nedjelja, 17. prosinca 2017.

PUT KNJIGE

Izdavač: Ljevak, 2017.
Planer čitanja s preporukama

Naklada Ljevak i ove nam godine donosi prekrasan planer čitanja, a ove je godine on nešto zaista posebno.


'Put knjige' planer je u koji ćete moći zapisivati sva svoja književna putovanja, a i on sam odvest će vas na put, ukoliko odlučite slijediti književne preporuke i karte koje sadrži. Uz to, u njemu ćete pronaći i pokoji prigodan citat, a i još ponešto (neću vam baš sve otkriti :P).


Iznimna mi je čast što sam u nastajanju ovog planera imala priliku sudjelovati sa svojim skromnim doprinosom u obliku književne preporuke za knjigu koja je mene odvela na sjajno putovanje, a nadam se da će i još nekoga. <3


Ako i sami koristite planere čitanja, ovaj jednostavno morate nabaviti, a sjajan je i kao dar nekom knjigoljupcu. Možete ga naći u Knjižari Ljevak i na njihovom webshopu po cijeni od 49kn.

 
Više info: http://bit.ly/2CNHT9l

nedjelja, 10. prosinca 2017.

DONESITE MI GLAVU IVY POCKET, Caleb Krisp

Izdavač: Profil, 2017.
3. knjiga o Ivy Pocket
[eng. Bring me the head of Ivy Pocket!]


Ivy Pocket - najljupkija prava engleska služavka koju možete sresti - došla je do svoje treće knjige i nastavka svoje uzbudljive pustolovine koja se prostire na dva svijeta, uključuje mnoga hrabra djela, mnogo akcije, bijega od neprijatelja i spašavanja prijatelja; a uključuje i konačan susret Ivy sa vlastitom sudbinom.

Čitanje ove knjige bilo je istovremeno uzbudljivo, ali i tužno iskustvo. Uzbudljivo, jer konačno doznajem kako teče nastavak Ivyne pustolovine, a tužno - jer ovom knjigom ta pustolovina završava (unatoč mojim nadanjima o još mnogo nastavaka romana o Ivy :().

U posljednoj etapi svoje pustolovine, Ivy odlučno nastavlja svoju misiju da spasi prijateljicu Rebeccu, ali i sirotu Anastasiju Radcliff, zatočenu u ludnici iz koje je Ivy u prošlom romanu pobjegla. Ostvariti ovu misiju Ivy neće biti nimalo lako, budući da su joj zla gospođica Always i njeni bravaši stalno na tragu, ali uz pomoć nekolicine prijatelja i nekih neočekivanih saveznika - koji uspiju uskočiti baš u pravom trenutku - uspjeh je moguć. Bit će tu potrebno, naravno, i mnogo vještog prikrivanja i nešto detektivskog posla, što Ivy neće predstavljati problem, budući da ju krase sjajni urođeni instinkti tajne agentice i mladog Sherlocka Holmesa, baš kao i oni izgubljene čarape i pogubnog smrada. Ivynim talentima i hrabrosti nema kraja, a tamo kamo se zaputila sve će joj to zatrebati - još kako!

Posljednja knjiga u trilogiji o Ivy Pocket najpustolovnija je do sada. U njoj se izmjenjuju sulude jurnjave, borbe prsa o prsa, potrage za izgubljenim prijateljicama, neočekivana otkrića, sudbinski susreti, bijeg iz zatvora (u kojem do izražaja dolaze nenadmašni Ivyni urođeni instinkti iskusne bjegunice), te još mnogo toga, ispisanog prepoznatljivim Krispovim stilom koji obiluje raznim vrstama humora, omogućujući time da u ovoj knjizi uživaju i mlađi i stariji čitatelji, svaki na svoj način.

Ova knjiga zaokružuje i završava Ivynu priču, a sama Ivy u njoj će napraviti puni krug i vratiti se na mjesto na kojem je i započela njena pustolovina, kako bi ju jednom zauvijek privela svome kraju - na najoriginalniji, posve Ivy-evski način.

"Bilo je mnogo uspona i padova - život na rubu, moglo bi se reći. (...) Većina običnih djevojaka vjerojatno bi se sklupčala poput mačića i danima jecala. Ali ja ne. Da, bilo je opasnosti na svakome koraku i mnogo me ljudi pokušavalo srediti. Ali nisam se niti lecnula. Mlatila sam ljude lijevo i desno. (...) Dakle, vidiš, draga, bila je to čudesna pustolovina."

Doista, čitanje triju romana o Ivy Pocket i druženje s njom bilo je čudesno. I premda je tužno, sve što je lijepo jednom mora doći svojem kraju, zar ne? A iako neće biti više romana o Ivy, ništa nas ne sprečava da ovu trilogiju ponekad ponovno uzmemo u ruke i obnovimo druženje s najšarmantnijom, najzabavnijom i najšašavijom mladom damom koju u knjigama možemo naći.

Ne budimo tužni što je pustolovina završila, budimo sretni što je trajala - i što smo u njoj sudjelovali! Autorovim riječima, kojima se obraća čitatelju:

"Završetak je bio genijalan i žao ti je što je priča završila, oko toga se možemo složiti - ali postoje i druge knjige, i drugi likovi. Ne, neće biti isto, ali što se ikada ponavlja? (...) ...nastavit ću pisati knjige o zanimljivoj djeci - ali ne vjerujem da će ijedno biti ovako nepodnošljivo, nepopravljivo i bezobrazno kao Ivy Pocket. Niti će bti ovako veličanstveno pisati o njima."

Doista, teško da ćemo ikada više naići na lik poput Ivy. Ali, svakako će biti zanimljivo otkriti kakve sve zanimljive priče o drugim zanimljivim likovima Caleb Krisp skriva u svome peru.

utorak, 5. prosinca 2017.

TRATINČICE, Kristina Ohlsson

Izdavač: Naklada Ljevak, 2016.
[šved. Tusenkönor ]


Kristina Ohlsson u svom drugom romanu ponovno je okupila tim policijskih i civilnih istražitelja koji čine Alex Recht, Fredrika Bergman i njihovi kolege iz Stockholmskog policijskog odjela za teške zločine. I još jednom, ovaj tim imat će pune ruke posla.

Smrt supružnika Jakoba i Marje Ahlbin, koja na prvi pogled izgleda kao ubojstvo i samoubojstvo, otkrit će čitav niz drugih kriminalnih aktivnosti i obiteljskih tajni zakopanih u sjeni života ovog naizgled mirnog i povučenog bračnog para. Obiteljske nesuglasice i razilaženja, krijumčarenje ljudi i oružane pljačke samo su dio cijele priče koja je povezana s ovim slučajem, a za otkrivanje koje će Rechtov tim morati uložiti sva svoja znanja i vještine.

Budući da je prilično kompleksna i složena od različitih zasebnih, međusobno povezanih, priča (tj. slučajeva), ne moram vam ni reći kako se ovdje radi o vrlo zapetljanoj priči. Naizgled nepovezani slučajevi isprepliću se na najrazličitije načine, a ključ rješenja slučaja ubojstva supružnika Ahlbin čitavo je vrijeme skriven od pogleda i podložan nagađanju. Naravno, kad se sve rasplete, rasplest će se na posve drugačiji način od očekivanog.

Nakon priče o nestaloj djeci koju nam je ispričala u 'Pepeljugama' Ohlsson još jednom u centar zbivanja stavlja neki aktualni problem, a ovoga puta radi se o imigrantskoj krizi i krijumčarenju izbjeglica. Problem izbjeglica provlači se kroz čitav roman, povremeno izlazeći, a zatim opet ulazeći u fokus, cijelo vrijeme podižući svijest o tome s kakvim se sve problemima moraju suočiti ljudi koji bježe iz ratom zahvaćenih područja, s jedinom željom da u zemlji u koju stignu uspiju započeti miran život. Nažalost, kako Ohlsson iznosi u ovom romanu, Europa se pretvorila u svojevrsni Fort Knox za ove izbjeglice, otežavajući im put do novog života ogromnim cijenama koje moraju platiti kako bi uopće stigli u neku europsku zemlju, po život opasnim putovanjima do tamo i čestom izrazitom negostoljubivošću i predrasudama kada konačno stignu.

Sam naslov romana - 'Tratinčice' - odnosi se upravo na izbjeglice, ali ne u nekom lijepom smislu. Tratinčice u ovom romanu su ljudi koji su dali sve što imaju kako bi sebi i svojim obiteljima omogućili neki bolji život, ali umjesto da im je omogućeno da svojim nastojanjima ispletu lijepi novi vjenčić života, njih se iskorištava, gazi i odbacuje poput uvelog cvijeća koje više nitko ne želi.

U usporedbi s 'Pepeljugama', koje su bile jedan od onih trilera koji se čitaju u jednom dahu, 'Tratinčice' su roman koji puno sporije teče. Usporedo s radnjom vezanom uz slučaj koji istražuju, Alex i ekipa bave se i privatnim problemima, koji čine roman zanimljivijim, ali ne i bržim. Već u samom početku tragovi vezani uz slučaj ubojstva supružnika Ahlbin su škrti, a otkrivanje novih tragova odvija se izrazito polako, dok istražitelji temeljito istražuju svaki novi trag, koji ih često odvede tek u nove zagonetke. Rasplet se dogodi tek na posljednjih nekoliko stranica, a za doći do njega potrebna je izvjesna strpljivost, koja će mnogim čitateljima koji su očekivali roman više nalik 'Pepeljugama', možda manjkati.

Bez obzira na brzinu radnje, Ohlsson, po meni, piše jako dobre i detaljno razrađene trilere, temeljito profilirajući likove i pazeći na svaki njihov idući korak. 'Tratinčice' možda nisu brze kako 'Pepeljuge', ali zanimljivosti im nikako ne manjka. Kristina Ohlsson još je jedno skandinavsko ime čiji ću svaki novi roman sa zadovoljstvom pročitati.

utorak, 28. studenoga 2017.

WILL GRAYSON, WILL GRAYSON, John Green & David Levithan

Izdavač: Fokus, 2017.
[eng. Will Grayson, WIll Grayson] 

 
Upoznajte Willa Graysona: povučenog tinejdžera čiji je životni moto - 1. Nemoj pretjerano razmišljati o nekome i 2. Začepi. Will se ne voli isticati u gomili, iako mu to poprilično otežava činjenica da je njegov najbolji prijatelj golemi gay lik sitnog imena - Tiny - koji je, uz to, prilično popularan i obožava biti u centru pažnje. A i Willova odlučnost da pretjerano ne razmišlja o nekome u zadnje je vrijeme na klimavim nogama, čemu je krivac slatka Jane sa snobovskim ukusom u glazbi.

A sad, upoznajte Willa Graysona: ne, to nije ovaj isti Will Grayson, iako je i Will Grayson broj dva također povučeni tinejdžer. Will Grayson broj dva sitan je, mračan i gay. Nema mnogo prijatelja, zapravo niti jednog pravog prijatelja, i pati od depresije. Jedina svijetla točka njegovog života je Isaac, dečko kojeg je upoznao online i s kojim se već jako dugo dopisuje.

Dvojicu Willa Graysona igra slučajnosti dovest će u isti sex shop u isto vrijeme jedne hladne večeri. A ako je moguće da postoje dva Willa Graysona, koja su slični slučajni događaji doveli na najbizarnije moguće mjesto na kojem bi se dva Willa Graysona uopće mogla sresti... Sve je moguće.

Dupla doza Willa Graysona originalna je ideja za jedan vrlo zabavan roman za mlade. Udruživši snage s Davidom Levithanom, John Green nam je ovoga puta servirao sjajnu tipično Greenovsku priču, ali s dodatnim twistom za kojeg je zaslužan Levithan, čime smo doslovno dobili duplu dozu Willa Graysona: dva zanimljiva lika, dvije slične, a opet toliko različite priče o odrastanju i sazrijevanju.

Dvojica pisaca podijelila su se u ovom romanu na način da je svaki zaslužan za jednog Willa i svaki nam priča priču tog svog Willa - priču koja je, u slučajevima u kojima obojica Willova sudjeluju u zajedničkoj priči, ispričana naizmjence kroz Willa broj jedan, pa Willa broj dva. Originalno, zanimljivo, - i doista zabavno.

Priča o dvojici Willa Graysona priča je o odrastanju, sazrijevanju i prihvaćanju samih sebe. Ali više od svega drugog, ovo je priča o prijateljstvu.

Kako kaže Willov otac:

"...prijatelje biraš sam. Osim toga, moraš znati da možda i možeš kopati po svom nosu, ali zapamti da ne možeš kopati po prijateljevom nosu."

Nakon što iskusi sve uspone i padove prijateljstva i upozna nas s pričom o svom prijateljstvu s Tinyem, Will će ocu dokazati da, ponekad, ne samo da možeš odlučiti kopati prijateljev nos, već da to moraš.

Pričajući o prijateljstvu, ovaj nam roman oslikava točno koliko je važno imati pravog prijatelja u svom životu - onog tko će te ponekad toliko naživcirati da ga više nikad ne poželiš ni vidjeti, ali i onog tko će te izvući iz najdublje rupe u koju te život baci i biti uz tebe onda kada ti je to potrebno.

Također, ovaj roman progovara o nekim vrlo važnim temama u svijetu tinejdžera: mentalnom zdravlju, prihvaćanju drugačijih od sebe, utjecaju koji zadirkivanje može imati na neku osobu, čak i onda kada je ta osoba svjesna da se drugi samo šale. Will Grayson, Will Grayson, Tiny, Jane, Gideon i ostali likovi u ovom romanu svojim pričama podižu svijest o utjecaju depresije na mlade i promiču pozitivnost i prihvaćanje ljudi takvima kakvi jesu, bez obzira jesu li homoseksualci, sramežljivci, nježni divovi, povučeni pametnjakovići ili nespretni štrkljavci.

Duhovita i zabavna, ova šašavo-bizarna priča prava je oda prijateljstvu. Ona je podsjetnik o samoprihvaćanju, toleranciji i prihvaćanju različitosti. Ona je sve ono što očekujete od Johna Greena, ali i ponešto što ne biste očekivali. Ova priča je baš poput Tinyevog mjuzikla: prpošna, pozitivna, energična, romantična - i posuta šljokicama duginih boja. Ako vam je potrebno malo šljokica u životu, slobodno otvorite ovu knjigu - i pustite da vas obaspu.

nedjelja, 19. studenoga 2017.

PRIČE ZA LAKU NOĆ ZA MLADE BUNTOVNICE, Elena Favilli & Francesca Cavallo

Izdavač: Znanje, 2017.
[eng. Goodnight stories for rebel girls]


Sjećam se, prije nekog vremena, da sam surfajući netom nabasala na video zanimljivog naslova ‘If Cinderella were a guy’. Zamijenivši rodne uloge u klasičnoj bajci o Pepeljugi, taj je video sjajno prikazao koliko su zapravo blesave sve te bajke namijenjene djevojčicama, o princezama koje se ne mogu pobrinuti same za sebe, već moraju čekati na prinčeve da ih spase. Spomenuti video bio je također uvod u priču o nastanku 'Priča za laku noć za mlade buntovnice’ i sjećam se kako sam pomislila kako je ideja Francesce Cavallo i Elene Favilli da stvore malo drugačiju knjigu bajki za djevojčice naprosto genijalna!

Vidjevši da sve knjige, crtići i ine stvari namijenjene djevojčicama pričaju o ženama kao o nemoćnim stvorenjima koje vječno čekaju da ih netko spasi ili im pomogne, pri čemu je jedina zadaća tih žena da budu lijepe, autorice ove knjige pomislile su kako je krajnje vrijeme da netko u cijeloj toj priči nešto promijeni. Kontaktirale su brojne roditelje, učitelje i djecu širom svijeta i u odgovor dobile samo pohvale za svoju ideju. Osnovale su crowd-funding kampanju kako bi svoju ideju provele u djelo i ta se kampanja pokazala kao jedna od najuspješnjih ikad: uspjele su skupiti više od milijun dolara! I tako su nastale 'Priče za laku noć za mlade buntovnice’, koje su ubrzo postale pravi hit - i među djecom i među odraslima.

Knjiga mi se svidjela već na prvi pogled. I naslovnica, i uvez, i papir vrlo su kvalitetni i vrlo lijepi. Knjiga sadrži stotinu kratkih priča koje se bave stotinom iznimnih žena koje su ostavile svoj trag u povijesti i na koje se mlade buntovnice, kojima je knjiga namijenjena, mogu ugledati. Svaka priča upotpunjena je prekrasnom ilustracijom koja prikazuje svaku od tih žena, a same ilustracije djelo su - također žena, vrlo talentiranih slikarica i ilustratorica.

Genijalnost ove knjige proizlazi iz činjenice da su sve priče koje su u njoj sadržane - stvarne. Sve bajke koje se nalaze unutar korica ove knjige zaista su se dogodile, a njihovi glavni akteri nisu bespomoćne princeze, već žene od krvi i mesa - astronautkinje, matematičarke, političarke, znanstvenice, sportašice; pionirke u svojim područjima - koje ne samo da mogu biti uzor novim generacijama djevojčica širom svijeta, već tim istim djevojčicama govore da se svi njihovi snovi itekako mogu ostvariti i potiču ih da sanjaju i posežu više - jer one to mogu, bez obzira koliko ih drugi pokušavali uvjeriti u suprotno.

Ovo je knjiga koju bi svaka djevojčica trebala imati, a u njenim pričama jednako će uživati i djevojčice i njihovi roditelji. Također, samo zato što je prvenstveno namijenjena djevojčicama, to ne znači da ju ne mogu čitati (i u njoj uživati) i dječaci. Čitajući o snažnim ženama, i generacije dječaka će se oblikovati tako da poštuju i podupiru žene, te da ih smatraju sebi jednakima (kao što bi i trebalo biti).

Ukoliko se u vašem životu nalazi neka mlada buntovnica, neka ovo bude knjiga koju će joj Djed Mraz ove godine ostaviti pod borom. Vrijeme je da mlade buntovnice širom svijeta prestanu sanjati o tome da izrastu u lijepe princeze i prestanu čekati na lijepe prinčeve da ih spase. Vrijeme je da počnu sanjati o tome da slijede svoje snove, izgrade uspješnu karijeru, ostvare svoje ideje, promijene svijet i, u konačnici, da nauče da ih nitko ne treba spašavati: jer su snažne, samostalne i sasvim sposobne same učiniti što god požele.

P.S. 'Priče za laku noć za mlade buntovnice’ odnedavno su dobile i nastavak, s još stotinu priča o još stotinu sjajnih žena o kojima će mlade buntovnice moći čitati. Nadajmo se da će se i ta knjiga uskoro pojaviti i kod nas, a do tada, ako vas zanima o čemu je riječ, pogledajte video 'If Rapunzel were a guy’ na Youtubeu.

AUGGIE & JA, R.J. Palacio

Izdavač: Fokus, 2017.
[eng. Auggie & me]
  

Ako još niste čuli za 'Čudo', niti znate tko je Auggie Pullman, ne znam kako vam je to uspjelo, ali krajnje je vrijeme da saznate. ;)

Fenomenalna priča o priznavanju različitosti, promicanju ljubaznosti i sklapanju prijateljstava osvojila je čitav svijet, a uskoro nam u kina stiže i njena filmska verzija. Auggijeva priča postala je pravo čudo, i to u najboljem smislu.

Priča iza 'Čuda', ukratko, je ova: Auggie Pullman dječak je s teškom deformacijom lica koji kreće u peti razred osnovne škole, nakon što se sve do sada školovao kod kuće. Auggijev je izgled, zbog spomenute deformacije, takav da ga ne možete ne primijetiti. Ljudi neprestano bulje u njega, na što se Auggie već naviknuo, a jednaka je situacija i u novoj školi. Auggijev dolazak kod njegovih će vršnjaka potaknuti i ono najgore i ono najbolje u njima: neki će mu se rugati, a neki će mu postati prijatelji. No i na jedne i na druge Auggie će utjecati, onako kako samo on to može, i naposlijetku - postići da se dogodi pravo malo čudo, u smislu prihvaćanja drugačijeg i poticanja ljubaznog ponašanja.

Posebnost je Auggijeve priče u tome što ju ne priča samo on sam, već uvide u nju dobivamo i preko drugih likova povezanih s Auggiejem: njegove sestre, prijatelja, vršnjaka. U tom smislu, 'Auggie i ja' nije nastavak 'Čuda', već svojevrstan dodatak tom romanu.

Radi se o 3 dodatna poglavlja ispričana od strane 3 lika koja u romanu nisu dobila prostor da bi ispričali svoje priče: Juliana, Charlotte i Christophera. Svaki od ta 3 lika daje nam još jedan, odnosno proširuje onaj postojeći, uvid u originalnu priču Auggijea Pullmana, ali nam također daje priliku i da ove likove malo bolje upoznamo. S tim da, za razliku od 'Čuda', Auggie u ovoj knjizi nije glavni, već sporedan lik, ali je i kao takav uspio utjecati na živote Charlotte, Juliana i Christophera - i promijeniti ih na posve jedinstven način.

Ako ste već pročitali 'Čudo', onda se sjećate Juliana - i to ne baš u dobrom svjetlu. Julian je bio predvodnik ekipe koja se rugala Auggieju, zlostavljala ga, slala mu ružne poruke i smijala mu se iza leđa. Ovdje, u svojoj verziji priče, Julian je dobio priliku - ne da se opravda, nego da nauči lekciju, a i da nama pruži priliku da shvatimo zašto se ponašao kako se ponašao.

Christopher je Auggijev prijatelj iz djetinjstva, koji se u 'Čudu' tek nakratko pojavljuje. Christopher i Auggie odrasli su zajedno i bili jedan drugome najbolji prijatelji. No, čak i kao osoba koja iskreno voli Auggieja, Christopher nam u svojoj priči iznosi i poteškoće koje mu je to prijateljstvo znalo donijeti. Jer, kada si prijatelj s nekim poput Auggieja, dio pogleda koji on privlači past će i na tebe, a s tim se, kada si samo maleni dječak, ponekad, i uz najbolju volju, teško nositi. Kako kaže sam Christopher: 'Ponekad je teško biti Auggijev prijatelj.'

Charlotte je još jedan lik iz 'Čuda' koji je svima koji su taj roman pročitali dobro poznat. Charlotte je bila izabrana u prijateljski odbor za doček koji je Auggieju trebao pokazati školu kad je tek došao i poželjeti mu dobrodošlicu. Iako je Charlotte uistinu dobra djevojčica, i ne pada joj na pamet da se ruga Auggieju, ona svejedno ne želi da ju drugi vide u njegovom društvu ili društvu njegovih prijatelja. Charlotte svoje postupke opravdava željom da 'ostane neutralna', ali kod zlostavljanja, ne možeš ostati neutralan. Zar ne?

Izborom ova 3 lika autorica nam je uspjela odlično prikazati kako različita djeca doživljavaju drugačije od sebe i kako se prema njima postavljaju. Neki se prave da ništa ne vide, neki drugačije od sebe zadirkuju ili im se izravno rugaju, a neki ih prihvate baš onakve kakvi jesu. Ono što ova knjiga potiče i prema čemu usmjerava je upravo ovo potonje: prihvaćanje, prijateljstvo, ljubaznost. Baš kao što kaže načelo gospodina Brownea: 'Uvijek odaberi ljubaznost.'

Baš zbog pozitivnosti i promicanja ljubaznosti i prijateljskog ponašanja, mislim da bi ovu knjigu, baš kao i 'Čudo', svatko trebao pročitati, a posebno djeca. Bilo bi sjajno kada bismo ih uvrstili i na popise lektira u osnovnim školama ili ih barem pridodali književnom fondu školskih knjižnica. Možda bi onda (zapravo ne možda, nego sigurno!) bilo manje slučajeva 'Lidlića', a više sretnih odrastanja u ljubaznom i prijateljskom okruženju, u kojem su sva djeca jednaka i nitko ne ispašta samo zato jer je drugačiji.

Svakome kome se svidio roman 'Čudo', bit će drago, sigurna sam, uživati u njemu još malo čitajući ova dodatna poglavlja. A svakome tko ga još nije čitao: obavezno pročitajte - prvo 'Čudo', a zatim i 'Auggieja' ! Neka pozitivnost ovih dvaju knjiga i njihove poruke o ljubaznosti dopru i do vas. Nećete požaliti.

subota, 18. studenoga 2017.

MLIJEKO I MED, Rupi Kaur

Izdavač: Stilus, 2017.
[eng. milk and honey]


Rupi Kaur otkrila sam na Facebooku prije par godina i sve od tada je pratim. Osvojila me svojom poezijom, načinom na koji se izražava, načinom na koji njene pjesme pogađaju bit problematike na koju se odnose.

Rupi nazivaju 'insta-poet'-om, terminom koji označava novu generaciju mladih pjesnika i pjesnikinja koji se koriste društvenim mrežama kako bi doprli do svoje publike. Otkako je Rupina poezija na taj način našla svoj put do srca stotina tisuća ljudi, čini se da taj način ne samo funkcionira, već i uspijeva zainteresirati ljude, pogotovo mlade generacije, za poeziju.

Rupina debitantska knjiga, zbirka poezije 'mlijeko i med', svojevrsna je književna senzacija. Naime, ova je knjiga ne samo postala svjetski bestseler (što je nešto što tek rijetko uspije knjigama poezije općenito, a kamoli novim i još neafirmiranim autorima), već je ušla i na onu najpoznatiju - listu bestselera NY Timesa, i na njoj se održala puna 52 tjedna.

Ova zbirka podijeljena je na četiri tematske cjeline: bol, ljubav, slom i lijek. Međutim, ove su tematske cjeline tek gruba okosnica oko koje se vrte teme Rupinih pjesama koje su pod tim cjelinama sadržane, jer u njima ćete naći još mnogo, mnogo toga.

Rupine pjesme govore o strahu, boli, tuzi i zlostavljanju; ali i o snazi, ženstvenosti, ljubavi i pripadanju. Rupine pjesme pogađaju srž svake teme o kojoj Rupi piše, čineći to bez zadrške i šaljući nam izravnu poruku da možda trenutno patimo, ali patnja će proći i biti će (možda već sutra) bolje.

"kako dolazi bol
tako dolazi i sreća

- budi strpljiva"

Rupine pjesme su izravne, čak drske, nabijene su emocijama i snagom. Poetične su i u ritmu, iako u njima nema rime, te su popraćene sjajnim autoričinim ilustracijama, koje same pjesme izvrsno nadopunjuju.

Rupina poezija nije nalik ni na što na što ste u svijetu poezije do sada naišli. Njene su pjesme poput haikua: kratke, ali jezgrovite; svaka riječ puna značenja, svaka riječ nosi poruku. Ponekad je ta poruka gorka i nije ono što želite čuti, ali znate da je istinita. Ponekad je, pak, ta poruka slatka, zbog nje osjećate toplinu i izmamljuje vam smiješak.

Ono što mi se najviše sviđa kod Rupinih pjesama sadržanih u ovoj knjizi je feminizam, koji izvire iz svakog njihovog stiha. Rupine su pjesme, svaka od njih na svoj način, svojevrsna oda ženama i ženstvenosti, svemu onome što žene čini ženama. 

"tvoje je tijelo
muzej
prirodnih nepogoda
možeš li uopće pojmiti
koliko je to nevjerojatno"

Teško mi je opisati vam što je sve ova knjiga i što se sve u njoj nalazi: toliko je toga! Ovo je knjiga o ljubavi i patnji i sreći i boli, knjiga koja pronalazi žličicu šećera i u najgorčim životnim situacijama; knjiga zbog koje je svijet ponovno poludio za poezijom. Ova je knjiga, u biti, za svakoga nešto drugo: ne možete unaprijed znati na koji će vas način dotaknuti. Potrudite se saznati.

"mlijeko i med vodi čitatelje
na putovanje najgorčim dijelovima života
i u njima pronalazi nešto slatko
jer šećer se može pronaći posvuda
ako ste ga spremni potražiti"