu sa svojim prethodnicima. U ovom romanu to dosta dolazi do izražaja, pogotovo kod Maure Isles, kod koje vidimo da se još bori s proživljenim iskustvima iz prošlog romana, 'Mjesto za ubijanje', što utječe na njen privatni život i pomalo se zrcali i na onaj profesionalni. Ta činjenica dodatni je bonus, jer mi se osobno sviđa čitati o likovima koji su kao i mi smrtnici, podložni vlastitim osjećajima i strahovima.

Također, za razliku od drugih romana u serijalu, ovaj se dotiče i nečega čega nije bilo u onim prijašnjima - nadnaravnog. Naravno, s obzirom da je Maura Isles ipak jedan od glavnih likova, to nadnaravno može biti i sasvim logično objašnjeno.

Za kraj, što reći? Još jedna knjiga iz serijala, još jedan pun pogodak. I za ljubitelje krimića, i za ljubitelje trilera, a možda i za neke druge. Ako ste već čitali Tess Gerritsen, nećete se razočarati, a ako niste, krajnje je vrijeme da počnete.

FREAKS, Tess Gerritsen

Izdavač: Ballantine Books eBook Edition, 2010.
[kratka priča iz serijala Rizzoli & Isles]

Tijelo 17-godišnje djevojke pronađeno je na podu crkve, pored otvorenog lijesa. Po svemu sudeći, netko je djevojku zadavio i ostavio ondje. Sumnja pada na godinu dana starijeg mladića, koji je, čini se, s ubijenom djevojkom živio u toj crkvi i spavao u lijesu koji je tamo nađen, a osim toga vjeruje i da su oboje vampiri. No, ne bi li vampiri trebali biti besmrtni? I je li on, iz nekog nepoznatog razloga, ubio svoj djevojku ili je to učinio netko drugi? Odgovore će nam otkriti Maura Isles i Jane Rizzoli.

Ova kratka priča u serijalu Rizzoli & Isles radnjom je smještena između romana 'Mjesto za ubijanje' i 'Nijema djevojka'. Vrlo je kratka, ima samo 10 poglavlja od po svega nekoliko stranica, a sama radnja odvija se u tek jednom danu. Unatoč tome, ova kratka priča ima sve elemente koje serijal i inače sadrži - misteriozan slučaj, u kojem stvari nisu baš onakve kakvima se na prvi pogled čine, te postepeno otkrivanje detalja koji pokazuju na tajanstvenog ubojicu. Neću vam otkriti tko je, ali vam mogu reći da je ubojica u ovoj priči posve neočekivan, čak i za uobičajene 'Rizzoli & Isles' standarde.

Osim kriminalističkog dijela, ova priča naginje ka hororu, iako samo u obrisima, i idealna je za čitanje ako vam se čita nešto kratko, ali i uzbudljivo - pogotovo za npr. (nedavno prošlu) Noć vještica.

SAKUPLJAČ OČIJU, Sebastian Fitzek

Izdavač: VBZ, 2014.
[njem. Der Augensammler]

Alexander Zorbach bivši je policajac, danas novinar, koji člancima prati aktualni slučaj serijskog ubojice kojeg nazivaju 'sakupljačem očiju'. Navedeni ubojica otima djecu, ubija im majke, a očevima daje rok od 45 sati i 7 minuta da pronađu svoju djecu prije nego budu ubijena. Kad na najnovijem mjestu zločina policajci pronađu Zorbachovu lisnicu, odjednom on postaje glavni osumnjičeni, u čemu mu nimalo ne pomaže ni činjenica da zna stvari o slučajevima koje bi samo ubojica mogao znati. Razlog zbog kojeg je Zorbach na neki način upućen u činjenice vezane uz slučaj leže u posjetu slijepe fizioterapeutkinje Aline koja tvrdi da može vidjeti nečiju prošlost kada dodirne tu osobu i uvjerena je da je osoba koja je jučer došla u njezinu ordinaciju upravo sakupljač očiju, te da je vidjela što je učinio. Slijedeći Alinine vizije, Zorbach počinje voditi vlastitu istragu, dok istovremeno policija traga za njim. Cijelo to vrijeme, sat otkucava, a svake minute sve je manje vremena da se spase oteta djeca...

Ovaj je psihološki triler opisan na uobičajen način na koji se opisuju romani ovakve tematike, kao 'triler od kojeg zastaje dah', i zaista, taj opis u ovom slučaju savršeno odgovara. Već je sama tema dosta teška, serijski ubojica koji otima i ubija djecu, te neće svatko imati želudac za čitanje ove knjige. Psihološki aspekt ovog romana dodaje mu još jednu jezivu dimenziju više, u načinu na koji ubojica logično raščlanjuje svoje postupke, racionalno i sistematično, te ih i opravdava, kao da je to što radi posve normalno, te, dapače, potrebno. Ubojica na svaku otmicu gleda kao na igru, u kojoj je moguće i pobijediti, iako se on, dakako, uvijek pobrine da to bude gotovo nemoguće. Tu do izražaja dolazi i njegova iznimna inteligencija, što cijeli slučaj čini time još strašnijim, jer malo po malo shvaćamo kako poraziti ga neće biti nimalo lako, a možda ni moguće.

Sam roman pisan je unatraške. Počinje posljednjim poglavljem i ide prema prvom, a na isti su način označene i stranice, od posljednje prema prvoj. Na početku će vam ovakav način odvijanja radnje možda djelovati pomalo čudno, ali zapravo je vrlo dobro osmišljen i što dalje odmičete u čitanju, imat će vam više smisla. Zapravo je prilično genijalan, što ćete i sami zaključiti kad dovršite roman i otkrijete pravi razlog takvog pisanja. Neću vam otkriti koji je, ali ću vam reći da je i to još jedan razlog zbog kojeg je ovaj roman itekako jeziv i definitivno će vam od njega 'zastati dah'.

Ovaj roman posjetio me na serijal horor filmova 'Saw'. Ako ste gledali koji od njih, shvatit ćete zašto. Jednako je napet, jeziv, na granici ludog, s zločinačkim mastermindom koji stoji iza svega i nekako uvijek uspijeva biti korak ispred svih, kao da se nalazi u ulozi nekakvog jezivog režisera koji svojim žrtvama dodijeljuje uloge u scenama iz svog stravičnog filma. Krimić, triler, pomalo i horor, začinjen s mrvicom nadnaravnog. Po meni, ovaj roman spada u sam vrh svog žanra. Obavezno pročitajte!

ZOV KUKAVICE, Robert Galbraith

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2013.
[eng. The Cuckoo's calling, 1. knjiga u serijalu o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu]

Jedva sam dočekala primiti u ruke ovaj roman J.K. Rowling, koji je napisala pod pseudonimom, jer sam žarko željela otkriti kako se snalazi u svijetu krimića. I, moram reći, ovaj njen krimi-prvijenac je genijalan!

Cormoran Strike privatni je istražitelj, bivši vojnik, danas vojni invalid, kojemu u životu trenutno baš ne cvatu ruže. Upravo je prekinuo dugogodišnju vezu sa zaručnicom Charlotte, spava u uredu jer se iselio iz njihovog zajedničkog stana i u dugovima je do grla. Sve te probleme nije mu lako samo tako riješiti, ali kada ga odvjetnik John Bristow angažira da istraži samoubojstvo njegove sestre i za to mu ponudi izdašnu naknadu, Strike se nađe u mogućnosti riješiti barem svoje probleme s dugovima.

Slučaj je sljedeći: Bristowova sestra, poznata manekenka Lula Landry, navodno je skočila u smrt sa balkona svog stana na 3. katu. Policija je istražila slučaj i zaključila da nema nikakve sumnje u to da se radi o samoubojstvu, ali Bristow u to nikako ne vjeruje. Uporno tvrdi da mu sestra nije imala razloga oduzeti si život, upravo je bila potpisala milijunski ugovor za posao i život joj je, naizgled, bio sjajan. Zašto bi se onda ubila?
Osim toga, postoji i snimka videonadzora na kojoj u noći samoubojstva dvojica nepoznatih ljudi trče iz smjera njezine zgrade. Potaknut ovim indicijama, Strike prihvaća slučaj i počinje malo dublje kopati po svim događajima od toga dana. Uz pomoć Robin, svoje nove vrlo snalažljive i inteligentne tajnice, Strike će otkopati gomilu sitnih detalja, prvotno previđenih, ali koji će se pokazati vrlo bitnima za slučaj, te i još pokoju tajnu...

Prvo na što sam pomislila upoznavši se s Cormoranom Strikeom, je to kako je njegov lik potpuni klišej - privatni istražitelj u svom malom pohabanom uredu iza staklenih vrata, jedva krpa kraj s krajem, inteligentan, snalažljiv i britkog opažanja, ali kojeg prati i mnoštvo privatnih problema... njegov opis je točno ono kako biste očekivali da će izgledati lik privatnog istražitelja, bilo u knjigama ili na filmu. Ali to mu također u potpunosti i odgovara i savršeno se uklapa u ovu priču. Cormoran u biti nosi cijelu priču, detalji koje otkriva o slučaju i dijalozi sa svima povezanima sa slučajem koje on vodi otkrivaju nam što se zapravo krije iza Lulinog (samo)ubojstva. Sam slučaj do kraja je neizvjestan, gotovo je nemoguće pogoditi tko stoji iza svega (meni nije uspjelo), što pridonosi i zanimljivosti radnje.

Uzevši za temu slučaja kojim se knjiga bavi (samo)ubojstvo manekenke, autorica u nekim dijelovima i kritizira društvo - društvo stereotipa, pohlepe za slavom, te žudnje običnih ljudi da svojim nosovima barem nakratko virnu u svijet slavnih i nedodirljivih. Uvodeći nas u glamurozan svijet mode i superbogatih uglednih obitelji, knjiga nam otkriva i one ne tako glamurozne stvari s kojima se ljudi koji se u tim krugovima kreću svakodnevno susreću. A tu je također i ono oko čega se sve uvijek vrti - novac.

Odabravši pseudonim pri pisanju ove knjige, mislim da je J.K. odlično postupila, jer se na taj način nekako 'odvaja' od Harry Potter serijala s kojim ju svi poistovjećuju. Ovaj je serijal potpuno drukčiji od Pottera, i žanrovski i prema publici kojoj je namijenjen, te naposlijetku i stilom pisanja. Nemojte ga uspoređivati s Harryem, gledajte ga kao na nešto iz posve drugog svemira - mislim da je J.K. to možda i bio cilj pri uzimanju pseudonima, jer je na neki način obilježena Harryem, tako da je teško na nju gledati samo kao na J.K. Rowling, a ne kao na 'autoricu Harrya Pottera'. No, kako god na nju gledali, ostaje činjenica da odlično piše, kojeg god žanra se uhvati.

Oduševljena sam Cormoranom Strikeom. I jedva čekam još.

NEIZGOVORENA PITANJA I ODGOVORI, Ljubica Uvodić Vranić

 Izdavač: Profil, 2014.

"Neizgovorena pitanja i odgovori" knjiga je u kojoj, kako joj i sam naslov kaže, dobivamo odgovore na raznorazna pitanja koja se tiču svakodnevnog života, a koja često nismo imali hrabrosti niti prethodno postaviti.

Knjiga se sastoji od 36 poglavlja, od kojih se svako bavi nekom svakodnevnom situacijom u kojoj se bilo tko od nas može u bilo kojem trenutku naći - od onih ljubavnih, prijateljskih, obiteljskih, do poslovnih. Opisujući te situacije, autorica nam donosi njihovu detaljnu analizu, vodeći nas kroz čimbenike u njima na koje ne možemo utjecati, kao i one na koje možemo, te nam objašnjava na koji način na ove potonje točno možemo utjecati i kako će nam to pomoći u svakoj konkretnoj situaciji, odnosno problemu. U svakoj situaciji, autorica se dotiče i onog 'neizgovorenog' pitanja koje iz nje proizlazi, a na koje potom možemo dobiti odgovor. Primjerice, u dijelu knjige koji se odnosi na posao, neka od pitanja na koja nam ova knjiga daje odgovore su: kako se obraniti od verbalnog nasilja, kako se suprotstaviti šefu, kako se oduprijeti manipulaciji, itd. Svako od pitanja je jedno od onih koje si je svatko od nas sigurno u nekom trenutku života postavio, ali to nije učinio naglas, niti ga je pokušao kome uputiti kako bi dobio odgovor. Zato je ova knjiga vrlo dobra i vrlo korisna: jer nam pruža odgovore na sve što se ne usudimo upitati, objedinjene na jednom mjestu i uvijek dostupne. Ovo je knjiga koju nećemo samo pročitati, nego ćemo ju s vremena na vrijeme ponovno otvarati i konzultirati se s njom.

Dodatni, da tako kažem, 'bonus', kod ove knjige je činjenica da je ona nastala je iz osobnog iskustva i prakse autorice Ljubice Uvodić Vranić, naše poznate psihologinje, te predstavlja neka od stvarnih pitanja koja su joj bila postavljena tijekom njenog svakodnevnog rada od strane raznih ljudi s kojima se susretala. No, iako joj je autorica stručnjakinja na području o kojem piše, knjiga nije pisana nekim 'teškim' i profesionalnim jezikom, nego ju je lako čitati i bit će razumljiva svakome, bilo da imate 17 ili 77 godina. Bilo da tražite neki konkretan odgovor, ili vam je samo potreban savjet glede neke određene sitacije u kojoj ste se našli, ova knjiga će vam pružiti točno ono što tražite.

NARANČASTA JE NOVA CRNA, Piper Kerman

Izdavač: Ljevak, 2014.
[eng. Orange is the new black]

Knjiga zatvorskih memoara po kojoj je nedavno snimljena i istoimena hit serija vrlo je zabavno štivo, iako govori o nekim vrlo ozbiljnim temama, koja vam se vrlo brzo uvuče pod kožu i tamo ostane još dugo nakon čitanja.

Piper Kerman u svojim je mladim danima bila nesmotrena, pustolovna i željna zabave, ili, da se poslužim prigodnom frazom, 'mlada i luda'. Tako se uspjela upetljati u uzbudljivu ljubavnu vezu s Norom, djevojkom povezanom s lancem krijumčara droge, zbog koje se i sama našla u tom svijetu kriminalaca. Iako je u Norinim aktivnostima Piper sudjelovala samo jednom, kada je trebala prenijeti kovčeg pun novca od droge kroz zračnu luku u Bruxellesu, taj jedini put bio joj je dovoljan da je osude na 15-mjesečnu kaznu u saveznom zatvoru.

U svojim memoarima Piper opisuje to vrijeme koje je provela iza rešetaka, kao i kako je došlo do toga. Sama kazna sustigla ju je tek 10 godina nakon počinjenja djela za koje su je osudili, kada se i sama Piper već promijenila od one nesmotrene djevojke koja se upetljala u nezakonite radnje, smirila se i zaručila i gotovo i zaboravila na prošlost. Osuda za kazneno djelo počinjeno prije toliko mnogo vremena možda zvuči pomalo suludo, ali također potvrđuje onu jednostavnu istinu da nam se svaka pogreška iz prošlosti može vratiti i iznenaditi nas u bilo kojem trenutku.

Opisujući svoj boravak u zatvoru, žene koje je tamo upoznala i s kojima se sprijateljila, rituale koji se tamo svakodnevno odvijaju i nepisane zakone koji se tamo bezrezervno poštuju, Piper na domišljat i zabavan način ocrtava i neke očite probleme i apsurde američkog kaznenog sustava, a koji bi se sigurno mogli pronaći i u drugim zemljama. Od suludo dugačkih kazni od preko 10 godina za neki zapravo sitan prekršaj, do seminara i radionica za resocijalizaciju pri kraju odsluženja kazne koje zatvorenicama zapravo ni na koji način nimalo ne pomažu u samoj resocijalizaciji, te sličnih potpuno promašenih i nimalo korisnih događaja koji se tobože organiziraju u njihovu korist i u kojima su zatvorenice obvezne sudjelovati, a od kojih zapravo ne dobivaju baš ništa. Svojim britkim humorom Piper kritizira američki zatvorski sustav, a ponekad i samo pravosuđe, prikazujući nam tako očite 'rupe' u tom sistemu, za koje se ne možemo ne čuditi kako ih nitko drugi zapravo ne vidi.

"Zatvor je doslovno geto u najklasičnijem smislu te riječi, mjesto na koje američka vlada danas smješta ne samo one koji su opasni, već i one koji su nepodobni: ljude koji su psihički bolesni, ljude koji su ovisnici, ljude koji su siromašni i neobrazovani i nevješti. Istovremeno, i onaj geto u vanjskom svijetu jednako je tako zatvor i to zatvor iz kojega je mnogo teže pobjeći nego iz ove popravne ustanove. U osnovi, između našega urbanog i ruralnog geta te službenog geta zatvorskog sustava postoji stalno cirkuliranje osoba."

Piperino iskustvo u zatvoru opisano je detaljno i opširno, likovi s kojima se unutra susretala vrlo su živopisni i vrlo 'stvarni': nisam dobila dojam da čitam o okorjelim zatvorenicama koje su zasluženo smještene tamo gdje pripadaju, već ženama od krvi i mesa, 'izopćenicama' iz drušva, koje su napravile pokoju pogrešku u svom životu (ili više njih), a koje te pogreške sada itekako skupo plaćaju. Svaka od tih žena ima neku svoju priču, koju je Piper ujedno pomogla ispričati, a koja u nama budi suosjećanje i želju da saznamo što je s njom dalje bilo. Tajanstvene, lude, hrabre, snažne... Piperin zatvor je pun raznolikih žena, za neke od kojih ćete se i zapitati 'što ona zapravo radi ovdje?'. Na neka od pitanja koje ova knjiga postavlja Piper će vam dati odgovor, a o nekim ćete pitanjima dugo, dugo promišljati i odgovore na njih morati naći sami

MRTVE DJEVOJKE IZ MISSISSIPPIJA, Tom Franklin

Izdavač: Znanje, 2013.
[eng. Crooked letter, crooked letter]

Larry Ott je prije 25 godina izašao na spoj sa Cindy Walker, s kojeg se ona nikada nije vratila. Larryeva priča je da je za Cindy njihov spoj bio samo paravan da se ona nađe s drugim dečkom; Larry ju je odvezao do mjesta sastanka, a kada je bilo vrijeme za povratak kući, Cindy se nije pojavila. Cindy više nikada nitko nije vidio i njeno tijelo nikada nije pronađeno, a budući da se Larry cijelo vrijeme držao svoje priče, nisu ga mogli okriviti za ubojstvo, iako je cijeli gradić Chabot u Mississippiju mislio da je to učinio.

Danas, nestala je još jedna djevojka, Tina Rutheford, a netko je upucao Larrya Otta. Policajac Silas Jones istražuje slučaj, koji prema svemu sudeći pokazuje da je Larry kriv i da je zatim pokušao počiniti samoubojstvo. Samo, nešto u svemu tome nije baš kako treba. A ako se tome doda i tajna koju Silas nosi u sebi proteklih 25 godina, a koja bi mogla itekako utjecati na slučaj, nešto sasvim sigurno nije kako treba. Prošlost i sadašnjost odjednom se počinju ispreplitati, a duboko zakopane tajne koje to nosi sa sobom počinju izlaziti na površinu...

Vrlo, vrlo zanimljiv kriminalistički triler, koji se mrvicu razlikuje od ostalih koje možemo pronaći u današnjoj književnoj ponudi. Osim središnjeg slučaja za koji treba pronaći počinitelja, odnosno riješiti sam slučaj, ova knjiga priča nam i pozadinsku priču o životu u malom gradiću obilježenom rasizmom i predrasudama, te priču o nemogućem prijateljstvu koje je u stanju preživjeti nevjerojatne situacije.

Poglavlje po poglavlje, u priči se izmjenjuju sadašnji i prošli događaji, koji, tako ispričani, malo pomalo dodaju komadiće u slagalicu koju već početkom čitanja počnete sastavljati u svojoj glavi. Sa svakim novim poglavljem također malo bolje upoznajete i likove, kao i sredinu u kojoj žive i u kojoj su odrastali. A to je ruralni Mississippi, područje u kojem je dugo postojala rasna segregacija i u kojem je netrpeljivost između crnaca i bijelaca stalna i sveprisutna. Zanimljivo je vidjeti kako je bilo odrastati u takvoj sredini, s gledišta jednog crnog i jednog bijelog dječaka, koji izrastu u posve različite ljude, ali ne baš onako kako, onako na prvu, pomislite. Njihove priče teku jedna uz drugu, povremeno se isprepličući, a onda opet udaljavajući jedna od druge, uz nekoliko neočekivanih zaokreta na tom putu kojim idu. Ono što nam je na početku bilo posve jasno, kasnije ispada da i nije baš tako jasno kako smo mislili, a tajne koji neki likovi kriju, nakon što se pokažu, pokazat će nam i njih u posve drugačijem svjetlu, nekoga malo mračnijem, nekoga svjetlijem. Zaista vrlo zanimljiv triler, kojeg vam svakako preporučam da pročitate.

POBUNJENA, Veronica Roth

Izdavač: Ljevak, 2014.
[eng. Insurgent, 2. dio trilogije Divergent]

Mislila sam da me nakon Igara gladi još dugo neka distopijska knjiga ne bude baš toliko oduševila, ali, srećom, bila sam u krivu. Već mi se i prvi dio ove trilogije, 'Različita', svidio, ali nisam znala u kojem smjeru će dalje priča krenuti, a sad, nakon 'Pobunjene', mogu reći da ide u jako dobrom smjeru.

Ako niste čitali 'Različitu', ukratko, radi se o priči smještenoj u distopijskom Chicagu, u kojem je stanovništvo podijeljeno na 5 frakcija: Nijekanje, Učeni, Neustrašivi, Iskreni i Dobrohotni. Grad je okružen ogradom i nitko ne zna što je, niti izlazi, izvan nje. Pripadnost određenoj frakciji utvrđuje se, sa navršenih 16 godina, pristupanjem testu (simulaciji) koji pokazuje za koju frakciju određena osoba ima sklonost. U rijetkim slučajevima dogodi se da netko pokaže sklonost ka više frakcija, što se u ovom društvu smatra opasnim, a takve ljude naziva se Različitima. Takva je i glavna junakinja, Tris, rođena u frakciji Nijekanja, koja na testu pokaže sklonost ka čak 3 frakcije, a odabire Neustrašive. Dok se pokušava uklopiti u novu frakciju, svoju različitost mora pod svaku cijenu držati tajnom, čak i od novostečenih prijatelja i dečka koji ju privlači, Foura. Tajnu koju čuva bit će joj sve teže sakriti od Foura, kad joj on otkrije jednu svoju: da je i on došao iz frakcije Nijekanja, kao i ona, te da je nedavno otkrio tajni plan frakcije Učenih za napad na frakciju Nijekanja. Sam napad ipak ne uspiju spriječiti, ali na kraju ga barem uspiju zaustaviti.

'Pobunjena' nastavlja tamo gdje je 'Različita' stala. Iako je napad Učenih zaustavljen, mnogi iz Nijekanja su ubijeni ili nestali, uključujući Trisine roditelje, a mnogi od Neustrašivih izdali su svoju frakciju i prešli Učenima. Učeni nastavljaju potragu za preživjelim članovima frakcije Nijekanja, kako bi ih iskorijenili, a počinju i iznenadne napade kojima je cilj potraga za Različitima. Tris doznaje da je frakcija Nijekanja napadnuta zbog posjedovanja informacija koje Učeni nisu željeli da budu otkrivene, te da su njezini roditelji umrli u nastojanju da te informacije otkriju svim ostalim frakcijama. I dok jedine frakcije koje bi im mogle pomoći pružiti otpor Učenima, Iskreni i Dobrohotni, inzistiraju na nemiješanju u sukob, a mogući izdajnici prisutni su posvuda i u svim frakcijama, preživjelima iz Neustrašivih i Nijekanja jedina je nada udružiti se s nefrakcijašima, ljudima koji su otišli ili su otjerani iz svojih frakcija i žive poput otpadnika. No, ciljevi novih saveznika čini se nisu baš isti, a u cijelom tom kaosu Tris će morati dati sve od sebe da preživi i da dovrši ono što su joj roditelji započeli...

Kao što sam već spomenula, sviđa mi se smjer u kojem je priča krenula u ovom nastavku. Razvijanje pokreta otpora Učenima se, nakon 'Različite', mogao i očekivati, ali otkrivajući pravi razlog iza napada, dodan je i element iznenađenja koji je priču odveo u potpuno neočekivanom smjeru. Također, u odnosu između Foura i Tris, nikad ne znaš točno što bi se moglo dogoditi, njihove reakcije nikada nisu predvidive (iako sam par puta poželjela da budu), a onaj zadnji Fourov potez nisam uopće očekivala, ali drago mi je da ga je povukao. U ovoj knjizi se gotovo potpuno rasplete radnja iz 'Različite', ali se također i sve zaplete u potpuno novo zamršeno klupko, koje ćemo tek trebati razmrsiti u trećem dijelu. Ja ga s nestrpljenjem iščekujem...

MRAČNI PLAMEN, Alyson Noël

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. Dark flame, serijal Besmrtnici, 4. knjiga]

Ako još niste čitali 'Besmrtnike', radi se o ljubavnoj priči dvoje besmrtnika, Ever i Damena. Njihova priča počela je prje 400 godina, kada su se prvi put zaljubili. Ever je tada bila smrtna, a prije no što joj je Damen stigao dati eliksir besmrtnosti, Drina, djevojka koja je također bila zaljubljena u njega, ju je ubila. No, tu ipak nije bio kraj njihove ljubavne priče, jer Damen je Ever, svoju srodnu dušu, pronašao u njenom sljedećem životu, i onom poslije njega, i onom poslije njega, ali svaki je put Ever na neki način stradala. Tek sada, nakon što Ever doživi još jednu nesreću, u kojoj pogine ostatak njene obitelji, Damen joj daje eliksir kako bi ju spasio, te oni konačno imaju mogućnost biti opet zajedno, ovaj put zauvijek. Ipak, neće im sve biti tako lako niti bezopasno, a u svijetu besmrtnika još postoje i brojni neprijatelji kojih se treba čuvati, poput zlog Romana...

'Mračni plamen' direktno se nastavlja na 3. knjigu, 'Zemlja sjena'. Nakon što je Roman prevarom otrovao Damena i njenu prijateljicu Haven, Ever ih je uspjela oboje spasiti, ali uz određenu cijenu: Haven je jedino mogla spasiti tako da joj da eliksir i time ju učini besmrtnom, a Damen je popio Romanov napitak koji ga je ozdravio, ali je istodobno i bio začaran i stvorio magični veo koji je uvijek obavijen oko njega i Ever, tako da se nikada ne mogu dotaknuti.

Sada, Ever traži neki način da dođe do protuotrova za čaroliju kojom je Roman svezao nju i Damena, ali Roman joj ga ni pod koju cijenu ne želi dati. Zato Ever odlučuje pomoć potražiti u magiji, ali čarolija koju izvede, umjesto da Romana veže za nju tako da ga može kontrolirati i natjerati ga da joj da protuotrov, nekako učini baš suprotno i veže Ever za Romana. Odjednom, Roman je sve na što Ever misli i sve što želi. Čarolija je u njoj zapalila mračni plamen koji ne jenjava štogod ona učinila, i koji ju vuče na opasan put koji će svim silama pokušati izbjeći i poništiti čaroliju...ako je to uopće moguće.

I u 4. knjizi ovog serijala Ever i Damen nastoje premostiti prepreke koje stoje na putu njihovoj konačnoj sreći, ali čini se da kako koju prepreku uspiju proći, neka nova im uvijek padne na put. 'Mračni plamen' je savršen naziv ove knjige, jer jako dobro dočarava stanje u kojem se Ever ovdje našla - svladana silama koje je pokušala upotrijebiti u svoju korist i uvučena u vrtlog posljedica koje proizlaze iz svakog koraka koji napraviš nepromišljeno koristeći se crnom magijom, koju u potpunosti ne razumiješ. Biti toliko blizu osobi koju voliš, a ipak biti razdvojen nevidljivom nametnutom barijerom (biti doslovno 'tako blizu, a tako daleko'), kao što je to slučaj kod Ever i Damena, za svakoga bi, sigurna sam, bilo frustrirajuće i naporno, i svatko bi tražio načina da se iz te situacije oslobodi. Iz tog je razloga ovo što je Ever učinila, iako nesmotreno, razumljivo i prirodno, ljudski.

Stanje u kojem se Ever našla nakon što je njena čarolija krenula krivo - njena obuzetost, opsjednutost, tijek misli i fizičko propadanje pod utjecajem čarolije - izvrsno je opisano. Njena mahnitost gotovo se može osjetiti kako izlazi iz stranica knjige. Radnja kao da neprestano kulminira, čitajući sam stalno mislila da će se u sljedećem poglavlju situacija rasplesti, ali ono što se dogodi zapravo te uvuče u sljedeće poglavlje, pa ono poslije, i tako do kraja. Usporedno s radnjom, kao što je to slučaj i s prethodnim knjigama u serijalu, otkrivamo i djelić po djelić čudesnog svijeta besmrtnika. Napetost radnje držat će vas uz knjigu, svaki komadić koji otkrijete, otkrit će i novi komadić koji ćete tek htjeti otkriti, a neočekivan kraj zaintrigirati će vas za sljedeći nastavak. Nadajmo se da će se prevesti uskoro.

GOSPODARICA SMRTI, Ariana Franklin

Izdavač: Mozaik knjiga, 2013.
[eng. Mistress of the art of death, 1. slučaj srednjevjekovne forenzičarke Adelie Aguliar]

Cambridge, Engleska, 12. stoljeće. Tajanstveni ubojica otima djecu i za sobom ostavlja njihova oskvrnuta tijela. U kršćanskoj Engleskoj, narod je praznovjeran, te kada otkriju prvo tijelo malenog dječaka, krivnja odmah pada na Židove, jer svi znaju za priče koje o njima kruže: da za vrijeme svojih krivovjernih svetkovina proždiru malu djecu i od njihove krvi mijese svoj kruh. Jedan od Židova odmah biva linčovan, a kralj Henrik II. prisiljen je sakriti ostatak tog naroda u dvorcu, da i njih ne zadesi ista sudbina. No, tijela se i dalje pojavljuju, a narod je sve bješnji (jer u njihovim glavama Židovi sad već mogu prelijetati zidine i tako otimati djecu) i zahtijeva "pravdu". Stoga kralj pomoć odluči potražiti kod kralja Sicilije, koji mu obećaje poslati dvoje istražitelja koji će saznati tko otima djecu i uloviti ga. No, od dvoje istražitelja, jedan je žena, Adelia Aguilar, doktorica za mrtve, tj. tzv. gospodarica smrti, što baš i nije najbolje niti najsigurnije među zanimanjima u 12. stoljeću. Suočena s mnogim preprekama, osudama i nepovjerenjem, Adelia ne preza od obavljanja svog posla, iz kojeg saznaje mnoge strahote kojima su sirota djeca bila podvrgnuta prije okrutnog ubojstva, ali i doznaje tragove koji će ju odvesti prema tajanstvenom djecoubojici...

Zanimljiva, nepredvidiva, čak poučna. Svim ljubiteljima kriminalističkih romana i trilera ova knjiga bit će ugodan odmak od onih suvremenih koje danas čitamo. Zanimljiva je upravo zato, jer nam pokazuje kako su se rješavali zločini serijskih ubojica puno, puno prije suvremenih mogućnosti i tehnologije, te još uz postavljena, neka danas smiješna, društvena, vjerska i druga ograničenja. Adelia je srednjevjekovna inačica forenzičkog patologa, zanimanje koje je samo po sebi pobuđivalo sumnju u doba u kojem živi, a k tome je još i žena, zbog čega bavljenje poslom koji voli i koji je odabrala postaje nešto što društvo osuđuje, te što može čak biti i opasno po život. Bez obzira na sve to, ona je odlučna, inteligentna, samouvjerena, a kada treba i hrabra. Njen lik podsjetio me na Flaviu de Luce, djevojčicu 'detektivku' iz romana Alana Bradleya, i palo mi je na pamet kako bi baš ovakva mogla biti Flavia kada odraste.

Slučaj koji se u knjizi istražuje možda će nekima biti težak za čitanje, ipak se radi o mučenju i ubojstvima djece, ali ako možete probaviti takvu temu, radnja će vam biti vrlo intrigantna i zanimljiva. Otkrivanje tragova serijskih ubojica ni danas nije lako, a kamoli u 12. stoljeću, ali ovdje vidimo da se i iz najnevjerojatnijih sitnica može puno toga doznati. Opasnost vreba na svakom koraku, napetost raste kako se približavamo ubojici, a svaki novi trag vodi nas u posve neočekivanom smjeru. Priča nam vjerno prikazuje kako podmukao i prikriven može biti ljudski um, te kako se najstrahovitiji zločinci mogu skrivati pod krinkom onih najomiljenijih ljudi u društvu.

Ono što je dodatno zanimljivo u ovoj knjizi je njen povijesni dio. Mislim da je odlično prikazano kako je funkcionirala "pravda" u to vrijeme, od optuživanja nekoga za nešto, do 'dokazivanja' krivice. (Navodnici su ovdje zato jer mi je bilo nevjerojatno pročitati tijek sudskog procesa kakav se odvijao u to doba, te što se sve smatralo dokazom krivnje.) Sam tadašnji 'pravni sustav' opisan je poput aktualnog problema koji je potrebno riješiti, što kralj Henrik II. naposlijetku i čini, a u tom njegovom činu vidimo kako su postavljeni temelji današnjeg sustava pravosuđa u Engleskoj. Taj mi je dio bio posebno zanimljiv i poučan i zato ovu recenziju završavam citatom:

"Bili smo suviše zauzeti svojim događajima da bismo pratili asizu u njezinu punom zamahu, ali da jesmo, svjedočili bismo nečemu novom, nečemu sjajnom, trenutku u kojem je englesko pravo napravilo velik, velik skok iz mraka i praznovjerja na svjetlost.
Jer, tijekom asize, nitko nije bačen u jezero da se vidi je li nevin ili kriv za zločin za koji je optužen. (Nevin će potonuti, krivac isplivati.) Nijednoj ženi nije u ruku stavljeno užareno željezo da se dokaže je li počinila ubojstvo, krađu ili slično. (Ako opeklina zacijeli za određeni broj dana, oslobođena je. Ako ne, mora biti kažnjena.)
Niti je zavade oko posjeda rješavao bog bitaka. (Prvaci koji zastupaju svaku od zavađenih strana moraju se boriti do smrti ili dok jedan ne vikne "Kukavica sam" i baci mač u znak predaje.)
Ne. Bog bitaka, vode i užarena željeza ovoga puta nije bio pitan za mišljenje kao što je do tada uvijek bio slučaj. Henrik Plantagenet u njega ne vjeruje.
Umjesto njega, dokaze su vagala dvanaestorica muškaraca koji bi potom rekli sucu je li po njihovu mišljenju slučaj dokazan.
Ti ljudi zovu se porota. Oni su ta novost.
I još je nešto novo. Umjesto drevnog, zamršenog, naslijeđenog zakona po kojem svaki barun ili velikaš ili gospodar zamka može izreći kaznu svojim prijestupnicima, objesiti ih ovisno o vlastitu nahođenju, Henrik II. Engleskoj je podario sustav koji je uređen i jedinstven te se provodi u cijelome kraljevstvu. Zove se Opći zakon."

JA SAM MALALA, Malala Yousafzai

Izdavač: Profil, 2013.
[eng. I am Malala]

Za Malalu Yousafzai, 15-godišnju djevojčicu iz pakistanske regije Svat, saznao je cijeli svijet nakon što su ju na putu kući iz škole talibani upucali u glavu jer se borila za pravo svih djevojčica na školovanje. Malala je preživjela i nadahnula cijeli svijet da digne svoj glas za ono u što vjeruje i ono što je ispravno.

Malalina autobiografija potresna je koliko i nadahnjujuća. Pričanjem o svom životu i životu svoje obitelji Malala opisuje uspon talibana na vlast u Pakistanu i njihov režim vladavine nakon toga. Čitati u kakvoj su se nezavidnoj situaciji našli Pakistanci koji ne simpatiziraju talibanski vjerski fundamentalizam koji im je nametnut potresno je, ali ujedno oslikava nadu i pobjedu pravde nad strahom u opisima ljudi koji su samo svojim riječima i hrabrošću ustali protiv dobro naoružanih talibana.

Ova knjiga zorno opisuje kako je to živjeti pod strogim patrijarhalnim režimom, u kojem je uloga žene samo da čisti, kuha i rađa djecu. Malalina borba borba je svake i djevojčice i žene, koja želi ostvariti svoje pravo na obrazovanje, pravo da izabere što želi biti u životu i pravo da to i postigne. Malalina knjiga inspirira, potiče na razmišljanje, ali i na djelovanje, ona zadivljuje i ispunjava, baš kao i sama Malala. Talibani se i danas žestoko bore protiv prava djevojčica na obrazovanje, zato jer znaju da je obrazovanje moć, i, Malalinim riječima: "Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet". Pročitajte ovu knjigu. Mijenjajte svijet.

PRELJUB, Paulo Coelho

Izdavač: VBZ, 2014.
[portug. Adulterio]

Linda ima naizgled savršen život: sretno je udana, ima djecu, uspješna je u svom poslu novinarke...ipak, ona nije sretna i zadovoljna, već potištena i nesretna. Kada se jednoga dana slučajno susretne sa svojom bivšom ljubavi, Jacobom, ona pronalazi ono što joj je dosada u životu nedostajalo, a da toga nije bila ni svjesna - strast. Zbog strasti i uzbuđenja koje donosi onaj početni ushit zaljubljenosti, Linda se upušta u zabranjenu avanturu zbog koje bi se njen dotadašnji život mogao nepovratno promijeniti...

Kao što nam i sam naslov govori, ovaj roman bavi se jednom od 'zabranjenih' tema. S jedne strane, Linda ima savršen brak i nešto što bismo mogli nazvati 'sigurnom' ljubavi, ali ljubavi koja je upala u kolotečinu i u kojoj se ne događa ništa uzbudljivo, ona jednostavno postoji i traje, takva kakva jest. S druge strane je ona 'luda' zaljubljenost, zaljubljenost preko ušiju, od koje koljena klecaju i lete leptirići u trbuhu, strastvena ljubav koja pali sve pred sobom. Pitanje koje se ovdje postavlja nije moralne prirode: je li preljub kao takav dobar ili loš, to je već jasno samo po sebi; već je pitanje treba li ostati u sigurnoj vezi i ljubavi koja je upala u rutinu ili sve žrtvovati zbog strastvene ljubavne veze u kojoj se osjećamo ponovno 'živima'? Načinom na koji je pisana, ova knjiga natjerat će vas da počnete propitivati neke stvari, bez obzira na to odobravate li ili ne Lindin izbor i postupke. Neki će se pronaći u Lindinoj priči, neki će ju osuditi, neki smatrati tabu temom, ali mislim da će svi, ipak, uživati u čitanju.

[Lin]

KOLODVOR MRTVIH DUŠA, James Kimmel, Jr.

Izdavač: Znanje, 2013.
[eng. The Trial of Fallen Angels]

 

Brek Cuttler iznenada se nađe na kolodvoru Shemaya, njoj nepoznatom mjestu, s tri rupe od metka na prsima i bez sjećanja o tome kako je tamo dospjela. Prilazi joj čovjek po imenu Luas, koji joj objašnjava da je mrtva i da se nalazi na mjestu na koje duše odu nakon što umru i na kojem čekaju svoj Posljednji sud. Otkrivši da se ovdje našla kako bi bila odvjetnica tim dušama na sudu, Brek istražuje ovo neobično mjesto na kojem se našla dok se ujedno pokušava prisjetiti posljednjeg dana svog života i toga kako je umrla...

Zanimljiva stvar kod ovog romana koja mi je odmah upala u oči je činjenica da je James Kimmel Jr. i sam po zanimanju odvjetnik, a napisao je roman u kojem se glavni lik bavi njegovom praksom, ali na malo drugačijem sudu i s puno većim posljedicama po ishod suđenja. Brek simultano otkriva svoju svrhu na Shemayi, susrećući različite ljude između kojih tek treba otkriti povezanost, kao i način na koji su svi oni s njom povezani, jer, na Shemayi se ništa ne događa slučajno.

U romanu se miješaju različiti žanrovi. Brek, po zanimanju odvjetnica, a sada odvjetnica i nakon smrti, na slučajeve koji su joj predstavljeni i na one kojih se prisjeća iz vlastitog života gleda na način na koji bi to bilo opisano u pravnom trileru; otkrivanje načina na koji je umrla i svih pojedinosti s tim povezanih podsjeća na kriminalistički triler; dok se filozofski aspekt romana, vječno pitanje o tome što se događa nakon smrti, provlači kroz cijelu radnju i sve povezuje u jednu cjelinu. Vjerski aspekt, koji mi obično zasmeta u većini ovakvih djela, ovdje postoji, ali više kao naznaka i povremeni spomen, ne dominira i nije nametljiv, što mi se posebno svidjelo. Jako zanimljiva knjiga, koja potiče na razmišljanje, a u isti mah održava napetost u priči u maniri onih najboljih trilera. Velika preporuka!

POSLJEDNJI FAN, Marko Dješka

RECENZIJA STRIPA
Izdavač: StripOs, 2013.

Uzori iz mladosti - tko ih nije imao?

Oni nas oblikuju, aktivno sudjeluju u usađivanju temeljnih vrijednosti, u metaforičkom smislu koračaju pored nas kroz veliki dio prvih godina naših života... a onda im se nešto dogodi.

Ovaj strip priča priču o pucanju veza između nas i naših (bezopasnih?) opsesija koje bismo trebali, tijekom onoga što bismo nazvali normalnim tijekom sazrijevanja, postupno nadrasti. Na relativno originalan način (pogotovo za hrvatske prilike) on naglašava i dovodi do apsurda situaciju u kojem mješavina naših prvih razočaranja i spoznaja o nesavršenosti, stvara sukob s ličnostima koje smo kroz duži period glorificirali. Drugim riječima, borba koja se gotovo neizbježno jednom odvije unutar većine nas, ovdje je prikazana kao izvanjska, i to na odličan način, poigravajući se sa stvarnim i zamišljenim situacijama tipičnima za epizode serijala "Zona Sumraka", služeći se elementima fantastike, te nudeći, ono što posebno cijenim u svakoj priči, upečatljivi, intrigantni "svršetak".

Crtež je također relativno originalan za hrvatski strip i jamči autorsku prepoznatljivost tijekom Markove buduće karijere (naravno, pod uvjetom da će isti stil zadržati te da ga jednog dana animacija neće potpuno preoteti stripu kao sredstvu umjetničkog izražavanja. Istina jest da kvaliteta crteža na nekoliko mjesta u stripu puca, no to mu se tijekom čitateljskog uživanja u ovako upečatljivoj priči svakako može oprostiti.

[Tomislav Škrljac]

Trilogija TROJA, David Gemmell

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2013.

1. knjiga: Gospodar srebrnoga luka [eng. Troy: Lord of the silver bow]
2. knjiga: Gromoviti štit [eng. Troy: Shield of thunder]
3. knjiga: Pad kraljeva [eng. Troy: Fall of kings]

David Gemmell na posve nam je nov način ispričao priču o možda najpoznatijem ratnom sukobu u povijesti. U njegovoj trilogiji, glavni lik je Helikaon, znan i kako Eneja, kralj Dardanije, jedan od najopasnijih moreplovaca na Velikoj zelenoj pučini. Njegova sudbina se već kroz prvi roman isprepliće sa Andromahinom, svećenicom s Tere, koja po volji svojega oca putuje u Troju kako bi stala na mjesto svoje preminule sestre i udala se za Hektora, nepobjedivog trojanskog junaka i nasljednika prijestolja. U sjeni njihove priče, Agamemnon, kralj Mikene, okuplja saveznike za napad na Troju, s ciljem proširenja vlastitog kraljevstva i proširenja vlastitog bogatstva trojanskim zlatom nakon što grad opljačka i uništi. Malo po malo, pojedinačni sukobi između različitih kraljeva-saveznika se zaoštravaju i čak i oni neutralni, poput Odiseja, kralja Itake, prisiljeni su izabrati svoju stranu u nadolazećem ratu. Na kraju nitko ne ostaje neutralan, neprijatelji i prijatelji mijenjaju strane, a savezi se neprekidno sklapaju i ruše.

Priča koju nam je davno prije ispričao Homer, i svi mitovi i legende antičke Grčke koji su povezani s pričom o trojanskom ratu, ovdje su ispričani na posve nov način zbog kojeg sam imala dojam da priču čitam prvi put. Super je i što su ovdje prostora dobili neki likovi koji su kod Homera bili gurnuti u pozadinu, a kod ostalih karakterizacija je svježa i izrazito životna, pa se opet čini kao da ih tek upoznajemo po prvi put iako nam je njihova priča već odavno poznata. U samoj radnji Gemmell je napravio neke izmjene u odnosu na već poznatu priču, ali svaka izmjena odlično se uklapa u priču i ne mijenja povijesne činjenice o događajima koji su opisani. Za knjigu povijesne tematike, ova se čita neobično lako, brzo i s užitkom. David Gemmell je, nažalost, preminuo prije no što je stigao dovršiti cijelu trilogiju, pa je 3. knjigu prema autorovim bilješkama dovršila njegova supruga Stella.

Bilo da volite povijesne romane ili vam se općenito sviđaju knjige s dobrom radnjom, ova trilogija će vam biti sigurno biti zanimljiva. Preporučam da nabavite sva 3 dijela prije početka čitanja, jer postoji velika mogućnost da nećete imati strpljenja za čekanje između nastavaka.